Eto razmišljam kako i oni savršeni robovlasnički strojevi iz Matrixa, znaju granicu iskorištavanja ljudskog potencijala. Čak i oni bez duše znaju da tijelo mora biti zdravo da bi funkcioniralo dobro i proizvodilo struju. Emocionalno potpuno prazni strojevi pokazuju matematičko razumijevanja činjenice da je tijelo zdravo ako je zdrav mozak.....

Dvadeset godina od samostalnosti države nikako da prestanu zloupotrebe svih vrsta koje iz dana u dan guraju ovu zemlju u propast. Teško je pronaći strukturu za koju bi se netko usudio tvrditi kako nije upletena u čitavu ovu višegodišnju rabotu. Sve ono što je stvoreno kroz desetljeća permanentno se uništava, a narod kao po običaju sve vidi i vjeruje kako će se nešto samo po sebi riješiti. Blago onima koji u to vjeruju.

Hrvatska je podijeljena zemlja. Dvije usporedne zemlje žive jedna pored druge i ne znaju se.

10.06.2011. u 12,08 sati povjerenik Europske komisije za proširenje objavio kako su završeni pregovori sa hrvatskom za ulazak u EU. Hrvatska će prema svemu sudeći u EU ući 1.srpnja 2013. godine. Vijest je naravno dočekana sa oduševljenjem iako je već unaprijed bilo poznato da će takva odluka biti objavljena.

Posljednjih nekoliko godina gotovo pred svako ljeto svijet se susretne sa nekom novom bolesti. Ove godine pojavila se bakterija E. coli novog soja za koju liječnici ne mogu utvrditi način liječenja. Dapače tvrde da liječenje dosada poznatim antibioticima na da pomaže nego da mogu biti i opasno. Naravno prvo je trebalo otkriti krivca, pa su za to ove godine okrivljeni krastavci iz Španjolske.

Izdržljivost naroda izgleda nema granica. Unatoč svim nedaćama koje ih prati u ovoj recesijskoj i gospodarskoj situaciji stoički podnose nedaće iz dana u dan. Premda mnogi tvrde kako kod građana ne postoji optimizam prema njihovom ponašanju može se zaključiti nešto posve drugo, jer bi u protivnom svoje nezadovoljstvo pokazali na drugi način.

Što se više približavamo pristupanju EU to su glasniji protivnici toga sporazuma. Logično je pitanje radi li se doista o iskrenom mišljenju ili lovu u mutnom. Pričaju se razne nebulozne priče o tome što tim činom gubimo. Počelo je to još prije nekoliko godina, a nastavilo se za vrijeme onih nedavnih prosvjeda protiv Vlade kada su pojedinci počeli harangu protiv EU...

O poštenju europskih političara i službenika dosada smo imali priliku svašta pročitati i saznati. O njihovim aferama i zloporabama koje su činili često su odlučivali njihovi parlamenti, ali i organi gonjenja. Ponekad je to rezultiralo i ostavkama, pa da ne nabrajam dalje i oni imaju što se ove teme tiče dosta problema tako da mi nismo usamljeni u tome.

Nove tehnologije unijele su velike promjene u naš svakodnevni život. Dakako mora se priznati da su nam u velikoj mjeri i olakšale život, ali ga istovremeno na izvjestan način i zakomplicirale. Jedno od bitnih pitanja koja se sve češće postavljaju je zaštita osobne privatnosti. Možda bi bilo bolja da se upitamo, a što je ustvari ta naša osobna privatnost i koliko sami činimo da ju zaštitimo od pogleda javnosti

Sretan Vam praznik rada ! To je bilo nekada. Danas mi se čini nekako bolje reći: "Tužan Vam dan nerada ! " Nažalost to se ne odnosi samo na onih 400 000 i sitno tisuća nezaposlenih (ovo je realna brojka ne brijana od zavoda i vlade), već i na one koji svakog dana očekuju da im se ugase radna mjesta, da tvrtke u kojima rade potonu do kraja, da im poslodavci iz straha od kašnjenja uplata za Regos kažu oprostite ali ako biram između kaznene prijave i vas izabrati ću ipak vas, da im tvrtke jednostavno ne plate račune za struju pa da nemaju kuda doći na posao.....

Stvarnost je više nego gruba. Realnost nas svakim danom sve više tjera u razmišljanje o budućnosti. Najnoviji podaci govore o jednom umirovljeniku na jednog zaposlenog. Pitanje budućnosti i načina preživljavanja sve više opterećuje stotine tisuća ljudi. Nisu to samo oni koji su i dosada jedva preživljavali, jer njima su se pridružili i oni koji tih briga sve do nedavno nisu imali

Ovih dana unatoč tvrdnjama sa najvišeg nivoa nisam nimalo relaksirana, a vjerujem da to nisu ni drugi misleći građani. Ne dižem glavu sa stola, ali ne od silnog posla već od brojaka koje mi se vrte po glavi i pitanja na koja ne mogu pronaći odgovor. Nezaposlenih 334 tisuće i nešto, pa do kuda dalje?

Prije nekoliko godina jedan je zastupnik nazvao Sabor "kokošinjcem" i izazvao dosta burnih reakcija. Nakon početka ovogodišnjeg zasjedanja i aktualnog sata koji je održana na početku doista je teško odrediti zbog nastupa zastupnika prihvatljivo ime za njega. Teško je bilo podnijeti sve ono što se tom prilikom moglo čuti.

Ovih su dana opet su aktualna istraživanja o tome što misle naši građani o ulasku u EU. Ankete su uglavnom različite i sve ovisi o tome tko ih je provodio, ali zamjetno je da ponovo kod nas raste euroskepticizam. Ljudi vjerojatno ponukani aktualnom gospodarskim, ali i političkim odnosima unutar EU nisu više sigurni što nam donosi pristupanje toj političkoj i gospodarskoj asocijaciji.

Prošli su i prvi dani 2011. godine. Očekivanja su velika, ali po svemu sudeći trebati će još mnogo truda uložiti kako bi se poboljšala situacija u kojoj se zemlja nalazi. Prošle su godine propali ili su dovedeni u pitanje mnogi projekti. Svakako jedan od najznačajnijih bio je LNG terminal od kojega su ulagači definitivno odustali i zatvorili svoj ured.

Ovih je dana ponovno tema raznih pravnih i drugih udruga, ali i pojedinaca pitanje zastupničkog imuniteta. Naravno pitanje je opet postalo aktualno novim događajima vezanim za imunitet koji uživaju saborski zastupnici. Iako je prvobitno zamišljen kao institut koji bi štitio zastupnike od progona za iznošenje osobnog političkog mišljenja i spriječio eventualne tužbe zbog klevete i slično on je vremenom proširen daleko šire.

One su elita, krema društva, njegova savjest, one odlučuju o svima, a posebno o malim običnim ženama i muškarcima koji imaju ambiciju dokazati se i živjeti isključivo svojim radom. One su saborske zastupnice, ministrice i ustavne sutkinje. One su izložene teškim uvjetima rada, patnji za naciju i tko zna čemu sve ne, a posebno su podložne utjecaju stresa zbog silnih briga, pa su odlučile zajedno sa svojim muškim kolegama skratiti rokove za svoj odlazak u mirovinu.

Narodna poslovica kaže kako je znatiželja ubila mačku. Nisam sigurna po koji put se to meni jučer opet dogodilo. Dakako možete i pretpostaviti gledala sam sjednicu Sabora. Premda je konačni ishod i rezultat rasprave bio uvelike predvidiv očekivala sam ipak malo konstruktivne rasprave o situaciji u kojoj se zemlja nalazi, jer Sabor je ipak odgovoran za sve ono što se događa u zemlji.

Možete li zamisliti, da vlasnici kafića ili trgovina počnu određivati može li se još netko baviti djelatnošću koju oni obavljaju. Vjerojatno vam je to nezamislivo, jer tržišno gospodarstvo uopće ne predviđa takve mogućnosti. Na tržištu opstaju samo oni koji znaju i mogu poslovati pod postojećim uvjetima bez obzira na to kakvi oni bili, ali nije tako u svim djelatnostima.

Slušajući izjave posljednjih dana stječe se dojam da su političari koji vode ovu zemlju kako bi narod rekao "došli na biciklu" ili još bolje "patuljci pojma nemaju". Sjedili su u nadzornim odborima i skupštinama pojedinih trgovačkih društava, ali o onome što se tamo događalo pojma nemaju. Sve malverzacije, krađe i nebriga o poslovanju prema njihovim izjavama prolazile su od njihove strane kao da se i nisu dogodile.

Istina uvijek ispliva na površinu ma koliko mi o tome željeli šutjeti. Gotovo mrzim otvoriti neke novine, gledati vijesti ili ih čitati na internetu, jer me naprosto prolazi jeza. Od zemlje ljepote, postali smo zemlja strave barem što se tiče običnih građana koji nastoje preživjeti i proživjeti život na normalan pošten način. Hrvatska se svakim danom pokazuje kao zemlja u kojoj cvijeta kriminal i to svih vrsta.

Ponekad se pitam, da li to zaista za sudbinu ove zemlje brinemo samo mi mali obični ljudi koji realno sagledavamo situaciju u kojoj se nalazimo. Unatoč svakodnevnim obećanjima da će se uraditi ovo ili ono od svega ništa. Mjere za oporavak i pokretanje gospodarstva možda još samo nekima izgledaju kao nešto što će se provesti, ali to su prema aktualnoj situaciji doista rijetki naivci.

Internet je strašna stvar. Mogu o njemu misliti njegovi protivnici što god im se sviđa, ali on je naš prozor u svijet. On nam omogućava uvid u ono što mnogi od nas nikada ne bi uspjeli pročitati i saznati. Istini za volju bilo bi bolje, da je to što čitamo drugačije tj. bolje za nas, ali što se može istini se nikada ne može pobjeći ma kako ona bolna bila.

Nisam sigurna radi li se kod odluke vlade o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju o tome igra li se šah, pa se čekalo tko će koga matirati ili se možda radi o igri "Čovječe ne ljuti se" međutim kako god bilo rezultat je porazan. Zakon nije ušao u hitnu proceduru, ali HZMO je zaprimio oko dvadesetak tisuća zahtjeva za prijevremenu mirovinu.

Najavljena i očekivana navala radnika koji ispunjavaju uvjete za prijevremenu mirovinu na HZMO u punom je zamahu. Što se više približava 30.09. rok do kada se mogu podnijeti zahtjevi za umirovljenje kandidata je sve više. Postavlja se pitanje da li je doista ovakvo nešto potrebno, jer ljudi su prisiljeni iz čisto materijalnih razloga bježati u mirovinu. Sindikati najavljuju prikupljanje potpisa za referendum o novim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ukoliko vlada ne prihvati njihov prijedlog.

Vjerujemo li mi doista da nas Europa želi ovakve kakvi jesmo? Neuređenog pravosuđa i neizvjesnosti koja prati sve naše istražne i sudske postupke, jer nikada se ne može biti siguran da li će kazna biti odmjerena prema zakonskim regulama ili ne. Pretpostavljam, da mnogi od vas misle kako ni Europa nije bolja po pitanjima mita i korupcije i tu ste u pravu, ali oni bar nastoje na sve moguće načine obračunati sa svojim kriminalom tog tipa.

Sve je započelo u centralnom dnevniku nacionalne televizije. Pojavio se N.N. gost koji je navodno zaposlen trideset godina u mesno-prerađivačkoj industriji i započeo je ispovijest koja je u prvi trenutak nalikovala na triler. Mesna industrija u svoje proizvode stavlja sve i svašta glasila je ukratko rečeno njegova izjava. Spominjao je i razne nedopuštene radnje sa mesnim proizvodima kojima je istekao rok valjanosti. Promjena podataka o roku valjanosti, prerada u druge proizvode i tako redom.

Svi naši politički djelatnici smatraju sebe očito jedinima koji imaju pravo na kritike svih vrsta. Upućuju ih svima koji imaju drugačije mišljenje o nekom pitanju od njih. Protekli smo tjedan bili svjedoci takvog ponašanja. Na tvrdnju guvernera HNB-a kako oporezivanje banaka treba dobro promisliti i izvršiti analizu korisnosti takvog poteza koji bi mogao donijeti više štete za građane i gospodarstvo, a novac bi bio uporabljen za tekuće podmirivanje proračuna oštro su se obrušili sindikalisti. Postavlja se pitanje jesu li oni shvatili što zapravo guverner misli ili su njihove ocjene paušalne

Iako nam se čini kako samo kod nas caruje korupcija i mito posljednjih dana svjedoci smo kako se to događa veoma često i u drugim zemljama. Novac i želja za povećanjem bankovnih računa cilj su kojem ne mogu odoljeti oni koji nemaju brige za svoju egzistenciju. Razne afere na tu temu sve su češće postale javne nakon globalne krize koja je zavladala gotovo svim zemljama. Pod povećalom istražnih organa našli su se mnogi do tada ugledni političari i uspješni poslovni ljudi diljem svijeta.

Pojavila se nova superbakterija kojoj su nadjenuli ime NDM-1. Navodno je otporna na više vrsta poznatih antibiotika, pa čak i na one koji se upotrebljavaju kod tvrdokornih infekcija, a ima i osobine koje prema mišljenju britanskih stručnjaka koji su je i izolirali mogu biti itekako opasne. Bakterija proizvodi enzim nazvan New Delhi koji je već izoliran prošle godine na sveučilištu u Cardiffu kod jednog pacijenta koji se liječio u Indiji.

Slavonci nikako na zelenu granu figurativno rečeno. Nekada naša najbogatija regija danas grca u problemima praćenim stalnim obećanjima o tome kako će biti bolje. Nije im naklonjeno ni vrijeme ni vlast ni itko drugi. Preostaje im samo da se pouzdaju sami u sebe, ali i to je gotovo nemoguće, jer nedaće im to ne dozvoljavaju. Što im preostaje? Ništa samo da prosvjeduju, ali i to uglavnom čine sa više ili manje neuspjeha. Badava im sve, oni su izgleda predodređeni da još neko vrijeme trpe sve nedaće koje ih prate godinama.

Nezaobilazna tema ovih dana su mirovine. Žene su dobile jednaka "prava" kao muškarci, pa će do 2020. godine trajati prijelazni period u kojem će se svake godine podizati dobna granica starosti žena sve dok se ne dostigne tih famoznih 65 godina. Reakcije žena su uglavnom veoma negativne, ali ne izostaju ni reakcije muškaraca koji ove uvjete za umirovljenje smatraju pretjeranim. Nema šanse da se u mirovinu, mislim starosnu ode prije 65 navršenih godina, pa makar imale žene i daleko više od 40 godina staža, jer godine staža nisu više presudan faktor za odlazak u mirovinu.

Zašto nam nedostaje optimizma pitanje je koje možemo čuti ovih dana. Kako očekivati optimizam nakon svakojakih izjava koje se mogu slušati od naših političara. Oni prvo zastraše ljude nekim novim još nedefiniranim mjerama, pa onda nakon toga drugi sve demantiraju, a ljudi misle gdje ima dima ima i vatre. Zabrinutost nakon toga pokušavaju suzbiti svojim nonšalantnim možda i lažnim optimizmom, osmjesima i pjesmom.

Bolni rezovi, teške odluke i slične parole vladaju zemljom. Pokušava se protumačiti što zapravo to znači pogotovo jer se uglavnom odnosi na daljnja odricanja stanovništva. Nabrajaju se svi mogući elementi koji bi trebali protumačiti poteze koje slijede. A u pojedinim medijima traži se mišljenje i od političkih stranaka konkretno njihovih ekonomskih eksperata i ekonomskih stručnjaka. Malo je dodirnih točaka u kojima se svi slažu i o kojima manje ili više podjednako misle.

Kako vam zvuči ideja da raspolažete sa 1 milijardom kuna? Vjerojatno to niste u stanju ni zamisliti, ali ovih se dana spominje ne jedna nego 50 do 70 milijardi kuna, naime na taj se iznos procjenjuju neriješeni imovinski sporovi koji se godinama vode pred hrvatskim sudovima svih vrsta od onih općinskih, pa sve do trgovačkih.

Konačno Kanađani mogu odahnuti. Završio je summit G-8 i G-20. Samo cijena osiguranja prema nekim izvorima prelazi 1,24 milijarde dolara. Štete koje su počinjene u Torontu prilikom prosvjeda globalista među koje su se umiješali anarhisti zasigurno neće biti mala. Razbijeni izlozi, opljačkane trgovine, spaljeni i porazbijani automobili i ostale počinjene štete također će biti zasigurno procijenjene na milione dolara.

Koliko vremena provedemo za kompjutorom ili mobitelom sigurno nitko od nas nije izračunao. Svakako ne malo, ali i pri tome uopće ne razmišljamo kako je bilo lijepo u ono vrijeme kada nismo u svakom momentu bili dostupni. Naravno telefon nismo mogli i morali nositi sa sobom van kuće, pa nas on nije opsjedao svojim zvonjenjem. Danas je situacija posve drugačija. Postali smo robovi novih tehnoloških proizvoda. Od nas se očekuje 24-satna dostupnost, jer ukoliko se ne javljamo odmah se postavlja pitanje što je tome razlog.

Ono što je bilo moguće i predvidjeti to se i dogodilo. RTV pristojba ostaje i dalje 80 kuna. Razloge toj odluci nije teško pogoditi. Uzalud nam ludo vjerovanje kako će se mjere štednje odnositi na sve. Premijerka je kao uvažila objašnjenja rukovodstva iz te kuće i izuzeti su od eventualne štednje. Mogu i dalje nastaviti svoj rastrošan i neučinkovit život. Koga briga za plaće i honorare, dnevnice i slične troškove, pa i one koje je netko jednostavno izmislio. Ovo je samo još jedan od dokaza kako nismo svi jednaki i kako će teret svih dosadašnjih krađa i makinacija koje se događaju od početka devedesetih godina uz aktualnu recesiju pasti samo na leđa građana.

Vlada je odlučila RTV pristojba smanjuje se za 25% ili drugim riječima sa 80 na 60 kuna od 01.08. ove godine. Nastala je neviđena graja i kukanje sa svih strana. Javljaju se upućeni i neupućeni u rad naše nacionalne televizije i upućuju kritike zbog ove odluke. Građane i sve one poslovne subjekte na koje se odluka odnosi nitko ništa nije pitao, jer njihovo je samo da plaćaju. Zanimljiva situacija. Svi zaboravljaju velike honorare koji se mogu ostvariti na televiziji i im nije važno što građani to moraju bespogovorno financirati.

Nažalost dogodilo se ono zbog čega su pojedini medicinski stručnjaci izražavali veliku skepsu i sumnju. Panika oko virusa H1N1 popularno nazvane svinjska gripa bila je po svemu sudeći umjetno izazvana. Panika koja je zahvatila gotovo sve zemlje svijeta nanijela je zdravstvu tih zemalja ogromne financijske štete. Nitko nije htio riskirati, da dođe do eventualne pandemije koja se najavljivala. Kupovale su se ogromne količine cjepiva, a sve sa željom zaštite stanovništva.

Koliko novca gubimo kroz korupciju, kriminal i sve ostale nezakonite radnje može se utvrditi samo prema dosada poznatim brojkama koje se pojavljuju u raznim aferama. Jedno je sigurno radi se o velikom novcu koji je umjesto u državnoj blagajni završio na privatnim računima. Iako sam u nekoliko navrata pisala o tome kako država nema popis svoje imovine muči me jedan dugogodišnji problem o kojem se malo piše i još manje govori, a on nije malen.

Obećanja, obećanja to je jedino što se može očekivati u našoj zemlji. Politika nikako da se drži svojih javno izrečenih stavova. Teško je reći što je sve obećano, a malo tko vjeruje da će to biti i izvršeno. Uvijek prevladaju stranački interesi bez obzira jesu li oni dobri ili ne. Kako to izgleda u praksi vidjelo se posljednjih dana u ponovljenim igrama oko Podravke. Trebalo je izabrati novog predsjednika uprave i tu su nastali problemi.

Ukoliko smo nekada pjevali Evo noći evo ludila sada možemo slobodno riječi malo prepraviti i zapjevati umjesto evo dana evo ludila. Svakog dana poneko novo iznenađenje bez obzira dolazi li ono iz vlasti, sindikata, stranačkih ili nestranačkih krugova. Izmišljaju se nove mjere i bombastično najavljuju u medijima, da bi nakon par sati bili demantirane. Izjave se roje nesmiljenom brzinom.

Zdravstvena reforma koja uključuje i neke novitete po kojima bi trebali biti prvi u svijetu kao npr. e-zdravstvo ne oduševljava previše građane. Mnogi postavljaju pitanje radi li se opet o nekom eksperimentu od kojega će se odustati kada se pokažu svi njegovi nedostaci, jer ljudima nije baš posve jasno kako će lijekove podizati u ljekarnama, a da svojeg doktora neće ni vidjeti. Pacijenti žele kontakt sa liječnikom, jer im često živa riječ pomaže više od lijekova. Mora se priznati, da je to samo jedan od problema koji muče naše građane kada je u pitanju njihovo zdravlje.

Iako je prošlo podosta godina kako razni stručnjaci upozoravaju na neodrživo stanje u državnoj upravi što zbog njezine glomaznosti i neefikasnosti, što zbog troškova koje ona generira sada je to uočila i premijerka. Hrvatska ima 15 ministarstava i preko 90 raznih agencija, zavoda i uprava, pa se konačno očekuje i rezanje tog glomaznog neučinkovitog aparata u kojem za pojedine segmente nitko zapravo i ne zna što rade i čemu služe.

Obrazovanje je preduvjet napretka i razvoja svake zemlje. Sve se više ukazuje potreba za doživotnim obrazovanjem koje podrazumijeva praćenje svih novosti iz oblasti struke u kojoj se radi. U svijetu je to posve normalno i poslodavci izdvajaju značajna sredstva za ostvarivanje tog plana. Nove tehnologije zahtijevaju od radnika i nova znanja koja su im potrebna za obavljanje zadataka koji se pred njih stavljaju.

Sretan vam 1.svibanj dragi moji! Vama koji još radite i koji imate sreću da manje-više redovno primate plaću želim da tako i ostane. Vijesti koje ovih dana stižu nimalo nisu optimistične unatoč najavama vlade o uspjehu programa za rješavanje gospodarske krize. Kada Ekonomski institut najavljuje daljnji pad BDP-a i još novih 50.000 nezaposlenih u ovoj godini ne preostaje vam ništa drugo nego svojim zalaganjem sačuvati svoje radno mjesto.

Sjećate li se panike koju je prije gotovo godinu dana izazvala pojava svinjske gripe pod nazivom H1N1. Zavladala je širom svijeta. Meksiko je bio pogođen pravom epidemijom, a ona se neumoljivo u prvim trenucima počela širiti svijetom. Globalni svijet u kojem živimo međusobno povezan počeo je strahovati od eventualnih pogibeljnih posljedica za čovječanstvo. Paniku su dodatno proširile najave moguće pandemije koja bi mogla zahvatiti cijeli svijet.

Nakon Rijeke i Osijeka na jesen je i Zagreb trebao razbiti monopol koji drže taksisti. Osječki taksisti pokušavaju otjerati konkurencijom još većim sniženjem cijena, ali i drugim ne baš zakonitim mjerama možemo pročitati u medijima. Postavlja se pitanje kako oni do sada nisu mogli prilagoditi svoje cijene financijskim mogućnostima građana, ali odgovor na to pitanje sigurno nećemo dobiti, jer sada oni spuštaju cijene iz protesta.

Jeste li pušač? Ako jeste onda spadate u onaj dio populacije za koju se ozbiljno brinu za vaše zdravlje. Da li je to zbog silnih novaca koje donosite u državnu blagajnu kroz razne vrste poreza teško je reći, ali činjenica je, da svojim novcima financirate oko 70 milijuna poticaja koji se daju za proizvodnju duhana. Od subote ponovo morate kavicu popiti na otvorenom ukoliko niste pronašli kafić u kojem je dozvoljeno pušenje.

Prije nekoliko godina teško je bilo prošetati šumom ili pokraj neke rijeke, a da niste zamijetili razbacanu odbačenu ambalažu. Radili se uglavnom o plastičnoj, staklenoj i limenoj ambalaži koju su neodgovorni izletnici ostavljali odbačenu nakon svog boravka u prirodi. Provodile su se razne akcije čišćenja, ali većeg rezultata nije bilo. Marljivi učenici sakupili bi ostavljeni otpad, ali već nakon nekoliko dana sve je izgledalo kao i prije.

Konačno kraj radnog tjedna pomislila sam, jer je to uglavnom dan bez nekih većih događaja, barem sam tako dosada mislila. No moje planiranje vikenda, ali i sljedećeg tjedna prekinuo je telefonski poziv. Javila se jedna moja dobra prijateljica. Uzbuđenim glasom upitala me je jesam li gledala vijesti. Na koje vijesti misliš odgovorila sam, pa na one u 17 na novoj.

Danima pratim pravu poplavu tv reklama kojima se reklamiraju razne na brzinu sklepane knjige koje možete kupiti na kioscima za nekoliko desetaka kuna. Radi se uglavnom o raznim povijesnim uradcima, priručnicima i drugoj žurnalistici. Osnovno je pitanje koliko dobivate relevantnih i korisnih informacija kupnjom takvih knjiga.

Ma bravo! Kakvom nepodnošljivom lakoćom pojedinci daju kritizirajuće izjave koje moramo slušati, a koji već preko deset godina sudjeluju u koalicijskim vladama i koji se danas ponašaju kao Poncie Pilat i sada od svih poteza vlada u kojima su imali učešće i sudjelovali u donošenju odluka peru ruke. Najbolji primjer za to su protekli protesti seljaka. Odavno sam napisala kako je dug nešto što se treba vratiti bez obzira pod kojim je uvjetima taj dug nastao.

Hrvatska može odahnuti, postignut je sporazum sa seljacima. Danima su kršili zakon, jer prema riječima jednog od policijskih zapovjednika nisu imali dozvolu za javno okupljanje, a policija ih je unatoč tome osiguravala i tolerirala njihovo ponašanje za razliku od prosvjednika u Varšavskoj ulici u Zagrebu. No to bi mogla biti teme sama za sebe o tome kako se primjenjuje zakon.

Može li država ispuniti sve financijske zahtjeve koje pred nju postavljaju pojedine društvene skupine? Naravno da ne može, jer blagajna nema rezervi, a situacija traži angažman svih struktura društva kako bi se poboljšala ekonomska situacija. Ovih dana uz gladne radnike koji su spremni za svoja upropaštena poduzeća žrtvovati i svoje živote događa se nešto posve drugačije. Izgleda pomalo svi zaboravljaju na činjenicu kako preko 70 tisuća zaposlenih u ovoj zemlji ne prima plaću zbog problema u tvrtkama u kojima rade.

Nastavlja se hrvatska političko-gospodarska saga. Prijepori oko predsjedničkog savjetničkog tima koji ga treba savjetovati i upoznavati sa stanjem u gospodarstvu i mogućim rješenjima ne da se ne stišava nego se dapače još više pojačava. Javljaju se svi koji sebe smatraju pozvanim komentirati tim. Neprestano se ponavlja, da nikako ne dolazi u obzir da se članovi tima «guraju» u poslove vlade. Doista nevjerojatno nerazumna situacija.

Obećanje ludom radovanje omiljena je uzrečica u narodu. Da li je to doista tako? Jeste i o tome se možemo uvjeriti gotovo svakodnevno. Izvori? Uglavnom sve dolazi iz politike. Kada je svijetom zavladala recesija i kriza kod nas se govorilo sve je u redu. Mi smo izbjegli sudbinu najvećeg broja zemalja svijeta govorilo se, ali nažalost nije bilo tako. Dugo se ta činjenica nije htjela ni spominjati, a kamoli priznavati kao istinita.

Novi je predsjednik RH Prof.dr.sc. Ivo Josipović položio zakletvu i danas zvanično nastupa na predsjedničku dužnost. Inauguracijski govor bio je barem prema mojem mišljenju odmjeren i primjeren prigodi. Javnosti će se najvjerojatnije urezati u pamćenje njegov poziv narodu, da je ovo njihova zemlja, da je u njihovim rukama i da nema drugog gospodara osim naroda. Govor je ukratko obuhvatio sva područja o kojima se treba nešto reći, ali sada slijedi borba za ostvarenje svega što dosada nije učinjeno.

Možete li zamisliti situaciju u kojoj imate mogućnost zabraniti konkurenciju u svojem poslovanju. Vjerojatno ne. Tko od vas ima mogućnosti određivati tko će otvarati neki posao i baviti se njime, a da zbog toga ne snosi neke posljedice. Jedini odgovor koji bih mogla od vas čuti je, pa što to ovoj pada na pamet. Možda da ipak malo proširim tezu. Zamislite, da vlasnici trgovina mogu određivati da se u blizini njihovih objekata ne mogu otvarati trgovine sa istom ili sličnom robom.

Zabava se nastavlja. Zabavljaju se svi osim onih koje život u ovom trenutku nimalo ne mazi. Mediji su puni prepucavanja, nagađanja i da ne kazem čega sve ne. Saborski zastupnici veoma ozbiljno shvaćaju svoj zadatak. Pretvorili su sabornicu u ring za ispravke krivih navoda, replike i povrede poslovnika. Predstavnici stranaka čekaju iza zavoja nastup iz suprotnog tabora, pa zatim kreće lavina koja pokosi jedino gledatelje, a ne ja učesnike u raspravi.

Nekako se ovih dana ne uspijevam odmaknuti u razmišljanjima o zlouporabama koje uništavaju ovu zemlju. Premda pokušavam pisati o nekim drugim temama to postaje gotovo nemoguće, jer događaji vezani uz sistematsko guranje ove zemlje u ponor redaju se iz dana u dan. Nije da i dosada nije bilo izvještavanja o aferama koje su se događale, ali sada iz Pandorine kutije one iskaču jedna za drugom.

Ovih su nas dana previranja i preslagivanja u nekim strankama podsjetili na našu političku stvarnost. Za sve one koji se pitaju zašto se sklapaju ovakve ili onakve koalicije prije i poslije izbora ovih je dana odgovor jasan kao dan. Dogovor je to o podjeli raznih rukovodnih položaja ili kako to narod voli reći fotelja.

Bila je prva polovica 2008. godine. Ponosno je objavljeno kako će silosi Đakovština d.d. postati interventno skladište, jer prema planovima nestaju klasične robne zalihe, a interventna skladišta postati će skladišta Europske unije i NATO-a. Svakako, da je za tu svrhu bilo potrebno ispuniti veoma stroge kriterije.

Ok razumijem da je teško, smanjena naplata, prodaja i bla bla, ali samo u jednom mjesecu 30 % to mi baš nekako i ne leži. Nažalost ako pogledamo da je u isto vrijeme moguće od Trešnjevke do krematorija normalno se vozeći, doći za cijelih 14 minuta i to oko 15 sati, to postaje vrlo zabrinjavajuće

Pa kada provjerite u komunalnom odjelu područnog ureda opčine gdje vam se nalazi lokal biti će vam sve jasno. Kao prvo za isticanje svjetleće reklame određeno je zakonom da se plača naknada. Ista naknada nije fiksna već je stvar koja podliježe procjeni nadležnog komunalnog ureda. A prema onome što tvrde cijena naknade kreče se negdje između 30 i 100 kn mjesečno po kvadratu reklame koju ste postavili.

Dali je deflacija ili inflacija ? Dali utjecati na kamate ili ostaviti da se reguliraju same ? Ostaviti harače ili ukinuti ? Smanjiti ili povećati pdv ? Nova porezna opterećenja ili ne ? Poticaji ? Ma stotine još ovakovih pitanja kojima nas zabavljaju dok se i dalje na velikom lancu državnog proračuna nalazi ogromno sidro.

Ali što sve te analize ne uzimaju u obzir ? Ne uzimaju jednu esencijalnu činjenicu, a to je da svatko od nas ima urođeni nagon za preživljavanje, nagon koji je kada se probudi jači od bilo kojeg straha i pesimizma, nagon koji ljudi čini jačim nekoliko puta više nego u normalnim situacijama, nekoliko puta bržim kako fizički tako i psihički. Doista ni jedna ekonomska analiza ne predviđa niti uključuje osobne stavove ljudi koji u ovoj krizi moraju preživjeti.

Godinama se vode žestoke rasprave o genetski modificiranoj hrani ili bolje rečeno o GMO čiji je genetski materijal izmijenjen pomoću tehnike genetskog inženjeringa. Upotrebljavati GM sjeme i uzgajati životinje sa GM osobinama ili ne postalo je jedno od glavnih pitanja. Teško je racionalno govoriti o toj temi, jer su i mišljenja stručnjaka veoma različita po tom pitanju.

Dolaze nam blagdani. Razmišljamo o poklonima koje trebamo nabaviti za svoje najdraže, a to danas uglavnom i nije baš jednostavno. Pitamo se, a što to kupiti? Nekada je to bilo daleko jednostavnije. Kupovali su se uglavnom «korisni» pokloni, ali danas barem što se mene tiče to baš i nije jednostavno. Prije nekoliko godina knjiga je bila prihvatljiv poklon za odrasle, a igračka za djecu, a danas, što danas?

Iako sam već prije nekog vremena sama sebi «zabranila» praćenje predizborne kampanje za izbor novog predsjednika države tu zabranu sam prekršila. Razlog ili moje opravdanje bila je znatiželja kakav je interes kandidata za aktualnu gospodarsku situaciju u zemlji. Stoga sam u petak ipak odgledala njihovo sučeljavanje na HRT. Poslije sam se pitala jesam li ja naivna ili većina prisutnih kandidata živi u oblacima, ali ne u onim internetskim.

Kada bi bolnice funkcionirale po istom principu tržišne utakmice možda bi i skupina kvalitetnih lječnika odlučila otvoriti svoju bolnicu u kojoj bi da je dječja svo osoblje ako ne položilo ispit iz psihologije, a onda barem prošlo tečaj kako se odnosi spram djeteta od 3 godine koje boli i koje je strah, što bi na kraju rezultiralo da bi roditelji jurili sa svojom djecom tamo gdje će ih tretirati kako se dostoji onih koji plaćaju svoje liječenje.

Činjenica je, da pesimizam zauzima visoko mjesto u hrvatskom društvu i to ne samo među poslovnim ljudima, već je i široko rasprostranjen među građanima. Ovih je dana GfK proveo istraživanje na uzorku od 1.000 ispitanika.

No vratimo se mi opet malo proračunu. Kako se doznaje iz neslužbenih izvora ima tu opet jedna stavka o kojoj se nikada nije dobio jasan odgovor što zapravo predstavlja. Intelektualne usluge. 2 milijarde kuna za intelektualne usluge. Novac velik, a usluge nepoznanica.

Rasprava će svakako u središte pozornosti staviti i pravnu zaštitu softvera. Postoji velika mogućnost, da će se za njega ubuduće teže dobivati patent, jer softver je kao zaštićeni patent proces u kojem se nešto radi, a ne fizički izum. To uopćeno govoreći znači, da bi se mogao izgubiti postojeći softver patent ili da će ga u sudskim parnicama biti mnogo teže obraniti.