Godinama slušamo kako će se povećati broj zaposlenih tj. smanjiti nezaposlenost. Tako je bilo i prije nego nas je zahvatila gospodarska kriza i recesija, a tako je i danas. Brojka od 320 tisuća nezaposlenih sa tendencijom daljnjeg rasta doista je zabrinjavajući podatak. Ništa manje ne zabrinjava ni činjenica da smo po broju nezaposlenih druga zemlja u svijetu i teško da će nam taj primat tako brzo netko uzeti. Naravno demanti odgovornih stigao je veoma brzo uz obrazloženje kako se radi o netočnosti koju je uzrokovala različita primjena statističkih parametara.

Broj nezaposlenih iz dana u dan raste, ali birokraciju to ne zanima. Pomalo čudno ponašanje u takvoj situaciju proteže se od lokalne uprave do najvišeg nivoa vlasti. Događaju se i dalje čudne igre koje mogu svjedočiti i izazivati sumnju o tome kako se malo vodi računa o interesima poduzetnika i građana, a više o nekim drugim, kojima može se samo pretpostavljati.

Aktualna globalna kriza natjerati će brojne ljude na promjene dosadašnjih navika koje su stekli. Ovo se posebno odnosi na našu zemlju, jer naši su ljudi navikli kroz desetljeća raditi u jednom mjestu i veoma se teško odlučuju na promjenu prebivališta zbog dobivanja posla. Naravno nisu oni krivi, jer kad jednom dođeš u neki veći grad stvoriš određene navike i zasnuješ obitelj veoma se teško odlučiti na odlazak u neku novu sredinu, ali i to će se zbog postojeće krize morati mijenjati.

Svakim se danom sve više pitam imaju li naši i EU birokrati nekog ozbiljnijeg posla u ovim teškim vremenima. Sigurno vas zanima zašto se to pitam. Odgovor je veoma jednostavan. Godinama smo slušali nebuloze kako povrće treba izrasti upravo po želji EU birokrata jednako veličinom, izgledom i tko zna čime sve ne. Krastavci, rajčica, tikvice i da ne nabrajam sve ostalo povrće moralo je imati određene dimenzije i oblik inače se mirne duše moglo škartirati, jer kao nepodobno nije moglo doći na police trgovina.

Mogu li se doista uvoditi nameti kako kome padne na pamet? Svakako, najbolji nam je odgovor na ovo pitanje dala FIFA koja uvodi ugostiteljskim objektima koji će na televizorima u njima omogućiti gledanje svjetskog prvenstva u nogometu namet od 1.000 eura pa naviše ovisno o veličini prostora. Ne uvažava se činjenica da se ulazak u te objekte neće naplaćivati, već samo omogućiti gostima da uz piće gledaju i utakmicu.

Godinama slušamo razne pogovore o tome kako se pojedinim tvrtkama namještaju poslovi. Ne radi se samo o pričama iz poduzetničkih krugova, već to počesto možemo pročitati i ili slušati u medijima. Koliko ima istine u tome teško je prosuditi no govori se o previše slučajeva i zaključak je gdje ima dima ima i vatre.

 Parola tvornice radnicima odavno je mrtva. Koliko su doista tvornice bile radničke može se samo raspravljati. Sigurno, da je postojao određen utjecaj radnika na pojedine segmente poslovanja i svakako određena sigurnost koju su radnici uživali u odnosu na postojeći rukovodni sastav kojim je rukovodio kako se tada nazivalo direktora inokosni poslovni organ.