Početak jeseni i dobar dio zime ostati će nam u pamćenju po diskusijama o gripama. Prošlo ljeto nam je donijelo zajedno sa našim maturantima novu gripu H1N1 popularno nazvanu svinjskom i zajedno sa njom i strah od onoga što će se događati kasnije. Gotovo nema države koja nije potrošila milijune dolara ili ako više volite eura za nabavu potrebnog cjepiva protiv nje. U ovoj ekonomskoj situaciji nemali trošak za bilo koju zemlju, ali što se može građane je potrebno zaštititi od eventualnih posljedica. Prognoze su govorile o pandemiji gripe širokih razmjera gotovo većoj od one koja se dogodila početkom prošlog stoljeća, a koju su zvali španjolskom gripom. Cjepivo se čekalo mjesecima, ali već se širom svijeta pronio glas o nedjelotvornosti cjepiva, opasnostima koje može uzrokovati za zdravlje i sl.. Išlo se tako daleko, da se je spominjalo čipiranje ljudi pomoću nanotehnologije, ali najvažnije je od svega nije bilo dokaza da je izvršeno adekvatno i kvalitetno testiranje cjepiva koje bi pokazalo njegovu svrhovitost. Uglavnom mnogo je rasprava vođeno prije dolaska samog cjepiva.

Konačno kada je cjepivo stiglo pokazalo se kako nema interesa za njega. Ljudi su jednostavno odbijali primiti cjepivo. Razlog je vjerojatno ponešto u strahu od posljedica, a ponešto i u uvjerenju, da eventualne posljedice ukoliko se oboli od nove gripe neće biti strašne. Vjerojatno je dodatno nepovjerenje izazvao i zahtjev, da svaki primatelj cjepiva potpiše izjavu kako ga prima na osobnu odgovornost. Poduzimane su razne akcije kojima se željelo privoljeti građane na cijepljenje, ali sve je bilo uzalud. Evo sada se pokazuje da je i redovna gripa ove godine barem kod nas dosada izostala. Ostale su samo velike zalihe neiskorištenog cjepiva, ali srećom izgleda da se je najveća količina uspjela stornirati kod proizvođača. Koliko će to koštati sigurno ne malo, ali sada to i nije presudno pitanje. Farmaceutska industrija je postigla cilj i zaradila veoma velik novac i to otvara niz pitanja. Vjerujem da se sjećate svih onih koji su tvrdili, da je sve režirano od strane te industrije. Prijetili su ljudima prijavama, jer kako bi oni tako nešto učinili. Sada ni to više nije važno. Možda se priroda malo poigrala, pa im tako omogućila enormne zarade, a možda su doista i oni u tome učestvovali. Ne bi im to bilo prvi put.

Upravo nam ovih dana dolazi najnovija afera iz SAD-a. Lijek protiv šećerne bolesti ubio je najmanje 83.000 ljudi, jer je kod njih izazvao srčani udar. Nije to prvi slučaj koji izlazi u javnost. Gotovo svake godine pojavljuju se dokazi o velikoj štetnosti pojedinih lijekova koji se kao sigurni puštaju u promet, a ljudi od posljedica njihovog uzimanja obole od drugih bolesti ili umiru. Najnoviji slučaj iako je rezultat senatske istrage proizvođač lijeka odbija prihvatiti. Znamo da nauka napreduje, pa tako i farmakologija, ali zar će doista zarada imati uvijek prednost pred interesom za ljudsko zdravlje postaje glavno pitanje. Osobno me zabrinjava situacija u zemljama koje ne mogu uložiti toliko novca u ispitivanje lijekova i istrage kao što je to moguće u SAD-a. Možda je došlo vrijeme, da se pri kupnji određenih lijekova proizvođači počnu obavezivati na naknadu za pojavu eventualnih posljedica, jer izgleda da je to jedini način koji bi ih prisilio da osim na profit misle u prvom redu na zdravlje i dobrobit ljudi.