Ima li kraja lopovluku u Hrvatskoj? Odgovor zasigurno nije jednostavan. Ne prođe ni dan a da nas ne zatekne neka nova afera koja je počinjena u prošlosti. Možda u ovom trenutku nije naša najveća briga ono što se događa sa financijskom situacijom u svijetu posebno u Europi, jer ubiti će nas i uništiti oni koji su trebali pomoći razvoju ove zemlje, ali oni su radili sve samo za svoju korist i to bez imalo straha da ih kad-tad dostigne ruka pravde.

 

Često u posljednje vrijeme slušamo kako su banke koje posluju kod nas u stranom vlasništvu i kako bi bilo bolje da imamo domaće banke. Ovu konstataciju svakako pobijaju slučajevi poput HPB i Credo banke inače stopostotne domaće banke, a koje su itekako prema dostupnim podacima zagazile u kriminal i nemilice koristile novac štediša za svoje interese. Možda smo nakon Glumina banke i afera oko nje i nekih drugih banaka i štedionica vjerovali da se nešto tako neće više ponoviti, ali nažalost naša je sudbina da svatko tko ima imalo šansi iskoristi tuđu imovinu za osobne interese i interese svojih prijatelja.

 

Zanimljivo je kako se neke afere vuku godinama i onda ponovo postaju aktualne i zanimljive pravosudnim organima. Koliko će nam trebati da se konačno razriješe sve afere započete devedesetih godina i kada će na red doći ove najnovije nemoguće je utvrditi. Doista čudno zvuče izjave kako pravna država djeluje i kako pravosudni organi rade sa željom da se  kriminalne radnje svih vrsta što prije razriješe, ali stječe se dojam kako sve to previše dugo traje, pa su male šanse bolje rečeno nikakve, da se sve ono što je opljačkano na ovaj ili onaj način vrati onima koji su oštećeni, a to su građani ove zemlje.

 

Znam da nismo jedina zemlja koja se susreće sa ovim problemom, ali sve ono što se je događalo proteklih godina prelazi sve granice, jer mnogi stručnjaci tvrde kako je ova zemlja opljačkana ne za nekoliko milijuna, već da se štete procjenjuju na milijarde. Nije teško zamisliti što bi značilo za nas da se ovo kriminalno ponašanje nije dogodilo. Hrvatska bi usuđujem se tvrditi bila gotovo bez problema, ali oni koji su trebali osigurati financijsku i gospodarsku stabilnost zemlje malo su vodili računa o tome. Glavno da se oni i dalje busaju u prsa kako im je Hrvatska na prvom mjestu. Možda su u pravu, ali im sigurno na prvom mjestu nisu njezini građani.