Ovih dana ponovo možemo uočiti još jednu utrku u plasiranju novih postignuća divova internetske tehnologije. Jedni najavljuju nove mogućnosti za budućnost, a drugi se već hvale svojim novim uspjesima u daljnjem razvoju ove zasada vjerojatno najprofitabilnije tehnološke industrije. Premda je i dosada svima koji ga prate bilo jasno da je digitalni svijet bitno drugačiji od ovog tradicionalnog to se svakim danom sve više potvrđuje. Govore nam to i posljednje vijesti, jer se sve u tom svijetu događa gotovo iznenada i za nekoliko sati postaje poznato cijelom svijetu.

Danas je svakako vijest dana ona koju je objavio Cisco Systems. Radi se svakako o veoma velikoj stvari u svijetu interneta. Oni su obavijestili javnost, da će njihov novi sistem rutera učiniti Internet puno bržim nego je on sada. Njihov će novi sistem imati kapacitet tri puta veći od prethodnog i 12 puta veći od njihovog najbližeg konkurenta. Cisco je objasnio, da svojim novi CRS-3 Carrier Routing System može obraditi do 322 terabits podataka u sekundi. Brzina je testirana putem High-speed Internet providera AT&T između New Orleansa i Miamija. Nakon toga saopćili su da se uloga interneta zauvijek mijenja, te da će novi brži Internet u potpunosti promijeniti njihov rad i odnose sa drugim kompanijama.

Prema saopćenju koje su dali oprema će biti smještena na ogromnom novom CSR-3 nosaću- Carrier Routing System za usmjeravanje sistema i biti će temelj za sljedeću generaciju interneta. Rezultata toga biti će zapanjujući tempo rasta video prijenosa, mobilnih uređaja i novih online usluga. Možemo samo pretpostaviti, da će novi pronalasci i usavršavanje dosadašnjih digitalnih tehnologija stvoriti i nove mogućnosti za stvaranje novih poslovnih modela koji će koristiti poduzetnicima, a oni bi svakako trebali rezultirati i povećanim prihodima. Naravno prvi koji će to ostvariti biti će upravo Cisco Systems.

Svaki poslovni odnos uvijek podrazumijeva dvije strane. Normalno je da svaka od njih ima svoje interese koje nastoji pod svaku cijenu ostvariti. Poslovnim ljudima, ali i običnim građanima jasno je, da svoje interese u svakom poslu radilo se o kupnji ili prodaji, iznajmljivanju ili bilo kojem drugom poslu moraju ostvariti rezultate na što zadovoljavajući način i na svoju korist. Zašto danas razmišljam o toj temi i pišem o njoj? Razlog je veoma jednostavan. Posljednje rasprave i događaji u zemlji potaknuli su me na to. Posljednjih dvadeset godina bilo je veoma mnogo nebrige i promašaja vezanih za državnu imovinu koju su stvorili ljudi ove zemlje. Odavno sam konstatirala, da smo imali privatizaciju kakvu smo imali. Bila je ona provedena na dosta netransparentan način i bez onoga o čemu se trebalo voditi računa, a to je da se imovinom upravlja na način dobrog gospodara.

Kasno je danas kada sve te negativnosti izlaze u javnost raspravljati o tome, ali potrebno je ispraviti počinjene greške koliko je god to moguće. Nepotrebno je krivca tražiti na jednoj strani. Generalno govoreći ukoliko želimo biti pošteni nitko od vladajućih garnitura nije se pokazao dobrim gospodarom, a o tome nam najbolje govore razne sudske presude kojima se naređuje ispravljanje samovoljnih odluka vladajućih garnitura. Kriza koju nismo ni mi mogli izbjeći izbacila je na površinu sve negativnosti koje su se gomilale godinama i sada je zavladala panika. Mnogi su navikli da ih se godinama podmićuje raznim povlasticama, a razlog je bilo predizborno ulagivanje ili bolje rečeno stjecanje simpatija. Počesto je predizborno vrijeme bilo korišteno za svojevrsna ucjenjivanja raznih društvenih skupina i tome se popuštalo, ali sada kada smo stigli do ruba rubova to proračun države više nije u stanju podnijeti. Na naplatu nam stižu kreditne obaveze iz prethodnih godina. Potrošnja pada, nezaposlenost raste, a rastu i troškovi države dok je proračun sve tanji i samo je pitanje do kada će se moći uz silne apetite korisnika proračuna održati bez eventualnog rebalansa. Iako mnogi priželjkuju rebalans on neće donijeti ništa dobro, jer će samo opteretiti proračune sljedećih godina, pa je neophodno poduzeti niz interventnih mjera za pokretanje gospodarstva, ali i za smanjivanje neracionalne državne potrošnje.

Možda je sada konačno došao trenutak otrežnjenja i shvaćanja, da državni organi moraju početi pod hitno rješavati pitanja imovine koja je prodana, ali je nakon toga došlo do nepoštivanja ugovorenih obaveza. Nepoštivanje preuzetih obaveza postalo je izgleda pravilo u ovoj zemlji i to se može određenim pravnim postupcima razriješiti. Ne želim sada nabrajati sve eventualne ovakve privatizacije, jer mislim da velika većina građana ove zemlje zna o kojima se to tvrtkama, hotelima i raznim drugim objektima radi, a odgovorni koji su ih prodali na njih su u potpunosti zaboravili. Nisu ih zaboravile tisuće radnika koje su tim propalim privatizacijama ostale bez posla, ali ni oni koji se ovih dana bore za opstanak onoga što je ostalo od njihovih nekada uspješnih poduzeća. Stoga bi u ovoj situaciji u akciju trebao stupiti ministar gospodarstva i od svih onih koji potpadaju pod njegovu ingerenciju tražiti hitno rješavanje postojećih problema u tom segmentu gospodarstva. Uostalom od njega smo i očekivali odlučne poteze.
 

Prije nekoliko godina bilo je to gotovo nezamislivo, ali danas je to realnost. Pristup internetu prema mišljenju četvero od pet ljudi smatra osnovnim ljudskim pravima. Internet je svrstan u kategoriju osnovne infrastrukture potrebne za normalan život, a to su sve današnje blagodati u kojima uživaju građani mnogih zemalja. Takav stav već su službeno zauzele Finska i Estonija, a snažnu podršku tom projektu pružaju i razna međunarodna tijela, posebno UN. Anketa provedena prema zahtjevu BBC-a na uzorku većem od 27.000 ljudi u 26 zemalja svijeta pruža snažnu potporu prevladavanju tog digitalnog jaza koji sada vlada u svijetu.

Pravo na komunikaciju ne bi nitko smio ignorirati, jer internet je u velikoj mjeri imao i dosada snažan utjecaj na prosvjetljivanje ljudi u svakom aspektu života. Realno gledajući njegov je doprinos u tom smislu daleko veći nego što je bio utjecaj ijednog medija prije njega. Društvo znanja gotovo da danas nije u stanju opstati bez interneta i svima treba pružiti mogućnost, da imaju pristup internetu i mogućnost sudjelovanja u tom društvu.

Mišljenja o učestvovanju vlada i vlasti u nadzoru nad internetom razlikuje se od zemlje do zemlje, ali prevladava stav da vlade trebaju učestvovati u razvoju digitalne tehnologije. Možda razlog leži u težnji korisnika, da širokopojasni internet treba postati dio prava, a to je moguće uglavnom samo uz pomoć države. Naravno, odluka EU kojom se određuju potrebne mjere koje države trebaju poduzeti kako bi omogućile građanima pristup i korištenje interneta imala je vjerojatno značajan utjecaj na učesnike ankete. Sve su ovo razlozi koji potvrđuju tvrdnje, da će želje građana koji će zahtijevati pristup mreži postati sve veći problem mnogim zemljama. Posebno će biti problematičan razvoj mreže u ruralnim područjima u koja će tržište iz čisto ekonomskih razloga nerado ići, ali u konačnici i za taj će se problem morati pronaći rješenje.
 

Hrvatska može odahnuti, postignut je sporazum sa seljacima. Danima su kršili zakon, jer prema riječima jednog od policijskih zapovjednika nisu imali dozvolu za javno okupljanje, a policija ih je unatoč tome osiguravala i tolerirala njihovo ponašanje za razliku od prosvjednika u Varšavskoj ulici u Zagrebu. No to bi mogla biti teme sama za sebe o tome kako se primjenjuje zakon.

Može li država ispuniti sve financijske zahtjeve koje pred nju postavljaju pojedine društvene skupine? Naravno da ne može, jer blagajna nema rezervi, a situacija traži angažman svih struktura društva kako bi se poboljšala ekonomska situacija. Ovih dana uz gladne radnike koji su spremni za svoja upropaštena poduzeća žrtvovati i svoje živote događa se nešto posve drugačije. Izgleda pomalo svi zaboravljaju na činjenicu kako preko 70 tisuća zaposlenih u ovoj zemlji ne prima plaću zbog problema u tvrtkama u kojima rade.

Godine koje prođu više nikada nije moguće vratiti. Koliko smo iskoristili neko vrijeme pokazati će nam rezultati koje očekujemo. Koristimo li mi uvijek racionalno vrijeme i poslovne prilike koje nam se ukazuju najčešće uvidimo sa velikim zakašnjenjem. Energetsku situaciju u zemlji, ali i u cijeloj Europi pratim već kroz niz godina. Moram priznati, da mi je ponekad neugodno kada napišem nešto o toj temi, a zatim se ispostavi kako se situaciju u tom sektoru veoma važnom za svaku zemlju, pa tako i za Hrvatsku redovno mijenja bez nekih racionalnih objašnjenja.

Veseli se narode, nema razloga za brigu. U Hrvatskoj nikada kraja veselju. Naročito veseli mogu biti oni koji nemaju stan. Pitate se zašto? Odgovor je veoma jednostavan. Nikada nije bilo lakše doći do stana. Nakon vladine odluke da će financijski kreditom sa počekom do 20 godina pomoći onima koji kupuju prvu nekretninu zavladalo je pravo oduševljenje. Sada znamo da će se moći dobiti od 100 do 300 eura za kupnju stana po kvadratnom metru stana čija cijena ne smije prelaziti 1.600 eura.

 Parola tvornice radnicima odavno je mrtva. Koliko su doista tvornice bile radničke može se samo raspravljati. Sigurno, da je postojao određen utjecaj radnika na pojedine segmente poslovanja i svakako određena sigurnost koju su radnici uživali u odnosu na postojeći rukovodni sastav kojim je rukovodio kako se tada nazivalo direktora inokosni poslovni organ.

Iako Apple veoma dobro stoji financijski i ostvario je veliku dobit vlasnici dionica ove godine ostaju bez dividende. Predviđen iznos od 25 milijardi dolara koji bi mogao biti isplaćen dioničarima ostaje po svemu sudeći u kompaniji. Vjerojatno će to bit veliko razočaranje za vlasnike dionica koji su bili veoma oduševljeni uspješnim poslovanjem kompanije.

Ukoliko ste vlasnik stana mnogi vas u današnje vrijeme sigurno smatraju sretnim. To što vjerojatno otplaćujete kredit sa ne baš malim kamatama brzo se zaboravlja, jer je to još uvijek bolje nego biti podstanar. Mnogima je san imati vlastiti krov nad glavom, a to postaje sve teže i teže ostvarivo. Biti vlasnikom stana ponekad baš i nije uvijek prevelika sreća kako to mislimo.

Svakim danom postajem sve sigurnija, da za sve ono što se događa treba pronaći krivce, ali na krivoj adresi. Prekjučer sam posve slučajno malo poslušala diskusiju o Hrvatskoj narodnoj banci tj. izvještaj o njezinom radu koji je bio na dnevnom redu Sabora. Moram priznati, da osobno imam veoma pozitivno mišljenje o guverneru HNB-a g.Rohatinskom koji je dosadašnjim radom i potezima koje je vukao sa svojim suradnicima dokazao da su ti potezi pomogli Hrvatskoj da izbjegne ono najgore.

Pojava Google Buzza uznemirila je roditelje i čuvare privatnosti, jer smatraju da Googleov novi alat za društveno umrežavanje predstavlja opasnost za djecu. Razlog tome je što on bez ikakvog nadzora omogućuje djeci razgovor sa strancima. Svakako da je to normalno u ovo vrijeme kada roditelji strahuju od eventualnog kontakta svoje djece sa pedofilima i posljedicama koje takav kontakt može prouzročiti.

Početak jeseni i dobar dio zime ostati će nam u pamćenju po diskusijama o gripama. Prošlo ljeto nam je donijelo zajedno sa našim maturantima novu gripu H1N1 popularno nazvanu svinjskom i zajedno sa njom i strah od onoga što će se događati kasnije. Gotovo nema države koja nije potrošila milijune dolara ili ako više volite eura za nabavu potrebnog cjepiva protiv nje. U ovoj ekonomskoj situaciji nemali trošak za bilo koju zemlju, ali što se može građane je potrebno zaštititi od eventualnih posljedica.