Godinama se vodi borba sa svjetskim koncernima koji se bave uzgojem sjemenja, jer su uspjeli koje-kakvim igrama prisiliti poljoprivrednike da moraju kupovati njihovo sjeme, jer u suprotnom slijedile su im veoma velike kazne. Naime oni su uspjeli isposlovati zabranu sijanja vlastitog sjemena ili pojedinih starih sorti koje su bile u dugogodišnjoj poljoprivrednoj upotrebi. Tako zamalo da nisu uspjeli zatrti stare sorte sjemena povrća i voća koja su vlasnici međusobno razmjenjivali ili prodavali.

 

Pojedine mreže poljoprivrednika koje raspolažu sa više stotina vrsta sjemena onemogućene su u svojoj aktivnosti tj. u prodaji sjemena, jer te vrste nigdje nisu bile upisane kao službeno priznate i dopuštene vrste. Naravno njihovi su izgledi da uspiju u borbi protiv moćnih koncerna bili gotovo ravni nulu, jer smjernice EU načelno zabranjuju da seljaci sami proizvode sjeme starih sorta biljaka i da ih drugima prodaju ukoliko nisu upisane u katalog vrsta. Naravno to je još jedna odluka mudraca iz EU kao i ona o veličini i obliku pojedinih poljoprivrednih proizvoda koja je nedavno ukinuta.

 

Konačno je odluka moćnih koncerna da odlučuju što možemo jesti završila na Europskom sudu pravde koji je i odlučio kako smjernice EU ne predviđaju ono što oni koji nastoje na svemu zaraditi tvrde. U sporu u kojem je francuski industrijski proizvođač sjemena Graines Baumax tužio spontano nastalu mrežu poljoprivrednika Kokopelli sud je presudio kako članovi te mreže smiju koristiti sjeme starih sorti povrća i voća. Naravno to dovodi u pitanje i ostale moćne proizvođače sjemena koji su u igri oko držanja monopola nad sjemenom, ali posredno i nad činjenicom da su tu u igri i njihovo gnojivo, pesticidi i herbicidi koje bi seljaci morali kupovati što im donosi veoma veliku dobit.

 

Odluka suda predstavlja nadu da će se konačno opet moći uživati u okusu voća i povrća u kakvo su uzgajali i uživali naši preci. Europski sud je utvrdio da mnoge od takvih sorti već spadaju u vrste koje su "ugrožene od izumiranja" i koje imaju tipična, lokalna obilježja, a za takve vrste spomenute smjernice EU poljoprivrednicima dozvoljavaju uzgoj i prodaju čak i bez certifikata nadležnih službi. Kada je riječ o evidentiranju sorti, sud smatra kako je dovoljno da neka vrsta bude priznata u bilo kojoj zemlji EU pa da se njome može trgovati u svim zemljama EU. U svakom slučaju, to je velika pobjeda i za poljoprivrednike i za one koji se bave zaštitom okoliša i koji upozoravaju na izumiranje vrste. Konačno jedna korisna i pametna odluka.