Priča ide ovako. Prijateljica je frizerka, ima stabilan posao, lagano stvara svoj krug klijenata i u nekom trenutku prihvaća ponudu drugog salona, koji nudi bolje uvjete i brži profesionalni razvoj. Ali kako to u puno slučajeva biva, nakon vrlo kratkog vremena iz vlastitog iskustva skuži da transfer i nije bio ono što je očekivala niti ono što je obećano.

I tako dok sjedimo uz kavu, krene razgovor o mogućem poslu, sa pitanjima, gdje, kako i na kraju naravno sa čime. E tu dolazimo do spoznaje o kojoj sam i prije govorio. Dali je moguće krenuti u posao sa ništa ili malo novaca.

Dakle ne bih bio ovakav kakav jesam, da u razgovoru nisam krenuo objašnjavati da je i posao šišanja kose i slaganja frizura u stvari posao kao i svaki drugi. I da ga na kraju možeš raditi da preživiš ili možeš podizati “revoluciju škara”. Preslikao sam neke od ideja iz drugih poslova kojima sam se do sada u životu bavio i došli smo do skoro idealnog poslovnog plana, koji će možda ako ga jedno odluči i sprovesti u djelo, postati uspješan poslovni projekt.

A priča se svodi na svega par sitnica. Kreni raditi, pružaj vrhunsku kvalitetu, plati svoje stručnjake za kosu bolje nego drugi u branši i stvori “ime za pamćenje” ili brand. Uz sve ovo nabaci par sitnica kao što je svježi zapakirani ručnik za svakog klijenta, oprana zapakirana četka i kupi prosječni aparat za kavu i smješkaj se cijelog dana.

A koliko košta aparat za varenje vrećica za zamrzavanje mesa ?

M.T.