Naprosto mi ipak nije jasno što je sve dogovoreno u pregovorima sa EU. Stalno su nas uvjeravali kako će naši tradicionalni višestoljetni običaji i način života biti zaštićeni i da ne postoje brige o nekim eventualnim promjenama. Danas međutim izgleda da baš sve nije tako.

 

Slušam nezadovoljne otočane koji su dosada imali i nasade maslima i ujedno su na ta mjesta puštali ovce na ispašu. Nacrtom ugovora o pristupanju sve se stubokom mijenja. Pregovarači su ne znam da li svjesno ili ne pristali da se na otocima ili zadrže samo masline ili da se zemljište pretvori u pašnjake. Naprosto da čovjek ne povjeruje. Vjerojatno da pregovarači EU ne poznaju život na našim otocima, ali da to nije poznato našim pregovaračima naprosto ne mogu vjerovati.

 

Sutra nas očekuje dolazak EU birokrata koji će utvrđivati da li se držimo onoga što smo potpisali, pa se pitam tko će otočanima nadoknaditi štetu koja im je ovim dogovorom učinjena. Moram priznati da nisam uspjela kao ni mnogi proučiti što smo to sve izpregovarali, ali bojim se da ima toga što nam neće iz čisto birokratskog nepoznavanja Hrvatske biti prihvatljivo za pojedine dijelove zemlje i ljude koji tamo rade i žive.

 

Nisam protivnik ulaska zemlje u EU, ali ipak je trebalo više voditi računa o našim interesima. Lako je potpisati pristupni ugovor, ali postavlja se pitanje tko će odgovarati za propuste koji su eventualno učinjeni prilikom pregovaranja. Divim se zemljama poput Poljske koje su znale čvrsto braniti svoje interese, a ne onima koji su podložnički pristajali na sve što im je ponuđeno.