Strava i užas prve su asocijacije kada se pogledaju snimke Brača jednog od naših najljepših otoka. Vatra je progutala prema procjenama oko 4000 hektara borove šume, maslinika i ostalog raslinja. Odgovorni su navodno neki turisti koji su poželjeli malo roštiljati, ali pitanje je da li su doista samo oni odgovorni? Teško je i pretpostaviti da će prihod koji će biti ostvaren na tom našem otoku biti veličine štete koja je nastala zbog požara. Naprosto je to teško vjerovati, jer ono što je raslo godinama neće biti lako nadoknaditi.

 

Iako još čitava priča nije završena barem što se tiče opasnosti od nastanka novih požarišta trebamo se zapitati koliko doista činimo za zaštitu našeg prirodnog bogatstva. Poznato je da redovno svake godine bilježimo nekoliko tisuća požara koji su uglavnom izazvani ljudskom nepažnjom i nemarom. Postavlja se pitanje, a što su to poduzela nadležna ministarstva kako bi ovih nemilih događaja bilo što manje. Odgovor je jednostavan gotovo ništa. Zaštita okoliša i naših prirodnih bogatstava nalazi se negdje na začelju prioriteta.

 

Želimo turizam i potreban nam je, ali zar doista nije moguće na granicama dijeliti letke sa upozorenjem turistima o potrebi ponašanja u prirodi. Što rade turističke zajednice? Zar i oni nisu tu da osim naplaćivanja određenih pristojbi brinu i o očuvanju prirodne baštine. Koliko smo uložili u edukaciju domaćeg stanovništva u turističkim mjestima o potrebi upozoravanja turista na opasnosti koje donosi paljenje vatre, bacanje opušaka ili ostavljanje staklene ambalaže na mjestima gdje se lako izazove požar. Vjerojatno veoma malo.

 

Redovno nastojimo spriječiti neodgovorne vozače da luduju po cestama, ali možda se moglo i po pitanju izazivanja požara daleko više učiniti barem na zakonskoj osnovi. Teško je vjerovati da će netko tko je kriv za nastali požar moći nadoknaditi štetu koju je prouzročio, ali bi se ipak preventivnim postupanjem nadležnih organa moglo daleko više učiniti. Nastavi li se tako sa ovom nebrigom možemo samo očekivati još poneki ovako velik požar i slušati samo izraze žaljenja zbog toga. Ovaj put nije srećom bilo ljudskih žrtava, ali da li će tako biti i ubuduće? Stoga se pod hitno treba pobrinuti da se poduzmu određeni koraci kako bi ovih događaja bilo što manje.