Prošlo je 40 dana, a nafta i dalje neometano izlazi u more Meksičkog zaljeva. Zagađenje okoliša je takvo da se neće moći sanirati nekoliko desetljeća. Možda nekada prije dok smo čitali ili gledali filmove katastrofe i apokalipse koja bi mogla zahvatiti planet nitko o tome nije previše razmišljao, ali događaji koji se dešavaju posljednjih godina morali bi sve na ovom svijetu itekako ozbiljno zabrinuti. Katastrofe svih vrsta postale su dio naše svakodnevnice.

Treći pokušaja zatvaranja naftne bušotine pod morem od strane BP-a nazvan "top kill" nije uspio, pa se priprema nova strategija. Mali su izgledi da se curenje nafte zaustavi do kraja ljeta, a ono nije ni počelo. Strašna je činjenica, da ni stručnjacima nije poznato što se događa u podmorju. Štete na obali i priobalju su vidljive i moguće su trenutačne, ali i dugoročne procjene štete. Uznemirila se ne samo američka javnost, već i njihove institucije koje se bave zaštitom okoliša, ali ni oni nemaju razrađenu strategiju kako riješiti dosada najveću ekološku katastrofu koja je pogodila SAD-e.

No prema nekim nezavisnim stručnjacima koji se bave tom problematikom posljedice ni izbliza nisu detektirane. Postoji velika mogućnost, da nafta uđe u morske struje i krene u Atlantski ocean, a onda otputuje put Europe i Afrike. Što će se u tom slučaju događati nitko za sada ne smije prognozirati, jer to bi doista bila katastrofa svjetskih razmjera. Gotovo je strašno zamisliti njezin ulazak i u Sredozemlje, jer to bi bio možda najgori scenarij koji bi se mogao dogoditi. Vremena je malo, a planovi za takve situacije nikada ni nisu napravljeni. O mogućim štetama za gospodarstvo, ali i za normalan život stanovništva nije potrebno ni spominjati. Cijela situacija je nastala zbog forsiranja, da se izvuče što veći profit, ali cijenu će platiti oni koji od njega nemaju nuikakve koristi. Možda se nekome čini, da je to problem BP-a i SAD-a, ali izgleda, da bi se time moralo ipak pozabaviti na svjetskoj razini, jer opasnost prijeti i mnogim drugim zemljama.