Nažalost naši pregovori o kojima sam ranije pisao nisu dovršeni. Tj. pregovori su gotovi, ali izgleda da sada dolazi puno teži dio. Ušli smo u “mambo jambo” pravno ugovorne probleme, koji će kako mi se vidi, potrajati.

Ali barem sam neku pouku izvukao iz svega. Kao prvo kada pregovarate na jeziku koji nije vaš materinji to još i može proći, ali kada dođe do usuglašavanja svega dogovorenog na papiru, na tom istom jeziku, dolaze i problemi. Kao prvo u takvo što se ne upuštajte ukoliko nemate višegodišnje iskustvo u radu sa ugovorima iz navedenog područja, na jeziku pregovaranja. Bez obzira na znanje vašeg pravnog savjetnika ako je vaš sunarodnjak, potrudite se potražiti savjet stručnjaka koji radi u zemlji od kuda dolazi vaša suprotstavljena strana. Nevjerojatno je šta vam jedan takav može otkriti, a na kraju i sačuvati vam živaca i novaca sa nekoliko minuta čitanja i davanja komentara.

Drugo, bez obzira na posljedice koje taj vaš zahtjev može donijeti, inzistirajte na finalnoj verziji ugovora koji će biti na oba jezika. Ipak vi živite, radite i postojite tu gdje jeste i ako to nekome ne paše, njegov problem, ali vama daje sigurnost da ste na kraju potpisali nešto što ste mogli razumjeti.

Treće, nadležnost suda. Bez obzira na mišljenje o stanju u pravosuđu i problemima na sudovima, mora na vaše inzistiranje biti u vašem domicilu. Vjerujte mi, ne želite znati kako se može stvari zakomplicirati u Beču, Zurichu ili sličnim gradovima i državama. A na kraju samo da morate uzeti odvjetnika za neke od tih država koštati će vas cijelo bogatstvo a o taksama da i ne govorimo.

Četvrto i na kraju možda i naj bitnije. Sve dok i zadnju riječ ili konotaciju koja se iz ugovora može iščitati niste razumjeli, ne potpisujte ništa. Posjednite sve i svoje i druge strane pravne wizarde i pitajte pitanja i zahtijevajte objašnjenja, a i uz to zahtijevajte da se takova objašnjenja stave u zagrade uz svaki stavak ugovora, je l’ samo tako čete biti sigurni u ono što potpisujete. I na kraju ćete ipak mirno spavati.

M.T.