Prije nekoliko desetaka godina počeli su se spominjati planovi o izgradnji kanala Dunav- Sava-Dunav, planovi su aktualizirani u drugoj polovici devedesetih godina, a zatim i u nekoliko navrata nakon toga. Prema već uhodanom običaju planovi se kod nas prezentiraju, a zatim se ništa ne događa, tako je to slučaj i sa ovim projektom. Bezpredmetno je govoriti o tome što bi taj projekt donio u ekonomskom smislu, kako kraju kroz koji prolazi, tako i cijeloj zemlji, a svakako i šire.

Poznato je da riječni prijevoz u Europi iznosi od 6 do 24 posto ukupnog prometa, a u Hrvatskoj iznosi tek 1 posto. Riječni promet je najjeftiniji način prijevoza. Jednom litrom goriva riječnim prijevozom može se ostvariti 127 tona tereta po kilometru, u željezničkom 76, a u cestovnom samo 23 tone po kilometru.

Europske morsko-riječne luke poput Rotterdama, Antwerpena, Hamburga, Bremena ili Le Havrea, ali i riječne luke Duisburg, Regensburg ili Passau u Njemačkoj i Galati u Rumunjskoj postali su regionalni, ali i globalni logistički, industrijski i distributivni centri. One su sigurni pokazatelji da se gospodarski utjecaj riječnog prometa nesmije zanemariti u jačanju gospodarstva.

Geopolitički položaj Hrvatske smještene na sjecištu važnih prometnih koridora, sigurna je garancija da može postati važnim sudionikom europske riječne prometne mreže. Rijeka Sava osma je rijeka po vodnom bogatstvu u Europi, sa svojih 586 kilometara plovnog puta, trebala bi predstavljati jednu od ključnih točaka gospodarskog razvoja cijele regije. Nažalost zasada su to samo činjenice i imaginarni planovi.

Aktualna gospodarska kriza sigurno ne omogućuje lako dolaženje do financijskih sredstava, ali svi znamo da je potrebno nešto uložiti, da bi se poslije i zaradilo. U svemu tome značajno je, da postoje strani investitori iz Austrije, Velike Britanije, Rusije i Japana, koji su spremni ulagati u razvoj lučkih zona i riječnog prometa u Hrvatskoj. Neke od riječnih luka spremne su dočekati strana ulaganja, dapaće one ih i očekuju, a to bi značilo i otvaranje nekoliko stotina novih radnih mjesta, a da druge ekonomske koristi i ne spominjem.

Zbog svega krajnji je trenutak, da vodno bogatstvo zemlje na adekvatan način i kapitaliziramo, a time ujedno doprinesemo razvoju gospodarstva.