Godinama smo gradili razne objekte, često i na veoma neprimjerenim mjestima, a da pri tom nismo vodili računa o zaštiti okoliša. Lokalne samouprave međusobno su vodile borbu, da na svoje područje privuku neku veću investiciju. Možda ih u prvi tren i možemo shvatiti, jer su time osiguravale nova radna mjesta, ali i prihode u proračunu. Svaka priča ima i svoj kraj, pa tako i ova sa gradnjom bez razmišljanja o posljedicama za okoliš.

Gotovo neprimjetno za širu javnost započela je primjena Zakona o zaštiti okoliša, donesenog 2007. godine. Zakon je sukladan europskoj IPPC direktivi (Integrated Pollution Prevention and Control Directive), koja se odnosi na integralnom sprečavanju i nadzoru nad onečišćenjem okoliša. Od 31.03. ove godine započelo je u Hrvatskoj uvođenje okolišnih dozvola, koje sadrže objedinjene uvjete zaštite okoliša.

Lokacijske i građevinske dozvole su trajne, ali ekološke se dozvole izdaju se s rokom od 5 godina, a nakon toga prestaju važiti i potrebno ih je obnoviti. Ovim se želi potaknuti ili bolje rečeno prisiliti tvrtke, da prate propise i napredak tehnologija kroz razdoblje u kojem posjeduju dozvolu. Smatra se da će ih to natjerati da prilagođavaju tehnološke procese i na taj način spriječe eventualno onečišćenje tla, zraka, vode ili mora.

Vjerujem da nema nikoga tko bi se protivio provođenju ovog zakona, a sigurno da će ponajviše obradovati građane Siska, Rijeke i još nekih gradova u kojima postoje ti problemi. Sisak moram posebno istaknuti, jer se njegovi stanovnici godinama bore za čistoću zraka u svojem gradu i vjerujem da će im primjena ovog zakona donijeti i toliko željenu čistoću zraka.

Pitate se možda zašto to kažem, pa zato što u roku od tri godine od stupanja na snagu Zakona o zaštiti okoliša i primjenom IPPC direktive oko 250 tvrtki mora zadovoljiti zakonske regule i ishoditi ekološke dozvole, jer će u protivnom morati prestati sa radom. Za dobivanje ekoloških dozvola preostalo im je oko godinu i pol dana.

Troškovi prilagodbe neće biti mali, ali postavlja se pitanje, da li se i prije donošenja ovog zakona koji prisiljava tvrtke na prilagodbu, nije moglo voditi računa o zaštiti okoliša, a time i o zdravlju ljudi.
Činjenica je da smo dobrano kroz prošlo stoljeće uništavali ovaj planet na kojem živimo, a on nam je jedini koji imamo.