Slušam jučer ministra turizma u središnjem dnevniku i njegova predviđanja o bukingu za ovu turističku sezonu. Poslije ministra slijedi prilog u kojem se iznose različita mišljenja o uspješnosti turističke sezone. Prva mi je reakcija bila zaprepaštenje pojedinim dijelovima priloga. Ma ljudi moji ljetovanje u Tunisu za 190 eura 7 dana, a u cijenu je uključen i prijevoz avionom. Prosto nisam sigurna da u to mogu povjerovati i pitam se a što se može dobiti za taj novac, ali po onoj staroj što kažu na televiziji to postaje istina. Sviđalo se to nama ili ne.

O ukusima se ne raspravlja učili su me i zato neću komentirati ljetovanje u Tunisu ili u bilo kojoj drugoj zemlji.

Osobno vjerujem da mi naše turističke kapacitete možemo popuniti i to bez snižavanja cijena, jer smo to činili i prije u teškim vremenima. Turističku ponudu treba upotpuniti dodatnim sadržajima. Potrebno je produžiti radno vrijeme ugostiteljskih objekata, poraditi na atraktivnim zabavnim sadržajem prilagođenim zahtjevima gostiju ovisno o njihovoj dobi i obavezno raditi na edukaciji osoblja i zahtjevati od njih daleko ljubaznije ponašanje prema gostu.

Pitate se zašto tako mislim. Jednostavno zato što euro u Hrvatskoj vrijedi više nego u zemljama iz kojih nam tradicionalno dolaze turisti.

Predpostavljam da ste u nekoj od zemalja Europe sjeli u nekom ugostiteljskom objektu da popijete kavu , piće ili pojedete sendvič.
Račun je sigurno barem što se tiče mojega iskustva bio mnogo veći od onoga koji plaćam kod kuće. Ovisno o tome da li sam sjela u centru grada ili na nekom udaljenijem dijelu grada cijene su se razlikovale, jer tamo se plaća i sjedenje na nekom ekskluzivnom trgu ili ulici.

Slična je situacija je situacija i na benzinskim pumpama tj. trgovinama koje se nalaze na njima, a to znači trebaš li nešto kupiti plati više nego u drugim trgovinama, a one su udaljene nekoliko kilometara ukoliko u to vrijeme uopće rade.

Zbog svega toga pitam se otkuda toliki pesimizam i defetizam kod određenog broja turističkih radnika, čast onima koji se ponašaju drugačije i takvih ima i imaju ponekad priliku ponešto reći. Zašto se sve mora gledati crno umjesto da se krene na posao i osmisli način za privlačenje turista.

Samo zalaganjem, radom i organiziranjem promotivnih akcija može se u Hrvatsku dovesti još veći broj turista. Plakanje i pozivanje na recesiju sigurno nije način za unapređenje turističke ponude.