Kakav smo mi to narod? Nemamo nimalo razumijevanja za mito i korupciju koja je gurnula zemlju u ponor iz kojega još malo pa nećemo ništa vidjeti. Neki smatraju kako nam utjeha treba biti to što više korupcije nego kod nas ima i u drugim zemljama. Naravno mi smo glupi i neinformirani, pa to dosada nismo uspjeli saznati, ali zar doista nakon 20 godina svih mogućih marifetluka koje su iskoristili oni koji su se predstavljali kao najveći domoljubi trebamo pognuti glave i šutjeti.

Sada se iznošenje istine o svemu što se događalo kvalificira kao nešto što uznemiruje javnost, destabilizira se politička i pravna sigurnost i potiče gospodarska stagnacija. Doista, a što bi bilo da taj silni novac koji je na razne načine zamračen usmjeren na gospodarski razvoj? Zašto tražiti razboritost i razumijevanje za takve postupke od onih koji luk nisu jeli niti ga mirisali? Kakva je to poruka koja pretpostavlja da svi moramo i dalje šutjeti, jer je to navodno dobro za nas i našu budućnost. Možda je to dobro za one koji bi trebali položiti račune ovom narodu stoga se glas istine treba se ćuti, jer tome treba stati na kraj. Nije sramota reći istinu, sramota je sakriti je pod tepih.

Tvrditi kako su mito i korupcija nasljeđe koje smo donijeli iz bivšeg sistema djelomično bi se mogla i prihvatiti, da akteri većine afera ne potječu iz jednog drugog društvenog miljea. Ne želeći nikoga osuditi prije nego to učine sudovi moram ipak istaknuti kako u onom sistemu ipak nije bilo moguće zbog represivnih mjera činiti ovakve zloupotrebe i u ovom opsegu koji se danas događa. Danas to međutim čine ljudi za koje u velikoj večini slobodno možemo reći da ih nisu odgajali ni politika ni političari bivšeg sistema.

Konačno, a tko nam to danas govori. Oni koji u dobroj mjeri žive od naših teško zarađenih kuna. Oni koji grade velebne palače i druge objekte, voze skupe automobile i pri tome su zaboravili svoje pravo poslanje koje im je ostavljeno u nasljeđe, a to je borba protiv onih koji se bogate i žive na tuđi račun. Oni kojima bi iskrenost, skromnost, poštenje, pravda i briga za malog čovjeka trebala predstavljati osnovnu misao vodilju kroz  život.