Ma bravo! Kakvom nepodnošljivom lakoćom pojedinci daju kritizirajuće izjave koje moramo slušati, a koji već preko deset godina sudjeluju u koalicijskim vladama i koji se danas ponašaju kao Poncie Pilat i sada od svih poteza vlada u kojima su imali učešće i sudjelovali u donošenju odluka peru ruke. Najbolji primjer za to su protekli protesti seljaka. Odavno sam napisala kako je dug nešto što se treba vratiti bez obzira pod kojim je uvjetima taj dug nastao.

Hrvatska može odahnuti, postignut je sporazum sa seljacima. Danima su kršili zakon, jer prema riječima jednog od policijskih zapovjednika nisu imali dozvolu za javno okupljanje, a policija ih je unatoč tome osiguravala i tolerirala njihovo ponašanje za razliku od prosvjednika u Varšavskoj ulici u Zagrebu. No to bi mogla biti teme sama za sebe o tome kako se primjenjuje zakon.

Može li država ispuniti sve financijske zahtjeve koje pred nju postavljaju pojedine društvene skupine? Naravno da ne može, jer blagajna nema rezervi, a situacija traži angažman svih struktura društva kako bi se poboljšala ekonomska situacija. Ovih dana uz gladne radnike koji su spremni za svoja upropaštena poduzeća žrtvovati i svoje živote događa se nešto posve drugačije. Izgleda pomalo svi zaboravljaju na činjenicu kako preko 70 tisuća zaposlenih u ovoj zemlji ne prima plaću zbog problema u tvrtkama u kojima rade.

Nastavlja se hrvatska političko-gospodarska saga. Prijepori oko predsjedničkog savjetničkog tima koji ga treba savjetovati i upoznavati sa stanjem u gospodarstvu i mogućim rješenjima ne da se ne stišava nego se dapače još više pojačava. Javljaju se svi koji sebe smatraju pozvanim komentirati tim. Neprestano se ponavlja, da nikako ne dolazi u obzir da se članovi tima «guraju» u poslove vlade. Doista nevjerojatno nerazumna situacija.

Obećanje ludom radovanje omiljena je uzrečica u narodu. Da li je to doista tako? Jeste i o tome se možemo uvjeriti gotovo svakodnevno. Izvori? Uglavnom sve dolazi iz politike. Kada je svijetom zavladala recesija i kriza kod nas se govorilo sve je u redu. Mi smo izbjegli sudbinu najvećeg broja zemalja svijeta govorilo se, ali nažalost nije bilo tako. Dugo se ta činjenica nije htjela ni spominjati, a kamoli priznavati kao istinita.

Novi je predsjednik RH Prof.dr.sc. Ivo Josipović položio zakletvu i danas zvanično nastupa na predsjedničku dužnost. Inauguracijski govor bio je barem prema mojem mišljenju odmjeren i primjeren prigodi. Javnosti će se najvjerojatnije urezati u pamćenje njegov poziv narodu, da je ovo njihova zemlja, da je u njihovim rukama i da nema drugog gospodara osim naroda. Govor je ukratko obuhvatio sva područja o kojima se treba nešto reći, ali sada slijedi borba za ostvarenje svega što dosada nije učinjeno.

Možete li zamisliti situaciju u kojoj imate mogućnost zabraniti konkurenciju u svojem poslovanju. Vjerojatno ne. Tko od vas ima mogućnosti određivati tko će otvarati neki posao i baviti se njime, a da zbog toga ne snosi neke posljedice. Jedini odgovor koji bih mogla od vas čuti je, pa što to ovoj pada na pamet. Možda da ipak malo proširim tezu. Zamislite, da vlasnici trgovina mogu određivati da se u blizini njihovih objekata ne mogu otvarati trgovine sa istom ili sličnom robom.

Zabava se nastavlja. Zabavljaju se svi osim onih koje život u ovom trenutku nimalo ne mazi. Mediji su puni prepucavanja, nagađanja i da ne kazem čega sve ne. Saborski zastupnici veoma ozbiljno shvaćaju svoj zadatak. Pretvorili su sabornicu u ring za ispravke krivih navoda, replike i povrede poslovnika. Predstavnici stranaka čekaju iza zavoja nastup iz suprotnog tabora, pa zatim kreće lavina koja pokosi jedino gledatelje, a ne ja učesnike u raspravi.

Nekako se ovih dana ne uspijevam odmaknuti u razmišljanjima o zlouporabama koje uništavaju ovu zemlju. Premda pokušavam pisati o nekim drugim temama to postaje gotovo nemoguće, jer događaji vezani uz sistematsko guranje ove zemlje u ponor redaju se iz dana u dan. Nije da i dosada nije bilo izvještavanja o aferama koje su se događale, ali sada iz Pandorine kutije one iskaču jedna za drugom.

Ovih su nas dana previranja i preslagivanja u nekim strankama podsjetili na našu političku stvarnost. Za sve one koji se pitaju zašto se sklapaju ovakve ili onakve koalicije prije i poslije izbora ovih je dana odgovor jasan kao dan. Dogovor je to o podjeli raznih rukovodnih položaja ili kako to narod voli reći fotelja.

Bila je prva polovica 2008. godine. Ponosno je objavljeno kako će silosi Đakovština d.d. postati interventno skladište, jer prema planovima nestaju klasične robne zalihe, a interventna skladišta postati će skladišta Europske unije i NATO-a. Svakako, da je za tu svrhu bilo potrebno ispuniti veoma stroge kriterije.

Ok razumijem da je teško, smanjena naplata, prodaja i bla bla, ali samo u jednom mjesecu 30 % to mi baš nekako i ne leži. Nažalost ako pogledamo da je u isto vrijeme moguće od Trešnjevke do krematorija normalno se vozeći, doći za cijelih 14 minuta i to oko 15 sati, to postaje vrlo zabrinjavajuće

Pa kada provjerite u komunalnom odjelu područnog ureda opčine gdje vam se nalazi lokal biti će vam sve jasno. Kao prvo za isticanje svjetleće reklame određeno je zakonom da se plača naknada. Ista naknada nije fiksna već je stvar koja podliježe procjeni nadležnog komunalnog ureda. A prema onome što tvrde cijena naknade kreče se negdje između 30 i 100 kn mjesečno po kvadratu reklame koju ste postavili.

Dali je deflacija ili inflacija ? Dali utjecati na kamate ili ostaviti da se reguliraju same ? Ostaviti harače ili ukinuti ? Smanjiti ili povećati pdv ? Nova porezna opterećenja ili ne ? Poticaji ? Ma stotine još ovakovih pitanja kojima nas zabavljaju dok se i dalje na velikom lancu državnog proračuna nalazi ogromno sidro.

Ali što sve te analize ne uzimaju u obzir ? Ne uzimaju jednu esencijalnu činjenicu, a to je da svatko od nas ima urođeni nagon za preživljavanje, nagon koji je kada se probudi jači od bilo kojeg straha i pesimizma, nagon koji ljudi čini jačim nekoliko puta više nego u normalnim situacijama, nekoliko puta bržim kako fizički tako i psihički. Doista ni jedna ekonomska analiza ne predviđa niti uključuje osobne stavove ljudi koji u ovoj krizi moraju preživjeti.

Godinama se vode žestoke rasprave o genetski modificiranoj hrani ili bolje rečeno o GMO čiji je genetski materijal izmijenjen pomoću tehnike genetskog inženjeringa. Upotrebljavati GM sjeme i uzgajati životinje sa GM osobinama ili ne postalo je jedno od glavnih pitanja. Teško je racionalno govoriti o toj temi, jer su i mišljenja stručnjaka veoma različita po tom pitanju.

Dolaze nam blagdani. Razmišljamo o poklonima koje trebamo nabaviti za svoje najdraže, a to danas uglavnom i nije baš jednostavno. Pitamo se, a što to kupiti? Nekada je to bilo daleko jednostavnije. Kupovali su se uglavnom «korisni» pokloni, ali danas barem što se mene tiče to baš i nije jednostavno. Prije nekoliko godina knjiga je bila prihvatljiv poklon za odrasle, a igračka za djecu, a danas, što danas?

Iako sam već prije nekog vremena sama sebi «zabranila» praćenje predizborne kampanje za izbor novog predsjednika države tu zabranu sam prekršila. Razlog ili moje opravdanje bila je znatiželja kakav je interes kandidata za aktualnu gospodarsku situaciju u zemlji. Stoga sam u petak ipak odgledala njihovo sučeljavanje na HRT. Poslije sam se pitala jesam li ja naivna ili većina prisutnih kandidata živi u oblacima, ali ne u onim internetskim.

Kada bi bolnice funkcionirale po istom principu tržišne utakmice možda bi i skupina kvalitetnih lječnika odlučila otvoriti svoju bolnicu u kojoj bi da je dječja svo osoblje ako ne položilo ispit iz psihologije, a onda barem prošlo tečaj kako se odnosi spram djeteta od 3 godine koje boli i koje je strah, što bi na kraju rezultiralo da bi roditelji jurili sa svojom djecom tamo gdje će ih tretirati kako se dostoji onih koji plaćaju svoje liječenje.

Činjenica je, da pesimizam zauzima visoko mjesto u hrvatskom društvu i to ne samo među poslovnim ljudima, već je i široko rasprostranjen među građanima. Ovih je dana GfK proveo istraživanje na uzorku od 1.000 ispitanika.

No vratimo se mi opet malo proračunu. Kako se doznaje iz neslužbenih izvora ima tu opet jedna stavka o kojoj se nikada nije dobio jasan odgovor što zapravo predstavlja. Intelektualne usluge. 2 milijarde kuna za intelektualne usluge. Novac velik, a usluge nepoznanica.

Rasprava će svakako u središte pozornosti staviti i pravnu zaštitu softvera. Postoji velika mogućnost, da će se za njega ubuduće teže dobivati patent, jer softver je kao zaštićeni patent proces u kojem se nešto radi, a ne fizički izum. To uopćeno govoreći znači, da bi se mogao izgubiti postojeći softver patent ili da će ga u sudskim parnicama biti mnogo teže obraniti.