Jeste li se možda zaželjeli jesti mladi krumpir? Ukoliko jeste onda vam se dogodilo vjerojatno isto što i meni. Inače veće narudžbe za domaćinstvo naručujem preko interneta iz jedne od Internet trgovina i tako štedim vrijeme, a bome i izbjegavam ono naporno vučenje vrećica. Tako je bilo i ovaj put. Naručila sam sve što mi treba i sačekala isporuku sa kojom sam moram priznati zadovoljna.

 

Odlaskom dostavljača krenula sam u kontrolu i spremanje naručenoga. Pogledala sam krumpir i po izgledu bio je zadovoljavajuće kvalitete, ali zaprepastila sam se kada sam utvrdila zemlju porijekla. Nekako sam navikla da povrće van sezone dolazi uvozom iz zemalja EU, ali ovaj puta sa krumpirom nije bilo tako. Zemlja proizvodnje je Egipat. Moram priznati da sam ostala malo začuđena, jer u zemlji koja je sve do prije nekoliko godina taj poljoprivredni proizvod uzgajala sama uvozi ga i to u vrijeme kada ga je nekada bilo moguće kupiti iz domaćeg uzgoja u Ravnim kotarima ili Istri, a sada ga evo uvozi iz Egipta.

 

Da se razumijemo nemam ništa protiv Egipta, ali zar mi doista nismo u stanju bili razminirati zemlju u krajevima koji su nam davali kvalitetne poljoprivredne proizvode. Znam netko će reći da sam trebala otići na jednu od tržnica i tamo kupiti krumpir, ali malo sutra. Naši su trgovci spremni svaki strani poljoprivredni proizvod proglasiti domaćim i ukoliko ste naivni možete kupiti ovaj isti egipatski krumpir pod domaći, ali sa nešto višom cijenom, jer kako će vam reći domaće je domaće.

 

Ovo su mi prije nekoliko godina ispričale naše zagrebačke Dalmatinke koje itekako dobro poznaju stanje na tržnicama, jer tu robu prodaju godinama. Nije se radilo u tom slučaju o krumpiru nego o smokvama za koje su neki tvrdili da su iz Dalmacije, a one su me uvjeravale da to nije istina, jer su smokve uvezene. No nije sada to uopće važno, važno je da od devedesetih godina uvozimo i one poljoprivredne proizvode koji bi se mogli proizvoditi kod kuće i na to trošimo zasigurno velike svote novca. Možda bi ipak o uvozu voća i povrća trebali razmisliti i oni u Ministarstvu poljoprivrede, jer sramota je da gotovo nema proizvoda te vrste koji ne uvozimo. Potrošene su milijarde na poljoprivredne poticaje, ali rezultata koji bi nam pokazao korist od toga nema. Krajnje je vrijeme, da pokrenemo domaću proizvodnju voća i povrća, a ne da sve bez ikakvog suzdržavanja uvozimo.