Svakim se danom sve više pitam imaju li naši i EU birokrati nekog ozbiljnijeg posla u ovim teškim vremenima. Sigurno vas zanima zašto se to pitam. Odgovor je veoma jednostavan. Godinama smo slušali nebuloze kako povrće treba izrasti upravo po želji EU birokrata jednako veličinom, izgledom i tko zna čime sve ne. Krastavci, rajčica, tikvice i da ne nabrajam sve ostalo povrće moralo je imati određene dimenzije i oblik inače se mirne duše moglo škartirati, jer kao nepodobno nije moglo doći na police trgovina.

Mogu li se doista uvoditi nameti kako kome padne na pamet? Svakako, najbolji nam je odgovor na ovo pitanje dala FIFA koja uvodi ugostiteljskim objektima koji će na televizorima u njima omogućiti gledanje svjetskog prvenstva u nogometu namet od 1.000 eura pa naviše ovisno o veličini prostora. Ne uvažava se činjenica da se ulazak u te objekte neće naplaćivati, već samo omogućiti gostima da uz piće gledaju i utakmicu.

Godinama slušamo razne pogovore o tome kako se pojedinim tvrtkama namještaju poslovi. Ne radi se samo o pričama iz poduzetničkih krugova, već to počesto možemo pročitati i ili slušati u medijima. Koliko ima istine u tome teško je prosuditi no govori se o previše slučajeva i zaključak je gdje ima dima ima i vatre.

 Parola tvornice radnicima odavno je mrtva. Koliko su doista tvornice bile radničke može se samo raspravljati. Sigurno, da je postojao određen utjecaj radnika na pojedine segmente poslovanja i svakako određena sigurnost koju su radnici uživali u odnosu na postojeći rukovodni sastav kojim je rukovodio kako se tada nazivalo direktora inokosni poslovni organ.