Nekada davno svim smo kao djeca papali pire, koji su naše majke pravile od ličkog krumpira. Danas kada krenete starom cestom od Karlovca prema moru, prođete Slunj i Plitvička jezera, dolazite u kraj u kojem se nekada sadio i ubirao možda jedan od najboljih i najkvalitetnijih krumpira na svijetu. Da ne govorimo o sjemenskoj varijanti istog, koji je putovao vlakovima u nizinske krajeve, kako bi rodio zdravo i bogato.

Danas to je zemlja pusta. Prekrasna polja koja omeđuju brda i planine. Meni izgleda kao neki planinski raj, koji samo čeka da bude upotrebljen u svoje prave svrhe. A koje su mu prave svrhe ? Možda nikada više neće biti toliko krumpira kao nekada, ali moglo bi biti.

Imamo novi zakon o golfu, sportu u prirodi.

Zamislite tamo na ličkim poljima, golf terena. Zamislite vrhunske hotele od kamena i drveta, u skladu sa prirodnim okolišem. Turisti se vozaju po bezbroj staza malim električnim vozilima, pucajući svoje bijele loptice prema visokim planinama.
Ili stotine turista koji se svojim brdskim biciklima vozaju po stazama između gudura i stjenjaka.
Ili one što kroz šume trče i svakim dahom udišu čist od industrijskog onečišćenja oslobođen zrak.

E pa kada to sve zamislite, dodajte još jednu maštariju. Zamislite sve te turiste kako sjede u prekrasnom restoranu idiličnog ličkog hotela, nakon cijelodnevnog bavljenja sportom i uživaju jedući “Ličke police”

I vratila se zemlja krumpira, u naprednijem izdanju.

M.T.