Jadranske ribare godinama pritišću mnogobrojni problemi, ponekad izgleda da im se ne vidi kraj. Svoje zahtjeve za pomoć pri rješavanju problema redoviti upućuju Upravi za ribarstvo, Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja i svim ostalim zaduženim za razvoj ove djelatnosti našeg gospodarstva. Obnavljanje flote koja je stara, ali i neprikladna za ribolov na udaljenijim destinacijama, problem pristupa lukama zbog iskrcaja ribe, pitanje zaštićene ribolovne zone samo su dio njihovih problema.

Posljednjih ih mjeseci zabrinjava uz sve navedeno i pitanje hoće li se ulaskom Hrvatske u EU moći nositi sa znatno brojnijom i modernijom ribarskom flotom zemalja Europske unije. Strah podkrepljuju činjenicom, da će strani ribari moći loviti u našim vodama, gdje ribe još uvijek ima u zadovoljavajućim količinama, ali se to može gotovo preko noći promjeniti intenzivnim izlovom. Tješi ih ponešto činjenica, da će oni ipak ulaskom zemlje u EU dobiti mogućnost postizanja boljih cijena na tržištu, ali i povezivanje sa daleko većim brojem kupaca. Poznato je da se i danas velik dio ulovljene bijele visokokvalitetne ribe izvozi.

Ceh ribara zauzima se za udruživanje ribara u zadruge zbog manjih troškova poslovanja, bolje organizacije za plasman ulova na tržište, postizanje boljih cijena, ali i reguliranja ponude i potražnje. Osim udruživanja potrebno je osigurati i sve logističke preduvjete, a to se osobito odnosi na osiguravanje potrebne infrastrukture u dijelu luka predviđenim za iskrcaj ulovljene ribe. Ribari su naime iz godine u godinu sve više neželjeni gosti i gotovo su protjerani iz luka, koje sve veću prednost daju turističkim plovilima, ali i samim turistima. Izgleda da iskrcaj i prekrcaj ribe više nisu atraktivni za turiste, a lokalni čelnici koji teško osiguravaju dio luke predviđen za ribare pravdaju to nepoželjnim mirisom ribe. Izgleda da riba miriši samo servirana na tanjuru.

Ribarima treba i veća pomoć za korištenje srestava iz predpristupnih fondova EU, jer oni sami ne mogu izraditi potrebnu dokumentaciju. Ministarstvo je spremno pomoći u tom pogledu ribarina, ali Ceh ribara traži i pomoć u rješavanju drugih administrativnih problema, koje svakako treba poštivati, ali smatraju da ih treba pojednostaviti do donošenja novih propisa. Ribari i dalje smatraju da ispunjavanje dodatne dokumentacije ne treba biti obaveza ribara nego onoga koji preuzima ribu, jer je za ribare dovoljan očevidnik, otpremnica i račun.

Prijedlog Ministarstva je da se radi boljeg razumjevanja obaveza ribara u rukovanju ribom izradi kratki vodič, a po potrebi izvrši i dodatna edukacija za ribare.

Za ribarstvo hrvatske značajno je i pitanje iskorištavanja resursa u području naše jurisdikcije, naročito zbog nadzora i kontrole te djelatnosti, ali i zbog zaštite osjetljivih područja u kojima se mrijeste ili rastu značajne vrste riba poput škampa ili oslića. Učinkovita zaštita, nadzor i kontrola tih ribolovnih područja važna je zbog obnove ribe, ali i opstojnosti ribarstva u cjelini.

Po svemu sudeći pred našim ribarima, ali i državnim organima vezanim za ribarstvo stoji još velik posao koji treba kvalitetno odraditi.