Odavno je poznato da nitko ne voli uspješne i pametne ljude, a ukoliko su oni nosioci neke od javnih funkcija koju obavljaju na pošten način ostaje dojam kako ih se sa užitkom "čeka iza ugla" kako bi to rekao narod. Upravo se to događa ovih dana guverneru HNB-a Rohatinskom. Gle čuda, nakon nagađanja koja traju već nekoliko mjeseci o njegovom ulasku u politiku sada njegov status postaje upitan zbog vlastite supruge. Kako je ona završila svoju poslovnu karijeru mislim da već svi znaju, ali počinila je pri tome i grijeh prema dežurnim kritičarima, jer se nije s njima konzultirala kome prodati svoju tvrtku.

 

Iako je poznato da je Rohatinski u HNB došao iz Agrokora sada se to iznosi kao neki novitet ili nepoznanica. Kalkulira se na sve moguće načine što bi on sada trebao uraditi. Možda se rastati ili na neki drugi način kazniti svoju supruga na zadovoljstvo kritičara svakako je jedna od poželjnih opcija. Doista nevjerojatno kako se preko noći zaboravilo sve što je taj čovjek učinio dobro za ovu zemlju, ali nije se potrebno tome čuditi, jer najglasniji su oni koji se izgleda boje što bi on mogao učiniti ukoliko doista krene u politiku. Pretpostavljam da ga mnogi gledaju kao svoju osobnu veliku konkurenciju i da ga se veoma boje.

 

Osobno mene zanima jedna druga činjenica, a to je da nikoga nije briga što ljudi na rukovodećim pozicijama kod nas imaju tvrtke koje su prenijeli na neke druge osobe ili na odvjetnička društva i uživaju u pozicijama koje im omogućuju da osiguraju daljnji opstanak tih svojih tvrtki. Ne zanima to ni poziciju ni opoziciju, a izgleda ni obične građane samo se povremeno može čuti neki usamljeni glas koji se protivi takvom ponašanju. Glavno da se te osobe ne mogu pohvaliti nekim svojim većim uspjehom u izvršavanju svojih funkcija i nikome ništa, ali ipak ne zaboravimo da takvih primjera ima malo previše kod nas.

 

No ipak da se vratim na slučaj gospođe Rohatinski. Ona je vjerojatno u onom trenutku kada je njezin suprug postao guverner HNB-a trebala odustati od svoje poslovne karijere. Doista, pa tko smo to mi žene? Otkuda nam pravo da uz živog supruga želimo imati vlastite karijere. Zašto želimo poslovne uspjehe kada ima tko da nas hrani. Možda je želja za karijerama dozvoljena samo onim ženama koje su neudane, rastavljene ili udane za neuspješne muškarce. Zašto u zemlji koja grca u korupciji i nepoštenju svi navale na jedan za javnost nimalo štetan ugovor i to samo zato što je u pitanju žena jedne veoma uspješne i cijenjene osobe ne samo kod nas nego i u svijetu. Tvrdnje kako je ovim potezom ove gospođe ozbiljno u pitanje dovedena vjerodostojnost njezinog supruga meni je osobno doista smiješna, ali tko će zaustaviti kritičare koji do sada nisu nikada razmišljali o tome kako je guverner i do sada mogao pogodovati i pomagati svojem bivšem poslodavcu, ali ne zaboravimo ipak se izbori približavaju.