Doista se u posljednje vrijeme uočava intenzivno zalaganje turističkih radnika, od onih u Ministarstvu turizma, pa sve do najmanjih turističkih zajednica kako raznim akcijama nastoje privući što veći broj turista. Mora se reći, da između raznih akcija ponekad ponešto problema ostane sakriveno od očiju javnosti, a to najbolje ilustrira ona narodna da “od šume ne vidimo stablo”.

Slušala sam često od nekih poznanika koji ljetuju na Jadranu, a dolaze iz inozemstva, kako se vesele odlascima na izlete. Moram priznati, da sam i sama u tome nekada uživala. Radi se posebno o izletima turističkim brodicama. Nije to naša posebnost, tu vrstu turističke ponude imaju uglavnom sve zemlje razvedene obale i bogate otocima. Izleti na otoke obogaćuju turističku ponudu, ali istovremeno potiču i izvanpansionsku potrošnju. Tko to ide na izlet, a da ne potroši nešto novaca? Naravno nitko, malo se razgleda, malo sjedne, ponešto se pojede i popije, kupi suvenir i pošalje barem nekoliko razglednica. Zašto rodbina i prijatelji nebi uživali zajedno s nama.

Danas sam slučajno tražeći neke podatke saznala da se donosi novi zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. Rasprava je provedena i trebao bi biti donesen u Saboru kroz mjesec dana. Sigurno nije ni potrebno govoriti, da su očekivanja onih na koje se zakon odnosi velika, ali za oko mi je zapelo nekoliko stvari koje će biti novitet u zakonu. Ukidaju se lučke uprave, a lučke kapetanije dobivaju veće ovlasti. Posao lučkih uprava preuzimaju lokalna komunalna poduzeća, pa će i niz procedura biti jednostavniji za korisnike njihovih usluga.

Posebno sam uočila dio koji se odnosi na poslovanje malih brodara, a to znači i na kvalitetu brodarske izletničke ponude. Sada mali brodari plaćaju svake godine unaprijed koncesiju za obavljanje djelatnosti, ali i koncesijsko odobrenje, koje im čini dodatni nepotrebni trošak poslovanja. Koncesijsko odobrenje plaća se 100 kuna godišnje po kapacitetu broda. Računica je jednostavna, brod može primiti recimo 100 izletnika znači odobrene vlasnika stoji 10.000 kuna koje mora platiti prije nego što uopće isplovi iz luke. Po novom zakonu to bi se nelogično odobrenje trebalo ukinuti, a time bi se brodarima omogućilo da tim sredstvima poboljšaju kvalitetu usluge i na taj način povećaju broj korisnika svojih usluga.

Ne treba plakati nad malim brodarima, ali njih muči još dosta problema. Jedan je sigurno i problem cijene dizelskog goriva i kabotaže, jer u cijeni goriva plaćaju i tu nepotrebnu stavku. Brodari traže da se ne primjenjuju dvostruki kriteriji prema njima u odnosu na brodare iz raznih europskih država u trenutku
pristupanja Europskoj uniji. Ako je Grčka mogla dobiti odgodu kabotaže nema razloga, da se to ne odobri i našim brodarima. Potrebo je voditi računa da oni svoju djelatnost mogu obavljati samo četiri do pet mjeseci godišnje tj. u vrijeme turističke sezone.
Vjerojatno je da će se sve to ipak rješiti novim zakonom, ali i tijekom daljniih pregovora o poglavlju koje se odnosi na tu problematiku sa EU.

Na kraju poželimo vlasnicima izletničkih brodica dobro more i što veći broj izletnika, a izletnicima, da se što bolje provedu na našem Jadranu.