Država je do sada za poticaje isplatila oko 50 milijardi kuna, a rezultati su više nego loši. Proizvodnja se iz godine u godinu smanjuje, a cijene domaćih poljoprivrednih proizvoda sve više rastu. Rezultat toga je i dalje sve veći uvoz voća i povrća, pa čovjeku naprosto mozak stane kada čuje od kuda se što uvozi, a ne tako davno jeli smo sve to iz vlastite proizvodnje. Kakva je kvaliteta tih proizvoda nije potrebno govoriti i možemo se samo zapitati da li je barem kontrola zdravstvene ispravnosti provedena kako treba. Ne zaboravimo kako su nedavno u nekim Europskim zemljama pronađene velike količine navodno ekološki proizvedene hrane koje su bile potpuno zdravstveno neispravne, pa eto možemo pomalo i strahovati od svega onoga silnog voća i povrća koje se uvozi iz nama pomalo egzotičnih zemalja.

 

Poljoprivredni poticaji bi trebali biti u funkciji veće i jeftinije proizvodnje, pa je stoga doista potrebno izvršiti potrebne promjene i utvrditi koji su naši prioriteti u toj proizvodnji i što treba poticati. Nije ovo prvi puta da se bavim ovom temom, ali ona je itekako važna i za naše gospodarstvo. Imamo dovoljno zemlje da možemo proizvesti voća i povrća ne samo za vlastite potrebe nego bi ih mogli i izvoziti. Žalosno je slušati kako samo mandarina i jagoda imamo dovoljno za vlastite potrebe, a sve ostalo voće uvozimo iz zemalja koje imaju daleko lošije uvjete za njihovu proizvodnju nego mi, a sa povrćem je situacija još i lošija. Godinama potičemo pšenicu, a brašno i drugi proizvodi iz nje sve su skuplji, pa onda opet kupujemo tjesteninu iz uvoza koja je puno jeftinija, a ne zaostaje ni kvalitetom.

 

Poznato je da su dosada poticaje dobivali i mnogi koji realno gledajući nisu na njih ni imali pravo. Sadili su se voćnjaci i npr. recimo voćke se nisu primile i to ne jedna nego sve, pa zatim ubio ih mraz i nisu rodile, pa se onda osušile i tako redom, a da nitko nije provjeravao što se doista događalo. Isti je slučaj i sa poticajima koji su davani na osnovu količine zemlje, a ona se nije obrađivala i moglo bi se nabrajati gotovo unedogled. Ukoliko ovi primjeri nisu dovoljni da nam ukažu na potrebu kako se mnogo toga u pogledu poljoprivrednih poticaja mora mijenjati onda nisam sigurna što je potrebno da bi se uvjerilo one koji pošteno rade i zaslužuju poticaje da je došao trenutak istine koja za mnoge neće biti ugodna. Svi oni koji pošteno rade sigurna sam da će se složiti kako je bilo svega i svačega prilikom dijeljenja poticaja kao i zemlje i vjerujem da će podržati potrebne promjene.