Sjećate li se vremena kada je ambalaža svih vrsta ležala razbacana po svim mogućim mjestima i tako nagrđivala okoliš? Naravno da se sjećate, a onda je krenuo otkup svih vrsta povratne ambalaže po 50 lipa i danas je gotovo nemoguće vidjeti razbacane boce ili limenke od pića na bilo kojem mjestu. Naravno pojavili su se ljudi koji su na taj način popravljali svoju materijalnu situaciju i tako doprinijeli očuvanju okoliša. Međutim uskoro bi ta praksa mogla nestati.

 

Razlozi su manje-više poznati. Dolazilo je do mnogih zloupotreba i mnogi su se otkupljivači i prerađivači bogatili na taj način, ali za to nismo krivi mi nego oni koji su zatvarali oči pred takvim pojavama. Slobodno se može postaviti pitanje što su radili državni organi koji su na te pojave trebali reagirati, ali izgleda da je to prošlost i da odgovor na to pitanje nećemo dobiti. Najmanje su koristi imali oni koji su sakupljali tu ambalažu po kontejnerima i za vraćene boce kupili sendvič koji su često i podijelili, jer za dva nisu imali novaca. Naravno da to nije način socijalnog zbrinjavanja, ali uvijek ceh plate oni koji su to najmanje zaslužili, pa je to tako i u ovom slučaju.

 

Moram se složiti sa nekim argumentima ministrice za zaštitu okoliša koje je iznijela ovih dana, ali moram isto tako reći da se prije donošenja novog zakon kojim će se regulirati zbrinjavanje otpada nikako ne smije dogoditi, da nam iskorištena ambalaža ponovo zatrpa zemlju. Njezine ideje su prihvatljive ukoliko se doista osigura dovoljno mjesta za odlaganje otpada u neposrednoj blizini mjesta gdje ljudi stanuju, jer danas gotovo da nije moguće pronaći recimo u Zagrebu kontejnere u koje se može odlagati koristan otpad što je naprosto nedopustivo. Znam mnogi će reći kako je praksa razvrstavanja otpada što će se predložiti u novom zakonu uobičajena u mnogim zemljama, ali se pri tome zaboravlja da mi određenih navika te vrste još nemamo kao što nemamo ni spalionica smeća, a one su nam itekako potrebne.

 

Naravno konačni koncept načina zbrinjavanja otpada vidjeti će se kada bude dostupan prijedlog novog zakona, ali nekako se bojim kako će oni koji su i do sada prerađivali koristan otpad i dalje nastaviti sa uobičajenom praksom ukoliko se i to ne regulira na adekvatan način i ne kontrolira kako treba. Sirotinja više neće imati dodatne prihode od ovoga nimalo ugodnog posla, ali veliki igrači uvijek nađu načina da svoj profit povećaju na bilo koji način, pa o tome itekako treba voditi računa.