Mjesecima se nestrpljivo očekivala odluka irskog benada U2 hoće li zasvirati u Zagrebu. Odluka je konačno pala i počela je navala na ulaznice. Sretni su bili oni koji su čekajući cijele noći uhvatili svoju kartu, a onda je stigla nova vijest U2 će odražati dva koncerta u Zagrebu i to je značilo novi lov na ulaznice za koncert ili bolje rečno hvatanje sreće za ljubitelje tog benda. Nestrpljenje je trajalo nekoliko mjeseci i konačno je došao taj naš zagrebački dan D.

Zagreb je nakratko postao svjetska metropola. Prolazeći gradom mogli su se ćuti svi mogući strani jezici. Strani turisti iz gotovo svih zemalja Europe, ali i sa drugih kontinenata stigli su na koncert. Prema grubim procjenama stiglo je oko 60.000 turista. Sličnu atmosferu Zagreb je posljednji put doživio 1987. godine za vrijeme Univerzijade. Razdragana mladost zavladala je gradom u oba slučaja.

Hoteli, hosteli, privatni smještaj u gradu i okolici bili su zauzeti i nije bilo moguće osigurati smještaj za sve goste. Ista sudbina zadesila je ono malo kamp prostora, kao i mjesta koja su za ovu priliku bila određena za postavljanje šatora. Uglavnom sve je uključujući i koncert prošlo u savršenom redu i bez jednog incidenta. O samo nastupu iraca neću pisati, jer su to učinili svi mediji, pa bi moj komentar bio posve bez veze.

Ipak ima ima nešto što mene i inače poprilično nervira. Veoma se često pitam, a zašto mi neznamo uzeti novac koji naprosto leži na cesti. Pitate se sigurno zašto tako mislim. Odgovor je jednostavan, jer najviše prigovora koje smo mogli ćuti od naših gostiju odnosili su se na činjenicu, da poslije koncerta nisu imali gdje nešto pojesti i popiti ili se zabaviti. Naravno to se odnosi na sve osim na one koji su pogodili doći do onih nekoliko ugostiteljskih objekata u centru grada u popularnoj Tkalči. Osim toga nije bilo ponuđeno dodatnih zabavnih ili kulturnih sadržaja. Dapaće i turistički su radnici nedjelju 9. odradili prema redovnom radnom vremenu od 10-14 sati, a opravdanje im je fenomenalno, pa to su mladi ljudi dobro informirani preko interneta, pa im pomoć nije potrebna. Ostale uslužne službe nije potrebno ni spominjati, ali trebalo bi barem spomenuti mjenjačnice koje također nisu radile.

Danas čitam zaradilo se od posjetitelja ovog muzičkog spektakla oko 8 milijuna eura i svi su zadovoljni. Moram ipak pitati koliko bi se zaradilo, da je bila osmišljena ponuda svih vrsta usluga, koju smo trebali ponuditi našim gostima.Vjerujem da bi i oni i mi bili daleko zadovoljniji, a o Zagrebu bi sigurno imali drugačije mišljenje, jer bi o njemu mogli govoriti kao o gradu koji zna pružiti zabavu, a ne kao o velikoj spavaonici.