Hrvatska je zemlja mora. Prekrasna obala, tisuće otoka, plavo čisto more, borove šumice, prekrasne tradicionalne ulice i zdanja u malim i velikim gradovima. Ima sve što jednoj mediteranskoj zemlji treba. Izuzev jednog. Kada gledamo sa aspekta dodatnih sadržaja za tisuće turista koji svake godine dolaza na to krasno more, Hrvatska je “vodeni svijet”.

Već dugo razmišljam da mi nije jasno, kako je moguće da na toliko dugačkoj obali, uz toliko mora, ima mjesta za stotine betonskih zdanja, novih hotela, a da ne postoji niti jedan “vodeni zabavni park”. Znate šta je Gardeland, Disney world i slični parkovi, a dali znate da je u Bugarskoj jedan od najljepših i najvećih Aquaparkova u Evropi ?

Pa gdje je hrvatski aquapark ? Zar je moguće da nitko nikada nije pomislio, da bi bilo sasvim prirodno, da zemlja sa toliko obale ima barem jedan Aquapark.

Zamislite atrakcije tipa “Velebitski tobogan”, sa kojeg se dječica, mala ali i velika, spuštaju par stotina metara kroz planine da bi sletili u more. Ili vodeni labirint “Dubrovačkih zidina”, sa stotine malih prolaza i prostorijica za hodanje i plivanje ili putovanje otocima gdje dječica skaču sa otoka na otok da pređu cijelu obalu. Ma možete zamisliti tisuće takvih zabava, zato što je to svijet u kojem se stvarnost pretvara u maštu, a rezultan je vrhunska zabava za cijelu obitelj. A uz takvu zabavu je i puno ljepša realnost hrvatskog turizma.

Zar nije sasvim prirodna stvar, za jednu zemlju koja je usmjerena turizmu, da ima najmanje jedan ovakav vodeni svijet zabave ?

U tom pogledu, dok se nešto ne promjeni, prekrasna Hrvatska obala ostati će “vodeni svijet”.

M.T.