Pitanje kako biti stanodavac, a kako podstanar doista je zahtjevno i odgovor na njega je realno gledajući teško dati. Pisala sam u nekoliko navrata kako država ne nastoji regulirati taj odnos ili bolje rečeno kako je neki dan objavljeno u tisku od poreza na iznajmljivanje stanova država gubi 320 milijuna kuna godišnje. No, da nije sve u tome govore nam i loša iskustva vlasnika stanova osobito onih koji imaju previše povjerenja u svoje podstanare, pa kasnije plaćaju njihove račune.

Ukoliko ste vlasnik stana mnogi vas u današnje vrijeme sigurno smatraju sretnim. To što vjerojatno otplaćujete kredit sa ne baš malim kamatama brzo se zaboravlja, jer je to još uvijek bolje nego biti podstanar. Mnogima je san imati vlastiti krov nad glavom, a to postaje sve teže i teže ostvarivo. Biti vlasnikom stana ponekad baš i nije uvijek prevelika sreća kako to mislimo.

Stanogradnja je hit tema ovih dana. Najava da bi država mogla kreditirati zainteresirane kupce stanova sa prosječnih 200 eura za kvadratni metar sa počekom od 20 godina izazvala je mnoge kontraverze. Postavljaju se razna pitanja od onih kako će to biti realizirano do onih koji se pitaju pomaže li vlada građanima ili vlasnicima neprodanih stanova. Trenutačno prema nekim procjenama u Hrvatskoj ima oko 12.000 neprodanih, a sagrađenih stanova.

Gledajući cijene na tržištu danas jedino tko inzistira da cijene nastave padati su agenti za nekretnine, kojih je svakoga dana sve manje. Ne postojanje tržišta starih stanova većinu ih je bacilo u probleme i prisililo da privremeno potraže drugi izvor prihoda.