Približavaju se blagdani, ali pravog blagdanskog ugođaja kao da nema. Možda nas na njih najviše podsjećaju već tradicionalne reklame za ovo doba godine i znatiželjni novinari sa već standardni pitanjem: Koliko mislite potrošiti za ove blagdane? Ništa novo, ništa neočekivano. Mediji su puni crnih prognoza za sljedeću godinu. Pa zar to može izazvati dobro raspoloženje? Sigurno ne, ali brojke koje pokazuju koliko će «siromašnih hrvatskih građana» potrošiti novaca na skijanje u susjednim zemljama doista su impozantne i nekako se ne uklapaju u ove crne prognoze.

Tunel je u posljednje vrijeme veoma popularna riječ u svim slojevima i strukturama društva. Nitko ne vidi svijetlo na kraju tunela, a to me podsjetilo na onu staru priču o pesimisti i optimisti. Vjerujem, da i vi znadete za nju. Optimist vidi čašu dopola punu, a pesimist dopola praznu. Gotovo mi je nevjerojatno, da u trenucima kada treba raditi na podizanju radnog morala, vjere u vlastite mogućnosti kod nas svi vide sve crno. Vode se besmislene i besplodne rasprave, gaji se beskrajan defetizam, a svi zapravo pojma nemaju kako se postaviti u ovoj situaciji. Postavlja se pitanje da li je doista sve tako crno?

Nije to prva kriza ovom narodu. Vidio je on i preživio mnogo teže situacije, ali znalo se podići glavu i krenuti dalje. Uspjeh nije izostao, osjećao se duh pozitivnog razmišljanja i djelovanja. Nije potrebno ljudima obećavati nemoguće i davati im lažne nade, ali treba reći teško je, no mi to možemo i moramo savladati, jer naša je sudbina samo u našim rukama. Kada se to dogodi vjerojatno će i kod nas čaša biti dopola puna.