Teško je za povjerovati što nam se sve događa. Beznađe se širi zemljom brzinom svjetlosti, a oni koji su dužni  poduzimati mjere za sređivanje stanja u zemlji pronalaze krivce u svima živima i umjesto da iznesu konkretne podatke i prozovu konkretne osobe oni to ne čine, pa onda izgleda da smo svi globalno krivi za nastalu situaciju, a to nije doista tako.

Mjesecima možemo slušati kako se u zemlju uvoze enormne količine raznih proizvoda i tako troše teško zarađene devize. Vjerojatno je svima nejasno zašto se uvoze i neki posve banalni proizvodi, ali normalno da odgovora na to pitanje nema. Posebno zabrinjava uvoz roba koje su se još nedugo ili se još i danas kao veoma kvalitetne proizvode kod nas, ali to kao da nam ne predstavlja nikakav problem za uvoz.

Kao prvo vezano za ovaj post želim naglasiti kako nisam vlasnik bilo kakvog zemljišta, a posebno ne onog poljoprivrednog, pa to ujedno znači da nisam osobno zainteresirana za ono o čemu pišem. Tema je zanimljiva, jer se ovih dana sve više vode rasprave o sljedećoj sjetvi i problemima koji tome predstoje, a posebno u pogledu nabave repromaterijala koji je za tu svrhu potreban.

Ponekad očekujući neki program ili u sklopu njega prisiljena sam pogledati i reklame. Nije da ih previše volim, ali za oko su mi posebno zapele dvije koje do sada nisam uočavala. Možda ih nije bilo ili ih ja nisam zamijetila. Radi o reklamama kojima se reklamiraju sredstva za zaštitu bilja i umjetna gnojiva i to me je pomalo iznenadilo, jer dobro se zna kako smo mi sve donedavno bili poznati upravo kao proizvođači tih proizvoda koje smo dapače i izvozili.

Malo sam se zainteresirala što se događa sa onim našim kompanijama koje su bile poznate po kvaliteti svojih proizvoda i u svijetu. Uzmimo na promjer Herbos iz Siska grada koji gotovo da gospodarski umire o čemu sam i prije pisala. Ova je tvrtka snabdijevala cijelu zemlju svojim proizvodima, ali i okolne zemlje, pa i dalje po svijetu, a sada je navodno u stečaju, pa se postavlja pitanje vodi li doista netko brigu o sve većem gubitku do jučer profitabilnih tvrtki. Zar nam je doista draže uvoziti u ovom slučaju sredstva za zaštitu bilja nego se pobrinuti za već nekoliko decenija staru i priznati tvrtku i tako dozvoliti da opet još preko stotinu ljudi ostane na ulici bez posla i na teret društva.

Ista je situacija i sa umjetnim gnojivom ili bolje rečeno sa problemima koji muče Petrokemiju d.d. Kutina tvrtku koja svoje proizvode izvozi u susjedstvo, ali i u dvadesetak drugih zemalja svijeta. Poznato je kako je njezini radnici već godinama nastoje očuvati od eventualne propasti, ali izgleda da ni to ne zabrinjava nikoga od onih koji kroje gospodarsku politiku zemlje već decenijima.

Konačno želim istaknuti kako nisam protivnik slobodnog prometa roba i usluga, ali smatram da to nikako ne smije biti na štetu nacionalnih interesa i gospodarstva. Imali smo mnogo tvornica koje su svoje proizvode plasirale na stranom tržištu i sve ih se manje-više uspjelo pod ovim ili onim izgovorima uništiti, a radnici su završili na burzi ili mirovini. Želimo privući strane investitore, a nismo u stanju sačuvati ono što je desetljećima usavršavano i stvarano. Konačno jedno pitanje. Kupujete li ponekad šibice? Pretpostavljam da je odgovor potvrda, ali naravno to nisu one iz Osijeka, jer i ta je tvornica uništena već su iz uvoza. Evo to je naša realnost, a sličnih primjera bi se moglo još veoma mnogo nabrajati.

Ne, ne radi se o popularnoj seriji koju gledamo i koja nas ponekad uveseljava. Radi se o situaciji u našoj zemlji. Nema dana da nas naši političari ne nasmiju svojim nebulozama, nepromišljenim izjavama i koje-kakvim eskapadama. Možda bi nam to i bilo smiješno da nije tužno, a tužno je zbog aktualne situacije u zemlji koja iz dana u dan sve više zabrinjava gotovo sve građane izuzev možda političare koji vode svoje isprazne borbe za pozicije koje posjeduju ili bi ih željeli zauzeti.

Nisam više sigurna o koliko smo nekih zakonskih rješenja slušali u proteklih nekoliko mjeseci, pa nakon nekoliko dana počeli dobivati posve oprečne informacije. Dakle malo ovako malo onako, ali i nakon svega nije jasno što se želi postići pojedinim zakonskim rješenjima kako bi se poboljšala gospodarska i životna situacija u zemlji. Vjerujem da je svima koji su još uspjeli ostati pribrani ovakva situacija nenormalna.

Možda bi ipak trebalo konačno shvatiti kako se broj nezaposlenih povećava iz dana u dan, kako ljudi već brojeći u stotinama tisuća nisu u stanju izvršavati svoje financijske obaveze, mnogi nisu u mogućnosti osigurati potrebe svoje djece, a natalitete naravno i dalje pada i tome se svi čude i tako redom. Realno bi bilo zapitati se da li u takvom gospodarskom i političkom ozračju možemo očekivati porast nataliteta? Naravno da ne. Mladi, ali i stari koji očekuju i traže posao, a nisu ga u stanju pronaći proglašavaju se zajedno sa ostalim građanima u problemima onima koji samo kukaju. Da, naravno da kukaju, jer još uvijek nisu u stanju reći dosta je bilo gospodo.

A što rade oni koji su dužni osmisliti da konačno krene napredak ove zemlje. Oni se samo prepucavaju i dozvoliti ću si reći žele dokazati jedni drugima tko je pametniji. Umjesto da krenu raditi za narod oni vidi se to sve više nastoje mislim ovdje samo na neke iskoristiti svoje pozicije za svoju dobrobit, da ne kažem profit. No ipak moram naglasiti da to nije neka nova serija ili film koji ovih dana gledamo, jer nažalost to traje još od početka devedesetih godina, ali bio bi red da i tome konačno dođe kraj.

Dragi poduzetnici vi ste izgleda doista ozbiljno odlučili na svojim leđima iznesti krizu koja nikako da posustane u Hrvatskoj. Vjerujem da su vaše namjere doista dobronamjerne i da ste spremni žrtvovati sve da spasite svoje tvrtke i radna mjesta, a da pri tome ne pitate koliko će vas to koštati. Lijepo je to od vas i ja vjerujem da ste vi to u stanju i učiniti, ali ima onih koji se dive onima koji pronalaze daleko lakši način da zarade novac pod krinkom brige za tko zna čega sve ne.

Danas je situacija sa bonitetnim kućama još negativnija nego što sam pisala 22.08. prošle godine. Nastavlja se igra mačke i miša, ali sada na području Europe, pa se realno može postaviti isto pitanje: A tko su te privatne agencije koje upravljaju životima stotinama milijuna ljudi po cijelom svijetu koji im to dozvoljava? Tko stoji iza njih i po čijim interesima rade? Nisam pristaša teorija zavjere, ali sve ovo što se događa posljednjih mjeseci naprosto tjera čovjeka da se zapita za koga to oni rade i u čijem interesu uništavaju svjetsko gospodarstvo i živote milijuna ljudi koje tjeraju doista jednim potezom pera u očaj, pa evo da podsjetim što sam napisala prošle godine:

Davno su prošla ta vremena kada smo se mogli informirati isključivo preko tiskanih medija, radija i televizije. Teško je vjerovati kako smo tada dolazili do pravih informacija, jer su nam bile plasirane vijesti prema stavovima tadašnje političke elite. Možda nije ni danas što se istinitosti tiče puno drugačije. Mediji izvještavaju prema svojoj političkoj orijentaciji, ali i orijentaciji svojih oglašivača o kojima itekako ovise. Nedavno je jedan urednik sa javne tv izjavio kako političari počinju zvati urednike Dnevnika već u 19,45 sati.

Uzbuna koju je izazvalo jačanje CHF kod mnogih korisnika kredita u toj valuti samo je bila jedna od popratnih pojava u financijskom sektoru. Briga onih koji su podigli kredite u toj valuti daleko je manja od onih koje očekuju Švicarsku. Naime prema dostupnim podacima banke u toj zemlji su u ozbiljnoj krizi i očekuje se otpuštanje ni manje ni više nego 10.000 zaposlenih u njima. Rezultat je to sve većeg nepovjerenja u Švicarski bankovni sustav koji je do nedavno štitio imena i račune onih koji su držali novac u njihovim bankama, a nakon ukidanja te povjerljivosti podataka znatno su pali i štedni ulozi.

Blago nama. Vlada i dalje pribjegava najlakšim rješenjima umjesto konkretnih poteza kojima bi se konačno kako tako sredilo financijsko stanje u zemlji, pa oni opet kreću u zamrzavanje plaća i mirovina. Svakako da je to najlakše učiniti, jer za sve druge poteze nemaju ni znanja ni snage. Godinama se upozorava na neprimjeren broj općina, gradova i županija i predlaže se njihov preustroj odnosno smanjivanje, ali ne nitko na tome dosada nije ništa napravio.

Strava i užas prve su asocijacije kada se pogledaju snimke Brača jednog od naših najljepših otoka. Vatra je progutala prema procjenama oko 4000 hektara borove šume, maslinika i ostalog raslinja. Odgovorni su navodno neki turisti koji su poželjeli malo roštiljati, ali pitanje je da li su doista samo oni odgovorni? Teško je i pretpostaviti da će prihod koji će biti ostvaren na tom našem otoku biti veličine štete koja je nastala zbog požara.

Dvadeset godina od samostalnosti države nikako da prestanu zloupotrebe svih vrsta koje iz dana u dan guraju ovu zemlju u propast. Teško je pronaći strukturu za koju bi se netko usudio tvrditi kako nije upletena u čitavu ovu višegodišnju rabotu. Sve ono što je stvoreno kroz desetljeća permanentno se uništava, a narod kao po običaju sve vidi i vjeruje kako će se nešto samo po sebi riješiti. Blago onima koji u to vjeruju.

Nema dana , a da nam iz političkih krugova ne stigne neki novi biser. Srećom narod je već na to navikao, pa je i zaprepaštenje svakim danom sve manje. Evo jučer smo uspjeli saznati još nekoliko stvari. Popis građana koji se obavlja svakih deset godina platila je Vlada reče premijerka. Zbilja, još samo da nam se dostavi podatak koliko je koji od članova Vlade uplatio za taj posao!

Gospodarska situacija kod nas i dalje predstavlja svojevrstan "gordijski čvor". Gotovo nije moguće pronaći nekoga tko bi predložio jedno sveobuhvatno rješenje ovog problema. Svi su uglavnom preokupirani skorim ulaskom u EU kao da će tada naši gospodarski problemi biti naprosto kao rukom odneseni, ali realnost je posve drugačija.

Agresivna turistička propaganda vjerojatno i uspješna provodi se u posljednje vrijeme u zemlji i inostranstvu. Svakako to je potreban pokušaj da se u zemlju i na more privuče što veći broj domaćih i stranih turista. U prilog nam ide i sve češći prilozi stranih medija koji objavljuju priloge o našoj zemlji i pojedinim destinacijama koje bi svakako trebalo posjetiti.

10.06.2011. u 12,08 sati povjerenik Europske komisije za proširenje objavio kako su završeni pregovori sa hrvatskom za ulazak u EU. Hrvatska će prema svemu sudeći u EU ući 1.srpnja 2013. godine. Vijest je naravno dočekana sa oduševljenjem iako je već unaprijed bilo poznato da će takva odluka biti objavljena.

Posljednjih nekoliko godina gotovo pred svako ljeto svijet se susretne sa nekom novom bolesti. Ove godine pojavila se bakterija E. coli novog soja za koju liječnici ne mogu utvrditi način liječenja. Dapače tvrde da liječenje dosada poznatim antibioticima na da pomaže nego da mogu biti i opasno. Naravno prvo je trebalo otkriti krivca, pa su za to ove godine okrivljeni krastavci iz Španjolske.

Vrijeme brzo prolazi i eto ušli smo u posljednji mjesec prvog polugodišta ove godine. Na gospodarskom planu ništa novo. BDP umjesto predviđenog rasta nastavio je svoj silazak i tako pokopao predviđanja svih koji su najavljivali njegov mali, ali ipak porast.

Izdržljivost naroda izgleda nema granica. Unatoč svim nedaćama koje ih prati u ovoj recesijskoj i gospodarskoj situaciji stoički podnose nedaće iz dana u dan. Premda mnogi tvrde kako kod građana ne postoji optimizam prema njihovom ponašanju može se zaključiti nešto posve drugo, jer bi u protivnom svoje nezadovoljstvo pokazali na drugi način.

Što se više približavamo pristupanju EU to su glasniji protivnici toga sporazuma. Logično je pitanje radi li se doista o iskrenom mišljenju ili lovu u mutnom. Pričaju se razne nebulozne priče o tome što tim činom gubimo. Počelo je to još prije nekoliko godina, a nastavilo se za vrijeme onih nedavnih prosvjeda protiv Vlade kada su pojedinci počeli harangu protiv EU...

Ah, kako smo sretni kada strani mediji proglašavaju naše more i pojedina mjesta uz njega među najljepšim na svijetu. Ponosimo se time kao da smo osobno tome pridonijeli, ali postavlja se pitanje koliko doista brinemo da sačuvamo to naše blago.

Može li se profitirati od politike pitanje je koje se postavlja samo po sebi. Žele li političari doista samo pomoći zemlji za koju obavljaju neku političku dužnost ili imaju i neke druge osobne razloge predmet je česte rasprave među običnim ljudima. Prije nekoliko dana slučajno sam radeći nešto uz upaljeni televizor slušala...

Iako se kod nas o nekim temama mnogo govori malo se prema starom običaju radi. Odnosi se ovaj put to na obavezu RH, da do 2020.godine proizvodi 20 posto struje iz alternativnih izvora. Dosada sam već u nekoliko navrata pisala o dobrim uvjetima koje zemlja ima za proizvodnju solarne energije i to na mnogo mjesta koja su veoma pogodna za to, ali mi danas imamo samo pet takvih elektrana.

Ovih sam dana razmišljala kako vjerojatno ima još dosta ljudi koji su od svojih djedova i pradjedova slušali kako će žuta rasa zavladati svijetom. Na ovu me pomisao podsjetilo osobno iskustvo, jer sam kao dijete i ja slušala takve priče od moje prabake. Naravno pomislila sam kako će to opet značiti neki rat,

O poštenju europskih političara i službenika dosada smo imali priliku svašta pročitati i saznati. O njihovim aferama i zloporabama koje su činili često su odlučivali njihovi parlamenti, ali i organi gonjenja. Ponekad je to rezultiralo i ostavkama, pa da ne nabrajam dalje i oni imaju što se ove teme tiče dosta problema tako da mi nismo usamljeni u tome.

Nove tehnologije unijele su velike promjene u naš svakodnevni život. Dakako mora se priznati da su nam u velikoj mjeri i olakšale život, ali ga istovremeno na izvjestan način i zakomplicirale. Jedno od bitnih pitanja koja se sve češće postavljaju je zaštita osobne privatnosti. Možda bi bilo bolja da se upitamo, a što je ustvari ta naša osobna privatnost i koliko sami činimo da ju zaštitimo od pogleda javnosti

Stvarnost je više nego gruba. Realnost nas svakim danom sve više tjera u razmišljanje o budućnosti. Najnoviji podaci govore o jednom umirovljeniku na jednog zaposlenog. Pitanje budućnosti i načina preživljavanja sve više opterećuje stotine tisuća ljudi. Nisu to samo oni koji su i dosada jedva preživljavali, jer njima su se pridružili i oni koji tih briga sve do nedavno nisu imali

Zabrinutost, uznemirenost ili apatija ukratko su ono sa čime se danas u velikoj većini slučajeva može opisati stanje u kojem se nalaze mali poduzetnici i obrtnici. Poslovi su gotovo stali, a naplate je veoma često nemoguće izvršiti. Troškovi im svakim danom postaju sve veći, a novaca nema pa nema.

Konstatacije kako se velikim projektima može pokrenuti gospodarstvo svakome u prvi trenutak izgledaju logične. Istina je međutim drugačija. Veliki investicijski projekti ne mogu dati rezultate u kratkom vremenu. Za njihovu realizaciju potrebno je poduzeti mnoge predradnje, a to zahtjeva dosta vremena.

Gužva koju su pojedinci stvorili oko guvernera HNB-e Rohatinskog ipak posljednjih dana popušta. Guvernerova odluka da oslobodi bankama iz njihove obavezne rezerve u iznos od oko 860.000 eura kako bi na taj način omogućio pokretanje gospodarske aktivnosti dočekano je gotovo na nož.

Zgražali smo se nad svim dosadašnjim akcidentima koji su ugrozili egzistenciju ljudi na području gdje žive. Posljednji je prije ovog najnovijeg u Japanu svakako onaj u Meksičkom zaljevu uzrokovan svakako ljudskim nemarom i pohlepom, pa je na kraju zbog sitnog neodržavanja postrojenja na naftnoj platformi prouzročena ogromna kako financijska tako i ekološka šteta.

Teško je utvrditi koliko smo puta u posljednje vrijeme slušali o nekim novim projektima koji će biti kotač zamašnjak za oporavak gospodarstva. Veliki su to planovi, ali o čemu se radi barem zasada javnosti nije poznato. Ipak poznato je da mnogi od dosada ozbiljnih planova nisu realizirani i to upravo zbog nezainteresiranosti naše birokracije

Pojava Steva Jobsa na pozornici u San Franciscu na predstavljanju nove verzije Appleovog tableta iPad 2 zasigurno nije začudila sve one koji prate život i rad ovog pionira današnjih i vjerojatno jednog od prvih ljudi novih tehnologija. Ni teška bolest nije ga mogla spriječiti da propusti predstavljanje novog modela iPada poboljšanog prema željama kupaca.

Možda će se opet naći netko tko će reći kako se u posljednje vrijeme postovi na ovom blogu bave politikom. Žao mi je zbog takvih stavova, ali svatko tko poznaje ukupnu situaciju mora priznati kako se sve kod nas isprepliće sa politikom. Politika se inkorporirala u sve pore gospodarskog i svakog drugog vida našeg života.

Ovih dana unatoč tvrdnjama sa najvišeg nivoa nisam nimalo relaksirana, a vjerujem da to nisu ni drugi misleći građani. Ne dižem glavu sa stola, ali ne od silnog posla već od brojaka koje mi se vrte po glavi i pitanja na koja ne mogu pronaći odgovor. Nezaposlenih 334 tisuće i nešto, pa do kuda dalje?

Štednja! Riječ je to koju posljednjih dana možemo pronaći u svim medijima nakon što je objavljeno kako su postignute značajne uštede u ministarstvima, vladinim uredima i agencijama. Svi znamo da štednju počinjemo odricanjem od sitnih naoko nepotrebnih stvari, ali često ne vodimo računa o tome kako se istini za volju uštede mogu postići i na mnogim drugim stvarima koje počesto smatramo potrebnim iako one to nisu

Stručnjaci za računalnu sigurnost tvrtke McAfee iznijeli su ovih dana podatke o hakerskim upadima u multinacionalne kompanije. Ova tvrtka iz Silicijske doline koja se bavi zaštitom računalnih sustava utvrdila je kako je u najmanje pet multinacionalnih kompanija koje se bave naftom i plinom izvršen upad u njihove računalne mreže.

Mjesecima slušamo kako sve više uvozimo, a izvoz ne pokazuje poboljšanje. Bilo bi to smiješno da nije tragično. Uništili smo domaću proizvodnju, ali i onda kada joj se moglo pomoći kao da je nije ni bilo interesa. Zašto sada samo zapomagati, a ne sagledati stvari onakvima kakve one jesu.

Godinama slušamo kako će se povećati broj zaposlenih tj. smanjiti nezaposlenost. Tako je bilo i prije nego nas je zahvatila gospodarska kriza i recesija, a tako je i danas. Brojka od 320 tisuća nezaposlenih sa tendencijom daljnjeg rasta doista je zabrinjavajući podatak. Ništa manje ne zabrinjava ni činjenica da smo po broju nezaposlenih druga zemlja u svijetu i teško da će nam taj primat tako brzo netko uzeti. Naravno demanti odgovornih stigao je veoma brzo uz obrazloženje kako se radi o netočnosti koju je uzrokovala različita primjena statističkih parametara.

Prije nekoliko godina jedan je zastupnik nazvao Sabor "kokošinjcem" i izazvao dosta burnih reakcija. Nakon početka ovogodišnjeg zasjedanja i aktualnog sata koji je održana na početku doista je teško odrediti zbog nastupa zastupnika prihvatljivo ime za njega. Teško je bilo podnijeti sve ono što se tom prilikom moglo čuti.

Prošlotjedna izjava Steve Jobsa kako će neko vrijeme zbog zdravstvenog stanja provesti na bolovanju tj. daleko od Applea pokazala je kako jedan čovjek može imati veoma važnu ulogu u tako velikoj tvrtki. Nastala je opća pomutnja na burzi i dionice Applea odmah su znatno izgubile na vrijednosti.

Susret sa birokracijom malo kome predstavlja zadovoljstvo, ali ona je naša neminovnost i nemamo drugog izbora. Birokracija se hrani svojim položajem koji uživa u odnosu na građane i na svaki način pokušava sama sebi zbog svojeg širenja omogućavati sve veće ovlasti. Nerijetko joj to i uspijeva, pa se tako uvlači sve više u naše živote stvarajući dojam kako ona postoji da nam pomogne, ali veoma često to nije tako.

Wikipedija slavi svoju desetogodišnjicu postojanja. Koristi se u gotovo svim slojevima društva, pa možemo reći da je ona riznica raznih činjenica, ali i ponekad trivijalnih podataka kao i onih koji nisu posve točni. Iako se nastoji privući što više osoba zainteresiranih za pisanje te neformalne enciklopedije uočeno je da u tom poslu sudjeluje premalo žena.

Ovih su dana opet su aktualna istraživanja o tome što misle naši građani o ulasku u EU. Ankete su uglavnom različite i sve ovisi o tome tko ih je provodio, ali zamjetno je da ponovo kod nas raste euroskepticizam. Ljudi vjerojatno ponukani aktualnom gospodarskim, ali i političkim odnosima unutar EU nisu više sigurni što nam donosi pristupanje toj političkoj i gospodarskoj asocijaciji.

Broj nezaposlenih iz dana u dan raste, ali birokraciju to ne zanima. Pomalo čudno ponašanje u takvoj situaciju proteže se od lokalne uprave do najvišeg nivoa vlasti. Događaju se i dalje čudne igre koje mogu svjedočiti i izazivati sumnju o tome kako se malo vodi računa o interesima poduzetnika i građana, a više o nekim drugim, kojima može se samo pretpostavljati.

Prošli su i prvi dani 2011. godine. Očekivanja su velika, ali po svemu sudeći trebati će još mnogo truda uložiti kako bi se poboljšala situacija u kojoj se zemlja nalazi. Prošle su godine propali ili su dovedeni u pitanje mnogi projekti. Svakako jedan od najznačajnijih bio je LNG terminal od kojega su ulagači definitivno odustali i zatvorili svoj ured.

Još samo nekoliko dana i ode nam ova konfuzna i za mnoge veoma loša godina. Naravno tu ne mislim na one koji su godinama radili za osobni interes, a sve pod firmom brige za državu i njezine građane i završili pod istragama. Očekivanja ili bolje rečeno obećanja uglavnom nisu ispunjena.

Svijet je već kako to obično i biva zaboravio eksploziju naftne platforme BP-a u Meksičkom zaljevu kada je u more iscurilo prema nekim procjenama oko 4,9 milijuna barela sirove nafte i prouzročilo veliku ekološku katastrofu za to područje. Brzo se zaboravljaju ovakvi ekocidi i malo koga zanima razlog zbog kojeg se oni događaju.

Trgovanje dionicama Ine uzelo je puni zamah. Kupuju se po 2830 kuna po dionici na opće zadovoljstvo onih koji ih prodaju. Međutim ova trgovina izazvala je oštru reakciju MOL-a koji je zatražio zabranu ovakve po njima "sumnjive" trgovine. Doista nevjerojatno. Mol je ponudio za kupnju dionica zbog stjecanja potpune kontrole nad INA-om 2800 kuna što je u tom trenutku bilo više od vrijednosti dionica za 1100 kuna i to je prema njima bilo sasvim u redu.

Hrvatskoj je izgleda suđeno da svoju sudbinu prepusti u strane ruke. Najbolji dokaz tome je slučaj INE i MOL-a. Igre bez granica se nastavljaju. Koliko je dosadašnje ponašanje prilikom prodaje INE bilo pogrešno možemo se uvjeriti gotovo iz tjedna u tjedan. Normalno da se cijene energenata formiraju prema tržištu, ali ipak ima nešto trulo u svemu tome.

Ovih je dana ponovno tema raznih pravnih i drugih udruga, ali i pojedinaca pitanje zastupničkog imuniteta. Naravno pitanje je opet postalo aktualno novim događajima vezanim za imunitet koji uživaju saborski zastupnici. Iako je prvobitno zamišljen kao institut koji bi štitio zastupnike od progona za iznošenje osobnog političkog mišljenja i spriječio eventualne tužbe zbog klevete i slično on je vremenom proširen daleko šire.

Financial Times sablaznio je svojim iskrenim mišljenjem o situaciji u hrvatskoj čak i ministra gospodarstva. Otkuda im takvi podaci pita se on u čudu. Otkuda, pa dovoljno je da prelistaju naš tisak pogledaju razne TV emisije i bez puno truda lako dolaze do podataka. Iskreno rečeno mi koji živimo u hrvatskoj ionako znamo kakva je situacija i kakva će biti sutra ako se nešto pod hitno ne poduzme od strane vlade.

Razvoj moderne tehnologije donio je i određene ekološke probleme. Osnovno je pitanje kako se riješiti tog opasnog otpada uz što manje zagađenje okoliša, ali i manje troškove. Bogate zemlje koje raspolažu sa sve većim količinama tog otpada unatoč propisima koje su same donijele pronašle su rješenje u njegovu izvozu. Izvozi se naravno u manje razvijene zemlje kao i u one koje baveći se demontažom tih uređaja pronalaze dobru zaradu.

Zašto je država loš gospodar kada se radi o njezinom vlasništvu pitanje je na koje dosada nitko nije realno odgovorio. Krije li se odgovor u kadrovskoj politici koja se vodi u državnim tvrtkama ili u prevelikom popuštanju i nemaru odgovornih za njihovo poslovanje, a to su prvenstveno resorni ministri koje kao da nije previše briga što se događa sa tvrtkama za koje su odgovorni.

Pad vrijednosti kune uznemirio je opet građane koji su kreditno zaduženi. Ništa drugačije nisu ni reagirali pojedini ekonomski stručnjaci svjesni kako pad njezine vrijednosti donosi neprilike ne samo građanima i državi nego i ostalim ekonomskim kretanjima. Sigurno da taj proces donosi još veće siromaštvo u zemlji, te trenutačno ne može pomoći izvozu, jer mi izvoznih proizvoda koji bi znatno povećali priliv deviza u ovom trenutku nemamo.

Nakon svih vremenskih neprilika koje su u posljednje vrijeme zahvatile jadranske gradove ovih smo dana bili svjedoci još jedne neugodne situacije. Dijelove obale i mora južnog dijela Jadrana zatrpale su gomile smeća koje je doplovilo najvjerojatnije iz Albanije, ali to je možda zasada najmanje bitno, jer ovo se ne bi više smjelo ponoviti. Ovim se problemom bavi i albansko Ministarstvo za ekologiju koje želi utvrditi kako je uopće došlo do ove apsurdne ekološki opasne situacije.

Igrama oko Podravke izgleda nikada kraja. Nakon svih mogućih malverzacija koje do danas nisu posve raščišćene pojavljuju se nove neprilike za ovu našu tvrtku poznatu ne samo u zemlji nego i u inostranstvu. Nekadašnji "zaštitnik" Podravke danas po svemu sudeći postaje njezina najveća opasnost, pa o njemu ovisi sudbina te tvrtke ukoliko se ne poduzmu ozbiljni koraci od strane nadležnih organa.

Aktualna globalna kriza natjerati će brojne ljude na promjene dosadašnjih navika koje su stekli. Ovo se posebno odnosi na našu zemlju, jer naši su ljudi navikli kroz desetljeća raditi u jednom mjestu i veoma se teško odlučuju na promjenu prebivališta zbog dobivanja posla. Naravno nisu oni krivi, jer kad jednom dođeš u neki veći grad stvoriš određene navike i zasnuješ obitelj veoma se teško odlučiti na odlazak u neku novu sredinu, ali i to će se zbog postojeće krize morati mijenjati.

Kako opisati različitost viđenja naše opće gospodarske i financijske situacije? Odgovor bi bio opći kaos. Premijerka tvrdi kako vladi treba podrška svih relevantnih političkih i gospodarskih faktora koji nešto znače u zemlji, jer prema njenim riječima nitko nije otok i kao takav ne može sam ni opstati. Ipak izgleda da smo više po pitanju različitosti stavova i mišljenja pravi arhipelag nego samo otok.

Ovih dana odluka o smještaju radioaktivnog otpada iz cijele zemlje u Institut Ruđer Bošković u Zagrebu izazvala je i aktivan otpor građana tog dijela grada, ali i raznih udruga za zaštitu okoliša. Naravno odgovorni su šutke prešli preko tih prosvjeda, ali im se pridružila ravnateljica tog instituta za koju nitko ne bi smio reći da nije kompetentna izreći svoje mišljenje o ovoj odluci donesenoj zbog zatvaranja 15. poglavlja pregovora za ulazak u EU.

One su elita, krema društva, njegova savjest, one odlučuju o svima, a posebno o malim običnim ženama i muškarcima koji imaju ambiciju dokazati se i živjeti isključivo svojim radom. One su saborske zastupnice, ministrice i ustavne sutkinje. One su izložene teškim uvjetima rada, patnji za naciju i tko zna čemu sve ne, a posebno su podložne utjecaju stresa zbog silnih briga, pa su odlučile zajedno sa svojim muškim kolegama skratiti rokove za svoj odlazak u mirovinu.

Nisam ona koja spada u kategoriju katastrofičara koji se zadnjih dana često spominju kao ime za sve one koji upozoravaju na neodrživost financijske i gospodarske politike koja se vodi, jer sam po prirodi optimista. Unatoč tome nije moguće zanemariti činjenicu kako je kuna započela svoj pad u odnosu prema euru i to se nastavlja, a što to znači i za državu i za građane nije potrebno posebno naglašavati.

Proračun će biti onakav kako to politika želi odavno je jasno. Nema uopće svrhe predlagati nešto drugo, jer politika uvijek nadvlada sve, pa i interese za što brži izlazak iz recesije. Slagali se mi zajedno sa opozicijom i ekonomskim stručnjacima ili ne potpuno je svejedno.

Koliko je javnost zainteresirana za proračun koji bi se trebao donije u Saboru za sljedeću godinu teško je uopće procijeniti. Ljudi su pomalo postali nezainteresirani za sve ono što se događa na političkoj sceni. Jedino im pažnju još mogu privući političke igre koje ih zabavljaju, jer više nalikuju na neku humorističnu seriju nego na normalno ponašanje koje se očekuje od političara.

Što nam se to događa? Odgovorni za kreiranje makroekonomske politike peru pomalo ruke od bilo kakve svoje odgovornosti i prebacuju je na naciju. Nije ovo prvi put. Prije nekoliko mjeseci isti je gard zauzela predsjednica vlade, a sada to čini i ministar gospodarstva od kojeg su mnogi očekivali konkretne rezultate, a ne jeftinu demagogiju koju smo od njega dobili.

Svakako da ova tema o kojoj danas pišem nije nova za čitatelje ovog bloga, jer sam o njoj već pisala, no ipak ona postaje sve aktualnija. Svakim danom provede se za vrijeme radnog vremena mnogo na društvenim mrežama, a to sigurno nije dobro za poslovanje osobito u ovakvoj gospodarskoj situaciji u kojoj se mi nalazimo. Nedavno izneseni podaci o vremenu utrošenom na tu vrstu zabave ponukali su mnoge poslodavce da blokiraju pristup društvenim mrežama.

Ovogodišnje savjetovanje Hrvatskog društva ekonomista pokazalo je da znamo kako ništa ne znamo. Skup je okupio znatan broj ekonomista, političara i gospodarstvenika, ali odgovora koja se očekivalo na goruća pitanja slobodno se može reći gotovo nije ni bilo. Eventualnih prijedloga konkretnih novih poteza koji bi trebali biti poduzeti za što brži izlazak iz krize gotovo se nije moglo ni čuti, ali možda se to dogodi do kraja savjetovanja.

Kakav smo mi to narod? Nemamo nimalo razumijevanja za mito i korupciju koja je gurnula zemlju u ponor iz kojega još malo pa nećemo ništa vidjeti. Neki smatraju kako nam utjeha treba biti to što više korupcije nego kod nas ima i u drugim zemljama. Naravno mi smo glupi i neinformirani, pa to dosada nismo uspjeli saznati, ali zar doista nakon 20 godina svih mogućih marifetluka koje su iskoristili oni koji su se predstavljali kao najveći domoljubi trebamo pognuti glave i šutjeti.

Europska unija ponovo nastoji natjerati društvene mreže i Google da porade na što većoj zaštiti privatnosti korisnika. Isto se odnosi i na oglašavanje koje se sve više pojavljuje na društvenim mrežama i veoma često se pri tome koriste podaci koje korisnici daju o sebi što se smatra u određenom smislu zloupotrebom. Smatraju kako bi korisnici trebali dati suglasnost za korištenje njihovih podataka u bilo koje svrhe.

Ovih dana slušamo pojedine novinare i kolumniste kako im nije jasno zbog čega svi mediji žvaču iz dana u dan iste teme, a to su Sabor i rasprave u njemu, te aktualna gospodarska situacija. Doista mi nije jasno zašto takvo čuđenje, pa to su naše životne teme i svi očekujemo barem neku pametnu riječ i pronalazak rješenja o tim pitanjima.

Tvrdnje kako je drvna industrija izašla iz recesije samo su bezvezne tlapnje. Godinama tu granu naše industrije doslovno se prepušta propadanju. Izvozimo uglavnom neprerađeno i piljeno drvo dok se veoma rijetko izvoze gotovi proizvodi. Godinama uvozimo ne samo namještaj dobrog dizajna, ali uglavnom upitne kvalitete, a da o našem kvalitetnom parketu koji teško prolazi na našem tržištu i ne govorimo.

Zašto nitko iz vlade ne posluša savjete guvernera HNB-e Rohatinskog pitanje je na koje sigurno nećemo dobiti odgovor. Iskusni ekonomski i monetarni stručnjak istini za volju podržao je svojevremeno program vlade, ali konačno je shvatio kako je to bilo uzaludno. Prema osobnom priznanju vjerovao je u uspjeh i realizaciju zacrtanih obećanja, ali sada i on javno iznosi svoje neslaganje sa gospodarskom situacijom u zemlji koju vlast pokušava prikazati posve drugačije.

Nedavno održana godišnja skupština Svjetske banke i MMF-a na kojoj je zatraženo od članica da prestanu sa valutnim ratom koji se nesmiljeno odvija već duže vrijeme nije pokazala pozitivne rezultate. Valutni rat je nastavljen. Upozorenja su ostala samo prazne riječi na koje se nijedna zemlja članica ovog rata nije ni pokušala odazvati.

Narodna poslovica kaže kako je znatiželja ubila mačku. Nisam sigurna po koji put se to meni jučer opet dogodilo. Dakako možete i pretpostaviti gledala sam sjednicu Sabora. Premda je konačni ishod i rezultat rasprave bio uvelike predvidiv očekivala sam ipak malo konstruktivne rasprave o situaciji u kojoj se zemlja nalazi, jer Sabor je ipak odgovoran za sve ono što se događa u zemlji.

Dogodilo se ono od čega su svi strahovali. Broj umirovljenika i nezaposlenih premašio je broj zaposlenih. Koliko je to opasno u ovoj našoj trenutačnoj gospodarskoj krizi i recesiji nije potrebno ni govoriti. Brinuti nas može još i činjenica, da će se ovaj trend nastaviti i dalje, a što to znači vjerujem znaju svi koji imalo o tome razmišljaju.

Možete li zamisliti, da vlasnici kafića ili trgovina počnu određivati može li se još netko baviti djelatnošću koju oni obavljaju. Vjerojatno vam je to nezamislivo, jer tržišno gospodarstvo uopće ne predviđa takve mogućnosti. Na tržištu opstaju samo oni koji znaju i mogu poslovati pod postojećim uvjetima bez obzira na to kakvi oni bili, ali nije tako u svim djelatnostima.

Apple leti u visine koje vjerojatno nisu ni sami očekivali. Prodaja iPhonea skočila je za 91 posto u odnosu na prethodnu godinu. Dosada su prodali 14,1 milijun iPhonea i 4,19 iPada u posljednjem tromjesečju koje je završilo 25.09. i neumoljivo vode na ljestvici proizvođača smart-telefona, a to m je donijelo povećanje prihoda od 70 posto.

Crna predviđanja vezana za online oglašavanje u svijetu nisu se pokazala točnima kako su to prognozirali pojedini stručnjaci. Naravno to nije moguće tvrditi za našu zemlju, jer kod nas je očito došlo do svojevrsnog zastoja. Razlozi tome možda leže u sve težem položaju naših tvrtki koje u velikoj većini nastoje što više štedjeti, pa se to odnosi i na ukupna ulaganja i u daljnji razvoj i uvođenje IT tehnologije.

Slušajući izjave posljednjih dana stječe se dojam da su političari koji vode ovu zemlju kako bi narod rekao "došli na biciklu" ili još bolje "patuljci pojma nemaju". Sjedili su u nadzornim odborima i skupštinama pojedinih trgovačkih društava, ali o onome što se tamo događalo pojma nemaju. Sve malverzacije, krađe i nebriga o poslovanju prema njihovim izjavama prolazile su od njihove strane kao da se i nisu dogodile.

Novac u Hrvatskoj izgleda kao da nema stvarnu vrijednost. Podižu se stalno novi krediti, a tako će vjerojatno biti i sljedećih godina, jer je to za političke i financijske "mahere" jedini način preživljavanja i opstanka na vlasti. Opravdanja kako nova zaduženja to zapravo nisu, a potrebna su zbog vraćanja starih kredita teško je prihvatiti. Svatko tko se imalo razumije u kredite i zaduženja zna da svaki kredit prate i odgovarajuće kamate, a to ipak znači još jedno novo povećanje zaduživanja.

Pitanje koje sama sebi postavljam gotovo svaki dan postavio mi je u četvrtak jedan od posjetitelja Biznisbloga. Konstatirao je kako su moji postovi u posljednje vrijeme depresivni i imao je pravo. Postavio je i pitanje ima li i kakva dobra vijest, da ima to je sigurno uspješno spašavanje rudara u Čileu zarobljenih duboko pod zemljom, ali što se odnosi na vijesti iz naše zemlje malo je toga pozitivno čime se možemo pohvaliti.

Unazad nekoliko godina gubimo sve više tvrtki po kojima smo nekada bili poznati u svijetu. Možda se nekima to čini normalnim za vrijeme tranzicijskog razdoblja kroz koje prolazimo, ali nije baš tako. Dosada se samo pokazalo kako nismo u stanju biti dobri gospodari.

Od malih nogu uče nas kako se ne smije lagati. Ipak unatoč svemu počesto više volimo uljepšavati neke stvari, jer nam se to čini lakšim nego priznati istinu, ali kada to prijeđe sve granice zapitamo se što se događa. Ovih smo se posljednjih mjeseci ili možda čak i godina previše često susretali sa lažima ili kako neki vole reći ne govorenjem istine. Drugim riječima laž je postala način zaobilaženja istine koja je itekako bolna za ovu zemlju.

Istina uvijek ispliva na površinu ma koliko mi o tome željeli šutjeti. Gotovo mrzim otvoriti neke novine, gledati vijesti ili ih čitati na internetu, jer me naprosto prolazi jeza. Od zemlje ljepote, postali smo zemlja strave barem što se tiče običnih građana koji nastoje preživjeti i proživjeti život na normalan pošten način. Hrvatska se svakim danom pokazuje kao zemlja u kojoj cvijeta kriminal i to svih vrsta.

Održana je redovna godišnja skupština MMF-a i Svjetske banke u Washingtonu. Hrvatsku su predstavljali ministar financija Šuker i guverner HNB-e sa svojim izaslanstvima. Teško je pretpostaviti što se je novo očekivalo od ovog sastanka, ali nažalost potvrđeno je ono što smo uglavnom svi znali. Hrvatska još nije izašla iz recesije. Dapače ne samo da zaostajemo iza našeg okruženja, od nas je lošiji od nas samo Kirgistan.

Uništimo sve, jer važan je kapital i dobit, a to što se sutra neće moći ta lova potrošiti izgleda da malo koga zanima. Odnosi se to u na sve moguće ekocide i akcidente koji se događaju u posljednje vrijeme širom svijeta i sve su pogubniji za ljudski rod. U žiži interesa kod nekih ljudi nije bitna posljedica za ljude, već samo briga o tome kolika će biti cijena otklanjanja posljedica.

Ponekad se pitam, da li to zaista za sudbinu ove zemlje brinemo samo mi mali obični ljudi koji realno sagledavamo situaciju u kojoj se nalazimo. Unatoč svakodnevnim obećanjima da će se uraditi ovo ili ono od svega ništa. Mjere za oporavak i pokretanje gospodarstva možda još samo nekima izgledaju kao nešto što će se provesti, ali to su prema aktualnoj situaciji doista rijetki naivci.

Internet je strašna stvar. Mogu o njemu misliti njegovi protivnici što god im se sviđa, ali on je naš prozor u svijet. On nam omogućava uvid u ono što mnogi od nas nikada ne bi uspjeli pročitati i saznati. Istini za volju bilo bi bolje, da je to što čitamo drugačije tj. bolje za nas, ali što se može istini se nikada ne može pobjeći ma kako ona bolna bila.

Pitanje kako biti stanodavac, a kako podstanar doista je zahtjevno i odgovor na njega je realno gledajući teško dati. Pisala sam u nekoliko navrata kako država ne nastoji regulirati taj odnos ili bolje rečeno kako je neki dan objavljeno u tisku od poreza na iznajmljivanje stanova država gubi 320 milijuna kuna godišnje. No, da nije sve u tome govore nam i loša iskustva vlasnika stanova osobito onih koji imaju previše povjerenja u svoje podstanare, pa kasnije plaćaju njihove račune.

Hrvatskoj su neophodne nove investicije to je odavno poznato, ali trebalo je proći mnogo vremena da se konačno donese jedna takva odluka. Vlada je ipak konačno najavila investicijski program no tu će biti još dosta problema oko same realizacije barem što se odnosi na početak radova, jer potrebno je mnogo više od odluke vlade.

Zagrepčani će izgleda prije kraja godine imati priliku da se koriste za vožnju taksijima po daleko povoljnijoj cijeni nego što je ona danas. Potvrđeno je, da se konačno taksi tržište i u našem gradu liberalizira i ukida dugogodišnji monopol koji je vladao u tom segmentu prometa. Nova tvrtka Taksi Cameo Zagreb ukoliko sve bude kako je predviđeno stiže sa 100 novih vozila marke Citroen prilagođenih uvjetima koji se traže za pružanje taksi usluga u Zagrebu.

Nisam sigurna radi li se kod odluke vlade o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju o tome igra li se šah, pa se čekalo tko će koga matirati ili se možda radi o igri "Čovječe ne ljuti se" međutim kako god bilo rezultat je porazan. Zakon nije ušao u hitnu proceduru, ali HZMO je zaprimio oko dvadesetak tisuća zahtjeva za prijevremenu mirovinu.

Gospodarski forum koji se održava u sklopu Jesenskog međunarodnog sajma na zagrebačkom Velesajmu iznenadio je organizatore učešćem malog broja poduzetnika i gospodarstvenika. Odmah se postavilo pitanje zašto se to dogodilo. Vjerojatno odgovor leži u činjenici kako su ljudi počeli smatrati da se tamo neće moći poslušati ništa novo, jer u prilog tome govore svi aktualni događaji na gospodarskom planu.

Silno želimo ući što prije u EU. Prilagođavamo se na sve moguće načine, kroz zakonodavstvo, ispunjavanje svih mogućih zahtjeva bez obzira ide li nam to u korist ili ne, a bojim se da pri tome ne vodimo dovoljno računa o našim interesima. Račun će zasigurno veoma brzo doći na naplatu, ali onda će sve biti prekasno.

Znanstvenici pokušavaju utvrditi kako nove tehnologije utječu na ljudski mozak. Razlog je tome tvrdnja pojedinaca koji smatraju kako su nakon klimatskih promjena upravo nove tehnologije najveća opasnost za ljudski rod. Naravno tvrditi tako nešto bez relevantnih činjenica koje to dokazuju nema opravdanja.

Teško je objasniti što navodi ljude osim pohlepe na različita neprovjerena financijska ulaganja. Proteklih smo dva desetljeća bili svjedoci raznih situacija vezanih uz takva ulaganja. Pojavljivale su se razne štedionice, zadruge i banke koje su nudile nerazumno visoke kamate na štednju i na taj način obećavale brzu i veliku zaradu. Rezultat je za mnoge bio gubitak veoma visokih iznosa novca, jer su te financijske ustanove propadale jedna za drugom.

Hrvatska je zemlja kojoj strane investicije očito nisu potrebne. Što će nama netko soliti pamet i graditi bilo što, pa mi smo dovoljno pametni da sami razvijamo svoje gospodarstvo. Dakako da je to tako, najbolje nam pokazuje naša aktualna gospodarska situacija.

Najavljena i očekivana navala radnika koji ispunjavaju uvjete za prijevremenu mirovinu na HZMO u punom je zamahu. Što se više približava 30.09. rok do kada se mogu podnijeti zahtjevi za umirovljenje kandidata je sve više. Postavlja se pitanje da li je doista ovakvo nešto potrebno, jer ljudi su prisiljeni iz čisto materijalnih razloga bježati u mirovinu. Sindikati najavljuju prikupljanje potpisa za referendum o novim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ukoliko vlada ne prihvati njihov prijedlog.

Vjerujemo li mi doista da nas Europa želi ovakve kakvi jesmo? Neuređenog pravosuđa i neizvjesnosti koja prati sve naše istražne i sudske postupke, jer nikada se ne može biti siguran da li će kazna biti odmjerena prema zakonskim regulama ili ne. Pretpostavljam, da mnogi od vas misle kako ni Europa nije bolja po pitanjima mita i korupcije i tu ste u pravu, ali oni bar nastoje na sve moguće načine obračunati sa svojim kriminalom tog tipa.

Nemoguće je prelistati novine, pogledati TV ili prosurfati internetom, a da čovjek naiđe na neku optimističnu vijest. Sve je više vijesti koje ne ulijevaju nimalo optimizma, a što nas čeka sutra veliko je pitanje. Nakon gromoglasnog najavljivanja pomoći posrnulom gospodarstvu rezultata nema. Što se događa sa vladinim planom oporavka nikome baš i nije jasno. Slušamo samo tvrdnje kako se od izvršenja plana ne odustaje i to je sve.

Svi koji prate aktivnosti IT industrije upoznati su sa naporima da se omogući razgovor dviju osoba koje govore različitim jezikom, a da se pri tome razumiju. O ovim programima budućnosti već sam prije pisala, ali o njihovoj skoroj realizaciji zasada nema novih podataka. Ipak, da se nešto na tom planu kreće mogli smo saznati ovih dana.

Sve je započelo u centralnom dnevniku nacionalne televizije. Pojavio se N.N. gost koji je navodno zaposlen trideset godina u mesno-prerađivačkoj industriji i započeo je ispovijest koja je u prvi trenutak nalikovala na triler. Mesna industrija u svoje proizvode stavlja sve i svašta glasila je ukratko rečeno njegova izjava. Spominjao je i razne nedopuštene radnje sa mesnim proizvodima kojima je istekao rok valjanosti. Promjena podataka o roku valjanosti, prerada u druge proizvode i tako redom.

Steve Jobs ne miruje. Prošlog je tjedna u svom poznatom stilu najavio novitete koje će plasirati Apple. Zahvaljujući mogućnošću koju im pružaju njihovih 300 prodavaonica diljem svijeta, a otvaraju se i sve češće nove plasirajući svoje hardver i softver proizvode. Naravno Jobs nije propustio priliku da se pohvali uspjesima Applea koji brojčano doista djeluju impresivno, a takva je vjerojatno i dobit koju ostvaruju. Predstavio je i njihovu inačicu za društvenu mrežu za glazbu Ping.

Unatrag nekoliko godina zavladala je prava epidemija podizanja gotovinskih kredita zbog kupnje povlaštenih dionica na koje su imali pravo kupnje građani Hrvatske. Radilo se uglavnom o dionicama HT-a i INE i svi su razmišljali kako su njihove odluke veoma dobre. Vladao je nevjerojatan financijski optimizam. Bilo je to vrijeme kada nitko nije ni sanjao o krizi i recesiji, a kamoli o eventualnim financijskim problemima. Preko noći mnogi su željeli postati igrači na burzi, pa se ponovila situacija od prije nekoliko godina kada su mnogi željeli otvoriti brokerske urede, jer je poslovanje vrijednosnim papirima moguće obavljati samo preko banaka i brokerskih kuća.

Veoma rano gotovo od malih nogu uče nas kako živimo u zemlji prepunoj prirodnih ljepota. Na bogatu ravnicu nastavljaju se planine sa svim svojim čarima, a nakon njih slijedi najljepše more na svijetu naš plavi Jadran sa svojom razvedenošću obale i preko tisuću otoka. Ne zaboravljaju se ni naše rijeke i jezera. Moramo priznati da su to što nas uče poznate činjenice. Nastoji se sa svim ovim prednostima upoznati i ostali dio svijeta, barem što se tiče turizma i prednosti koje nas čine privlačnom turističkom zemljom.

Svi naši politički djelatnici smatraju sebe očito jedinima koji imaju pravo na kritike svih vrsta. Upućuju ih svima koji imaju drugačije mišljenje o nekom pitanju od njih. Protekli smo tjedan bili svjedoci takvog ponašanja. Na tvrdnju guvernera HNB-a kako oporezivanje banaka treba dobro promisliti i izvršiti analizu korisnosti takvog poteza koji bi mogao donijeti više štete za građane i gospodarstvo, a novac bi bio uporabljen za tekuće podmirivanje proračuna oštro su se obrušili sindikalisti. Postavlja se pitanje jesu li oni shvatili što zapravo guverner misli ili su njihove ocjene paušalne

Ovih je dana rebalans proračuna i dalje glavna tema i to ne samo kod nas već i kod međunarodnih financijskih institucija. Vlada je navodno zadovoljna iako baš sa novim financijskim povećanjem na rashodovnoj strani nema za to razloga. Istini ta volju svi su očekivali smanjivanje rashoda i povećanja na prihodovnoj strani. Ali to se nije dogodilo. Najavljuje se i mogućnost novih zaduživanja i to znači jednostavnim rječnikom rečeno zemlja tone u sve veću recesiju. Od programa gospodarskog oporavka ni o, a u posljednje se vrijeme može čuti kako će nas razvijene Europske zemlje povući za sobom i izvući nas iz gabule u koju smo potonuli.

Ministar turizma Bajs pompozno je putem tv ekrana najavio dolazak filmske zvijezde Angeline Jolie na Brijunsko otočje. Naravno nije propustio naznačiti značaj koji to predstavlja za naš turizam. Moram biti malo zlobna i priznati kako sam pomislila da turisti samo čekaju da i oni stanu na mjesto koje su gazile njezine noge. Njezin je dolazak ionako već bio najavljivan u medijima kao događaj godine. Nastala je prava opsada svih mogućih medija na Fažanu i okolicu sa željom da se barem ako ne dobiju intervju snimi koja fotografija poznate gošće.

Rebalans proračuna ovakav ili onakav više nije ekonomsko nego političko pitanje. Malo se vodi računa o svim posljedicama ovakvog stava koalicijskih partnera, ali moraju znati kako će račun za sve ucjene i promašaje sutra doći na naplatu. Političari će izgleda nadvladati mišljenje ekonomskih savjetnika predsjednice vlade samo da zadovolje svoje biračko tijelo. U igri su mnoge opcije koje bi trebale povećati prihodovnu stranu, ali su gotovo zanemarive one koje će smanjiti toliko potrebnu rasterećenja rashodovnu stranu. Ministarstva su napravila projekcije moguće uštede, ali to je pravi sitniš u odnosu na potrebna sredstva za normalno izvršenje proračuna.

Iako nam se čini kako samo kod nas caruje korupcija i mito posljednjih dana svjedoci smo kako se to događa veoma često i u drugim zemljama. Novac i želja za povećanjem bankovnih računa cilj su kojem ne mogu odoljeti oni koji nemaju brige za svoju egzistenciju. Razne afere na tu temu sve su češće postale javne nakon globalne krize koja je zavladala gotovo svim zemljama. Pod povećalom istražnih organa našli su se mnogi do tada ugledni političari i uspješni poslovni ljudi diljem svijeta.

Godinama sa više ili manje interesa pratimo rad raznih udruga za zaštitu prirode. Mnogima se njihov rad čini gotovo besmislenim, jer ga smatraju pomodnim ili čak i nepotrebnim gubitkom truda i vremena. Nesvjesni posljedica koje nam nosi svakodnevno devastiranje okoliša olako se prelazilo preko mnogih negativnih pojava, a one su počele u 18. stoljeću kada se vjerovalo da su prirodni resursi neiscrpni i da pod svaku cijenu trebaju služiti čovjeku koji je bio stavljen u centar svega na ovom planetu premda je već Pitagora upozoravao na potrebu skladnog suživota sa prirodom.

Pojavila se nova superbakterija kojoj su nadjenuli ime NDM-1. Navodno je otporna na više vrsta poznatih antibiotika, pa čak i na one koji se upotrebljavaju kod tvrdokornih infekcija, a ima i osobine koje prema mišljenju britanskih stručnjaka koji su je i izolirali mogu biti itekako opasne. Bakterija proizvodi enzim nazvan New Delhi koji je već izoliran prošle godine na sveučilištu u Cardiffu kod jednog pacijenta koji se liječio u Indiji.

Sezona je kiselih krastavaca kako to vole reći novinari. Godišnji odmori smanjili su broj događaja i političkih, ali i ekonomskih. Mediji se bave uglavnom žutim temama, ali posljednjih je dana na repertoaru hrana. Kakve nas cijene očekuju ove jeseni za prehrambene proizvode pitanje je kojim se uglavnom svi bave. Radi li se doista o zabrinutosti zbog eventualnih poskupljenja ili je opet u pitanju neki probni balon koji bi trebao pokazati mišljenje građana o toj temi može se samo nagađati.

Koliko se situacija na tržištu nekim robama može samo u kratkom vremenu promijeniti najbolje nam pokazuje slučaj sa cijenom pšenice. Gotovo još jučer poljoprivrednici su nastojali svim silama postići za njih prihvatljivu cijenu od 1,20 kuna, a danas moraju razmišljati prodati je po toj cijeni ili ne, jer po svemu sudeći već sutra bi ona mogla biti daleko veća. Razlog tome je u vremenskim prilikama ili bolje rečeno u neprilikama koje su poharale neke zemlje i tako nas ponovo približile situaciji kakva je bila 2007. i 2008. godine.

Slavonci nikako na zelenu granu figurativno rečeno. Nekada naša najbogatija regija danas grca u problemima praćenim stalnim obećanjima o tome kako će biti bolje. Nije im naklonjeno ni vrijeme ni vlast ni itko drugi. Preostaje im samo da se pouzdaju sami u sebe, ali i to je gotovo nemoguće, jer nedaće im to ne dozvoljavaju. Što im preostaje? Ništa samo da prosvjeduju, ali i to uglavnom čine sa više ili manje neuspjeha. Badava im sve, oni su izgleda predodređeni da još neko vrijeme trpe sve nedaće koje ih prate godinama.

Ponekad se pitam zašto se pojedini ljudi dive hakerima koji prouzroče velike štete kako građanima tako gospodarskom i sigurnosnom sistemu pojedinih zemalja. Pokazao je to nedavni slučaj kod naših susjeda kada su troje njihovih građana završila pod istragom koju je pokrenuo FBI zbog zloupotreba koje su proizveli kreiranjem programa kojim su zaraženi kompjutori širom svijeta i kojim su njihovi kompanjoni iz Španjolske izvlačili ili bolje rečeno krali novac sa računa u bankama diljem svijeta i ulazili u sigurnosne i državne sisteme.

Čitati klasično tiskanu knjigu ili digitalnu na e-čitaču postalo je atraktivno pitanje na koje se traže odgovori i na mnogim portalima. Odgovori su zasada uglavnom više u korist tiskane knjige, a razlog tome se najvjerojatnije nalazi u tome što se kod nas taj način čitanja najčešće koristi. E-knjige ipak postaju sve traženije, a e-čitači sve popularniji. Mnogi su pretpostavljali kako će iPad potisnuti interes za e-čitačima, ali to se ipak nije dogodilo. Istini za volju Amazon je smanjio cijene svojih čitača, a to su nakon njih učinili i u drugim e-knjižarama.

Nezaobilazna tema ovih dana su mirovine. Žene su dobile jednaka "prava" kao muškarci, pa će do 2020. godine trajati prijelazni period u kojem će se svake godine podizati dobna granica starosti žena sve dok se ne dostigne tih famoznih 65 godina. Reakcije žena su uglavnom veoma negativne, ali ne izostaju ni reakcije muškaraca koji ove uvjete za umirovljenje smatraju pretjeranim. Nema šanse da se u mirovinu, mislim starosnu ode prije 65 navršenih godina, pa makar imale žene i daleko više od 40 godina staža, jer godine staža nisu više presudan faktor za odlazak u mirovinu.

Zemlje Europe nastoje na sve načine popuniti praznine u svojim proračunima. Pribjegavaju i mjerama protiv kojih su se do jučer grčevito suprostavljali. Nestaje brige zbog eventualne ovisnosti građana protiv koje su se borili svim snagama, naime sve više se okreću dozvoljavanju svih vrsta online kockanja. Nije važan način, jer je prva briga napuniti državne blagajne. Znači pogoršanje javnih financija počelo se popravljati putem digitalne ekonomije koja se može itekako dobro oporezovati.

Zašto nam nedostaje optimizma pitanje je koje možemo čuti ovih dana. Kako očekivati optimizam nakon svakojakih izjava koje se mogu slušati od naših političara. Oni prvo zastraše ljude nekim novim još nedefiniranim mjerama, pa onda nakon toga drugi sve demantiraju, a ljudi misle gdje ima dima ima i vatre. Zabrinutost nakon toga pokušavaju suzbiti svojim nonšalantnim možda i lažnim optimizmom, osmjesima i pjesmom.

Davno sam pisala što mislim o mogućnostima ulaganja kod nas. Upozoravala sam na sve moguće prepreke na koje nailaze investitori, ali unatoč pokušajima traženja potpore odgovornih organa rezultata nije bilo. Nedavni događaji u Zagrebu i izjave Udruge poslodavaca, ali i mnogih drugih navode sve one koji realno gledaju na situaciju u kojoj se nalaze investitori pokazuju kako svi oni nisu u jednakom položaju.

Svakim se danom sve više pitam imaju li naši i EU birokrati nekog ozbiljnijeg posla u ovim teškim vremenima. Sigurno vas zanima zašto se to pitam. Odgovor je veoma jednostavan. Godinama smo slušali nebuloze kako povrće treba izrasti upravo po želji EU birokrata jednako veličinom, izgledom i tko zna čime sve ne. Krastavci, rajčica, tikvice i da ne nabrajam sve ostalo povrće moralo je imati određene dimenzije i oblik inače se mirne duše moglo škartirati, jer kao nepodobno nije moglo doći na police trgovina.

Google nastavlja sa svojom ekspanzijom i širenjem tržišta. Nakon uspješnog rješenja spora sa Kinom i njezinim vlastima nakon odluke, da popuste u nekim svojim stavovima i ponekim sporom zbog raznih tužbi za narušavanje privatnosti putem Google Street View koji ih izgleda previše ne uzbuđuje nastavljaju sa daljnjim projektima. Ovih su se dana upustili u znanstvenu provjeru knjiga koje su skenirali za Google Books za što su odvojili su oko 1 milijun dolara u sljedeće dvije godine koje će biti podijeljeni sveučilištima koja će taj posao obavljati idu i dalje.

Rasprave o tečaju kune sve se više zahuktavaju. Nije to nikakva novost, jer se ovaj scenarij ponavlja gotovo redovno svake godine. Postoje oni ekonomisti koji ga redovito zagovaraju i opravdavaju to potrebom pomoći izvozno orijentiranom gospodarstvu. Dakako svi oni koji na problem gledaju sa daleko šireg aspekta ne prihvaćaju ove razloge, jer oni su prema njihovom mišljenju opasni, jer donose mnoge posljedice koje bi pogodile zemlju.