Jučer smo mogli čuti jednog proizvođača čipsa koji 99 % proizvodnje izvozi činjenicu o kojoj smo mi podosta pisali. U Hrvatskoj nedostaje domaćeg kvalitetnog krumpira. Pa da se ne pisemo stare stvari na nove načine samo ćemo objaviti što je Valentina pisala u prolječe 2009. godine:

"Još nedavno smo bili moglo bi se reći “zemlja krumpira”. Sadio se krumpir diljem cijele zemlje od istoka, pa gotovo do juga. Pojedini su dijelovi zemlje bili poznati upravo po proizvodnji krumpira, tog povrća bez kojega mnogi nisu mogli ni zamisliti “pošten pravi” ručak. Proizvodnja krumpira je još 2002. godine iznosila 736.000 tona, a četiri godine kasnije pala je na ispod 200.000 tona i ta se količina proizvedenog krumpirara ne povećava. Danas se krumpir uzgaja na površini od 16.000 do 20.000 hektara. Smanjuju se i površine na kojima se sadi sjemenski krumpir, jer je i za njime potražnja sve manja.

Potaknuta zahtjevima svojih klijenata, Reta d.o.o. odlučila je proširiti asortiman proizvoda na keramičke pločice i opremu za kupaonice. U travnju se na već postojećoj lokaciji tvrtke otvorio novi izložbeno-prodajni salon, prilagođen ukusima i mogućnostima svakog klijenta.

Toliko dugo se govori kriza, recesija, pad prometa, smanjenje proizvodnje da realno gledajući iste riječi više ne označavaju
opasnost za poslovanje već su jednostavan opis situacije u gospodarstvu. Opisi koji označavaju trenutni problem za masu poduzetnika. A što se radi kada postoji problem ? Nedavno sam pisao kako bi trebalo razmišljati sagledavajući problem a to se možda i najbolje očituje u ovoj situaciji. Ne postavljati sebi pitanje: Zašto ? Već pitati se: Kako ?

Danas nakon nekoliko tjedana priprema i organizacije konačno smo dovršili prvi dio posla oko jednog vjerujemo jako zanimljivog projekta. Naime često znamo pisati o važnim segmentima poslovanja, posebno o prodaji. Prije nekoliko godina imali smo i jednog autora koji je objavio nekoliko postova vezanih uz prodajne tehnike. Danas tog autora, trenera prodajnih vještina svrstavaju u među najutjecajnije ljudi u prodaji tijekom 2012 godine. Riječ je o Alenu Mayeru. Alen je naše gore list, koji je igrom sudbine prije desetak godina lijepu našu zamijenio za novi početka u Kanadi. Iako je i prije odlaska u Kanadu bio "odličan" prodavač, tek je radom za sebe i za najveće svjetske kompanije u Kanadi otkrio da je njegov put usmjeren u prenošenju znanja onima koji žele postati "odlični" prodavači...

Nema ni godina dana da je jedna druga priča bila glavna tema EU kada je u pitanju sjeme, njegova proizvodnja i zaštita. Danas sve više izgleda da će građani Unije biti gubitnici kao što su to građani SADa. Veliki su uspjeli "potaknuti" političare da zaborave na građane i njihovu djecu, te da se putem novog zakona osigura potpuna kontrola nad proizvodnjom i prodajom sjemena. Zar doista nikog ovo ne zabrinjava ?

Prošle su pune tri godine od kada smo objavili ovaj post. Najgore je od svega da i ono malo pomaka koji su se dogodli nisu išli u dobrom već u lošem smjeru. Jedno je sigruno još uvijek smo tu, još nismo nestali i još postoji način dobiti naizgled izgubljeni "rat". Možda je ovaj post koji ponavljamo danas aktualnije nego što je bio u ožujku 2010. godine.

Zadnjih dana nisam pisao ništa. Svaki dan se borim na dva fronta. Pokrećemo novi obiteljski projekt, pa mi to uzima svaki slobodan trenutak. Ali radeći na njemu, dobivam sve jasniju sliku stanja duha naše nacije. Da neko ne kaže da sam zaboravio susjede, e pa nisam ni njima nije bolje niti drugačije. Balkan je konačno došao na "Balkan". Možda još imamo neraščišćenih računa i otvorenih pitanja ali jedno nam je zajedničko, brodovi nam već dugo ne plove, uzimaju vodu a kaljužne pumpe nikada nisu ni počele raditi

Je li potrebno nešto od ovoga komentirati. Tri godine kasnije malo smo dublje u tunelu u malo više mraka, s malo više straha i puno više izmučenih ljudi kojima nedostaje daha, a i malo je reći da su klonuli duhom.

Bliži se kraj godine, polako se sprema za podvlačenje crte ispod koje će biti plus ili minus i kako god da na kraju bude jedna osoba ili tvrtka će neizbježno biti uz vas ili vašu tvrtku. Knjigovođa, booki, papir maher... Kako god ga mi zvali jedno je istina, svaki dan od kada kreneš u poduzetničke vode, on je uvijek uz tebe. U dobru i zlu, zdravlju i bolesti, blagostanju i neimaštini, knjigovođa je uvjek tu uz vas...

Dječji vrtić Jabuka ima nove web stranice na www.vrtic-jabuka.hr. Iako nemamo namjeru niti kuditi niti hvaliti stranice koje ćemo ovako predstaviti ipak ne možemo a ne reći da stranica izgleda jako veselo, što bi na kraju i trebao biti cilj svih stranica vrtića.
 

Dakle iako se ima puno toga za reći ništa nažalost nije novo. Stalno ponavljati isto i pokušati ispravljati krive drine i nije neko
zadovoljstvo. Nabrajati sve promašaje drugih (čitaj političara kako prošle tako i ove vlasti) koji utječu na naše živote pokazalo
se kao izuzetno ne produktivno. Naime sve što mi napišemo, napišu i stotine drugih, govore tisuće a misli milijuni građana ove zemlje, ali opet se ništa ne mijenja, opet uz sve povike kao da se glasa ne čuje....

Evo danas smo malo sređivali stanje objavljenih postova na ovom blogu i ukupno smo zbrojili 1260 objavljenih. Obzirom na činjenicu da pišemo o temama koje ponekad ne pružaju dovoljno interesantnih tema i da se tijekom vremena i nismu puno ponavljali, misllimo da je rezultat više nego dobar.

Svim našim čitateljima koji blagdane slave po julijanskom kalendaru želimo sretne i blagoslovljene blagdane uz mir božji.

Hristos se rodi !

Jedna od zadnjih najava vlade jeste "uvođenje reda" među poduzetnike kojima je računu duže vrijeme u blokadi. Konačno su stečeni uvjeti za uvođenje mjere pokretanja skračenih stečajeva. Slažem se, ali samo sa idejom. Naime meni ta izjava u kontekstu "uvođenja reda" ne zvuči kao nešto što će pomoći poduzetnicima već kao novi sustav odnosa spram onih koji nisu imali sreće.