Potaknut nekim razgovorima, vezanim uz turizam u prošlom postu, iznio sam pojam “vodenog svijeta”. Taj pojam predstavlja moj stav, da je u principu naše more u nekim segmentima potpuno ne iskorišteno. Ali u nekim drugim segmentima, korištenje tog našeg istog mora, trebalo bi ići u smjeru “vodenog svijeta”.
Svake godine unazad zadnjih sedam, početkom ljeta obavezan je ritual penjanja uz dasku, na palubu jedrilice. Ništa na ovom svijetu ne može zamjeniti osjećaj koji dobijete, kada sa južne strane Kornata, na vjetru od 15 čvorova podignete jedra i pustite vjetar da vas nosi, dok pramac lagano sječe morsku površinu. Doslovce čujete vjetar u jedrima, opustite se i zaboravite na sve moderno i pogonjeno fosilnim gorivima, i onda u tom trenutku pored vas u punoj brzini projuri “Schumacher” pogonjen sa dva motora sa tisućama konjskih snaga, bacajući iza sebe tisuće i tisuće eura i tone olova i sumporske ostatke “kvalitetnog” disel-a.
Potrebno vam je neko vrijeme, da se smirite, ponovo opustite i zaboravite na “veliku nagradu Jadrana” koja je projurila pored vas.
Ali ovo je samo subjektivan osjećaj. Govorimo malo o tome da je vrlo važna mogućnost, da to isto more, u budućim vremenima, nesmetano nastave koristiti i od njega živjeti naša djeca i unuci. A ako ovako nastavimo, brzo će to isto more biti pretrpano koje kakvim veći i manjim jurilicama, pogonjenim motorima koji su jednaki onečišćivaći, kao i da se istovremeno vozi 20 automobila, a iza sebe ostavljaju masne mrlje koje samo plutaju i spajaju se u sve veće i veće.
U principu kada tako gledamo, naš je cilj da imamo “vodeni svijet” što je duže moguće. Loše rečeno, cilj je da ZAUVIJEK imamo “VODENI SVIJET”.
Pa u Kostnerovom “vodenom svijetu”, “smokersi” su popušili. Nije li vrijeme da i u našem “vodenom svijetu”, “smokersi” popuše ?
Da se mene pita, dio rješenja bio bi, povlastice za registraciju plovila pogonjenih vjetrom ili elektro motorima, a dvostruke, trostruke, deseterostruke trošarine na male i velike jurilice pogonjene fosilnim gorivima.
Znam da brodići nisu jedini problem, ali su dobar dio njega, a ako želimo veliki, plavi “vodeni svijet”, od nekuda moramo krenuti.
M.T. |