Nacionalno blago jedne države svakako predstavljaju i nacionalni parkovi kao veoma velika prirodna vrijednost. Hrvatska se može pohvaliti kako u svom vlasništvu ima osam nacionalnih parkova i jedanaest parkova prirode. Svakako to bogatstvo bi trebalo predstavljati naš ponos i ujedno uživati posebnu skrb kako bi se to bogatstvo očuvalo, ali pitanje je smatraju li svi da tako treba biti.

 

Nije tako davno kako su se pronijeli glasovi o zainteresiranosti nekih osoba za nacionalni park Brijuni. Što su i gdje Brijuni mislim da nije potrebno objašnjavati, jer teško da postoji veći broj ljudi koji to ne znaju. Njegova više tisućljetna povijest vidljiva je i danas, a ne treba zanemariti ni njegovu noviju povijest u protekla dva stoljeća kada se ponovo revitalizira da bi 1983. godine bio proglašen nacionalnim parkom i zaštićen kao takav. Stoga je veoma upitno i diskutabilno oduševljenje koje su neki pojedinci pokazali za njegovom eventualnom  privatizacijom.

 

Doista nije baš posve jasno poznaju li svi što je bit očuvanja nacionalnih parkova i njihova vrijednost. Svakako da bi kapital ma čiji on bio rado svoje mjesto našao i na tim draguljima naše prirode ne mareći za njihovu budućnost i činjenicu da su oni zakonom zaštićeni. Ma koliko god nama bio potreban novac kojega zasigurno trebamo prodavati nacionalne parkove i dozvoliti njihovu devastaciju naprosto je nedozvoljivo.

 

Izgleda da je to posve jasno običnim malim ljudima, ali ne i onima koji sretno izjavljuju kako tamo neke prominentne osobe iskazuju interes za Brijunsko otočje. Dozvolimo li to sutra će se pojaviti kupci i za ostale naše nacionalne dragulje koji su vlasništvo naroda, a ne nasljeđe pojedinaca koji bi ga rado zamijenili za novac. Prodali smo već podosta toga i pokazalo se da nam to nije donijelo veće koristi, pa sada treba jasno reći: Prste dalje od naših nacionalnih parkova!