Godinama slušamo kako će se povećati broj zaposlenih tj. smanjiti nezaposlenost. Tako je bilo i prije nego nas je zahvatila gospodarska kriza i recesija, a tako je i danas. Brojka od 320 tisuća nezaposlenih sa tendencijom daljnjeg rasta doista je zabrinjavajući podatak. Ništa manje ne zabrinjava ni činjenica da smo po broju nezaposlenih druga zemlja u svijetu i teško da će nam taj primat tako brzo netko uzeti. Naravno demanti odgovornih stigao je veoma brzo uz obrazloženje kako se radi o netočnosti koju je uzrokovala različita primjena statističkih parametara.

Nismo mi jedina zemlja koju muči ovaj problem, ali svi su se oni na razne načine i raznim mjerama nastojali obračunati sa tim problemom. Moj osobni osjećaj je da se kod nas samo taj problem ističe, ali se malo radi na njegovom rješavanju. Nezaposlenost se zasigurno može riješiti samo dobrim planovima koji oživljavaju gospodarstvo i na taj se način jedino omogućuje otvaranje novih radnih mjesta.

Oživljavanje gospodarstva pak traži adekvatne investicije. Planovi postoje, ali do njihove realizacije proći će još puno vremena. U Hrvatskoj se previše lako odustaje od već zacrtanih i planiranih investicija no krivica ne leži na investitorima nego na našoj glomaznoj i neučinkovitoj administraciji na svim nivoima koju izgleda nitko ne može probuditi iz duboka sna, jer ona ne brine za druge nego samo za sebe i svoj što lagodniji život.

Vlada je prije nekoliko dana donijela Nacionalni plan za poticanje zapošljavanja za ovu i sljedeći godinu. Predviđeno je zapošljavanje 150 tisuća ljudi, ali malo je vjerojatno da će i ovaj plan proći bolje od svih koji su prethodnih godina donašani. Doista bi bila prava sreća da se to ostvari, ali da se na burzi rada svakodnevno ne prijavljuju novi kandidati koji traže posao i da se pri tome ne povećava broj onih koji odlaze u mirovinu.

Odlučila je Vlada kako neće dozvoliti novo zapošljavanje stranaca ove godine. Njima je nezamislivo kako nitko ne želi biti pastir ili raditi neki sličan za naše pojmove "sramotan" posao. Ništa čudno u zemlji koja više cijeni lopovluk i razne mučke od poštenog rada, pa se takvom stavu nije potrebno ni čuditi. Imamo mi i problem sa preseljenjima nezaposlenih u druga mjesta. Zašto je to tako možda nam najbolje mogu ilustrirati primjeri ljudi koji su potaknuti brojnim obećanjima prije nekoliko godina otišli živjeti u krajeve pod posebnom državnom skrbi, ali ubrzo su shvatili da su se našli u situaciji iz one narodne "obećanje ludom radovanje". Ipak sačekajmo neko kraće vrijeme i ono će nam pokazati budućnost ovog najnovijeg plana Vlade.