Unatrag nekoliko godina zavladala je prava epidemija podizanja gotovinskih kredita zbog kupnje povlaštenih dionica na koje su imali pravo kupnje građani Hrvatske. Radilo se uglavnom o dionicama HT-a i INE i svi su razmišljali kako su njihove odluke veoma dobre. Vladao je nevjerojatan financijski optimizam. Bilo je to vrijeme kada nitko nije ni sanjao o krizi i recesiji, a kamoli o eventualnim financijskim problemima. Preko noći mnogi su željeli postati igrači na burzi, pa se ponovila situacija od prije nekoliko godina kada su mnogi željeli otvoriti brokerske urede, jer je poslovanje vrijednosnim papirima moguće obavljati samo preko banaka i brokerskih kuća. Gospodarska situacija i interes građana za ulaganjima poticala je i omogućavala realizaciju njihovih ambicija.

Samo nekoliko dana nakon kupnje dionica mnogi su uvidjeli svoje pogreške, jer su njihove dionice nakon euforijom napuhane cijene odjednom gubile na vrijednosti, a krediti su normalno bili opterećeni pripadajućim kamatama, pa su gubici bili vidljivi. Nije to nikakva novost u svijetu financija. Slična se situacija događala u SAD uoči velike depresije. Ljudi su sva svoja sredstva ulagali u dionice i fondove u želji za brzom zaradom. Trgovali su oni koji su poznavali zakonitosti tog tržišta, ali i oni koji su se poveli za željom da što prije ostvare određeni profit, ali iznenada kao i sada kriza kao da je izronila iz dubine i nesmiljeno pokosila sva tržišta. Propadali su veliki i mali. Oni koji su znali za rizike, ali i oni koji o njima nisu imali pojma. Kriza je neumoljivo uništila egzistenciju miliona ljudi.

Danas svakim danom slušamo o sve slabijem prometu na našoj burzi, ali i o sve većim smanjenjima vrijednosti dionica posljednjih godinu dana. Slična je situacija i sa bankarskim fondovima koji su također nakon snažnog uzleta doživjeli još snažniji pad, a krediti za one koji su ih podigli zbog kupnje vrijednosnica moraju se vraćati. Nisu samo gubitnici vlasnici dionica, gubitnici su i tvrtke koje su izložene burzovnom tržištu, ali zbog recesije i nedostatka poslova svakim danom ulaze u sve veće poslovne probleme. Danas je lako biti pametan i tvrditi kako su potezi onih koji su željeli trgovati na burzi bili loša odluka, ali ipak ne bi trebali zaboraviti kako se u to vrijeme kriza uopće nije ni spominjala. Dapače mnogi su tvrdili kako za takvo nešto nema osnove, jer nema zime za našu ekonomsku i financijsku stabilnost. Svjesno ili ne ipak su utjecali na javno mišljenje građana i potaknuli ih na riskantne poteze. I što na kraju reći? Možda je najbolja solucija za sve koji to mogu čekati oporavak vrijednosnica, a za one koji su ih na vrijeme uspjeli prodati i tako barem umanjili štetu opomena je to kako uvijek treba znati kako postupati sa novcem. Iznenadna gospodarska kriza nakon niza godina blagostanja u razvijenim zemljama ponovo je potopila mnoge nade, ali i upropastila egzistenciju milijunima ljudi u gotovo cijelom svijetu.
 

Veoma rano gotovo od malih nogu uče nas kako živimo u zemlji prepunoj prirodnih ljepota. Na bogatu ravnicu nastavljaju se planine sa svim svojim čarima, a nakon njih slijedi najljepše more na svijetu naš plavi Jadran sa svojom razvedenošću obale i preko tisuću otoka. Ne zaboravljaju se ni naše rijeke i jezera. Moramo priznati da su to što nas uče poznate činjenice. Nastoji se sa svim ovim prednostima upoznati i ostali dio svijeta, barem što se tiče turizma i prednosti koje nas čine privlačnom turističkom zemljom. Zemlja smo koja se nalazi pri samom vrhu i po bogatstvu pitke vode, velikom mogućnošću proizvodnje hrane, a svakako ne treba zaboraviti već spomenuti turizam . Nije to sve po čemu smo poznati barem sami sebi, ali imamo mi i veoma puno problema.

Što nam sve to vrijedi kada sve ove prednosti nismo u stanju iskoristiti na adekvatan način osim uglavnom u turizmu, ali iskreno rečeno ni tu nismo učinili sve što se moglo. Nismo mi sposobni do kraja iskoristiti sve date nam prednosti koje bi neki itekako dobro iskoristili. Najčešće nam na ruku idu neprilike koje snalaze naše konkurente zbog situacije u kojoj se nalaze, a naši političari uživaju i prikazuju to svojim zalaganjem. Neka uživaju, ali neka ipak malo promisle o akcijama koje je potrebno poduzeti ta sljedeću turističku sezonu. Samo poticanjem ulaganja u turizam možemo krenuti dalje, ali naravno uz daljnje otvaranje prema zemljama iz kojih nam turisti nisu dolazili, a predstavljaju veoma poželjne goste zbog svojeg imovnog stanja.

Uglavnom za očekivati je da će ova godina biti rekordna po broju turista, ali vjerujem i po prihodima, ali taj trend se nikako ne bi smio zaustaviti. Moramo poraditi na edukaciji naših turističkih radnika i svih onih koji od turizma imaju koristi, jer se baš prema nekim pokazateljima nisu ponašali primjereno prema svojim gostima. Žalosno je da se oni koji žive od turističke kune pokazuju turistima u veoma prostačkom i neodgojenom svjetlu bez imalo želje da svojim ponašanjem ponukaju turiste da budu što zadovoljniji. Iskreno vjerujem da se ipak radi o manjem broju zaposlenih u uslužnom sektoru. Nitko od njih ne traži bezvezno cerekanje, ali pristojno ponašanje bilo bi itekako poželjno. Tada bi svakako mogli onome što nas uče od malih nogu dodati kako smo zemlja radišnih, pristojnih i gostoljubivih ljudi kao ponekad sami sebe vidimo.
 

Svi naši politički djelatnici smatraju sebe očito jedinima koji imaju pravo na kritike svih vrsta. Upućuju ih svima koji imaju drugačije mišljenje o nekom pitanju od njih. Protekli smo tjedan bili svjedoci takvog ponašanja. Na tvrdnju guvernera HNB-a kako oporezivanje banaka treba dobro promisliti i izvršiti analizu korisnosti takvog poteza koji bi mogao donijeti više štete za građane i gospodarstvo, a novac bi bio uporabljen za tekuće podmirivanje proračuna oštro su se obrušili sindikalisti. Postavlja se pitanje jesu li oni shvatili što zapravo guverner misli ili su njihove ocjene paušalne.

Zanimljivo je kako su ga upozorili, da je on samo izabran za guvernera u Saboru, a nije se dokazao na izborima kao političari. Predložili su mu da se okuša u politici ako želi imati vlast, a da pri tome očito ne poznaju način na koji treba funkcionirati centralna banka jedne države. Zaboravili su pri tome da ni oni nisu izabrani na takav način, a nisu vodili računa ni o svojim članovima koji su uglavnom u velikoj većini dužnici banaka i njihova egzistencija ovisi o visini kamata koje ni sada nisu male, ali ni o gospodarstvu koje financira rashode u proračunu, a već je ionako na koljenima. Žele li oni možda svoje sigurne sindikalne pozicije zamijeniti još profitabilnijim foteljama političara? Možda, ali ipak bi za početak mogli pokušati iskusiti karijeru poduzetnika kako bi se uvjerili da je to za mnoge teško stećeni kruh koji se za sebe i svoje radnike teško zarađuje i koji je svakim danom sve više uzrok stresa i briga mnogima od njih.

Sada je na red došla Svjetska banka kojoj zamjeraju kritiku rebalansa proračuna zbog zamjerki što on nije napravljen za izlazak iz recesije, već samo za krpanje predviđenih izdataka. Možda bi trebalo podsjetiti sve koji to zaboravljaju, da smo mi dobrovoljno članovi te financijske ustanove i da nam je ona itekako u nekim situacijama potrebna, a da stoga ima pravo na svoje mišljenje. Najbolje od svega je činjenica, da nam još nisu poznati detalji zamjerke koji su nam upućeni, a kritičari su odmah stupili u akciju obrane vlade. Uostalom oni ionako napadaju svakoga tko u nekom trenutku žele provesti neke mjere koje njima ne odgovaraju. Bilo bi daleko produktivnije, da se pozabave svim mogućnostima koje bi mogle zemlju što brže dovesti do ekonomskog oporavka, a time i izlaska iz recesije u koju sve dublje padamo. Svakako treba zastupati interese svojega članstva, ali treba svoje aktivnosti usmjeriti na budućnost, jer onih koji pune proračun je sve manje, te treba ozbiljno pristupiti planiranju i predlaganju svih aktivnosti koje će poboljšati gospodarsku i financijsku situaciju u zemlji. Kritizirati je najlakše, ali treba pronalaziti i to što prije adekvatna rješenja. Uostalom rebalans proračuna je donesen, a budućnost će pokazati tko je bio u pravu.
 

Ovih je dana rebalans proračuna i dalje glavna tema i to ne samo kod nas već i kod međunarodnih financijskih institucija. Vlada je navodno zadovoljna iako baš sa novim financijskim povećanjem na rashodovnoj strani nema za to razloga. Istini ta volju svi su očekivali smanjivanje rashoda i povećanja na prihodovnoj strani. Ali to se nije dogodilo. Najavljuje se i mogućnost novih zaduživanja i to znači jednostavnim rječnikom rečeno zemlja tone u sve veću recesiju. Od programa gospodarskog oporavka ni o, a u posljednje se vrijeme može čuti kako će nas razvijene Europske zemlje povući za sobom i izvući nas iz gabule u koju smo potonuli.

Ministar turizma Bajs pompozno je putem tv ekrana najavio dolazak filmske zvijezde Angeline Jolie na Brijunsko otočje. Naravno nije propustio naznačiti značaj koji to predstavlja za naš turizam. Moram biti malo zlobna i priznati kako sam pomislila da turisti samo čekaju da i oni stanu na mjesto koje su gazile njezine noge. Njezin je dolazak ionako već bio najavljivan u medijima kao događaj godine. Nastala je prava opsada svih mogućih medija na Fažanu i okolicu sa željom da se barem ako ne dobiju intervju snimi koja fotografija poznate gošće.

Rebalans proračuna ovakav ili onakav više nije ekonomsko nego političko pitanje. Malo se vodi računa o svim posljedicama ovakvog stava koalicijskih partnera, ali moraju znati kako će račun za sve ucjene i promašaje sutra doći na naplatu. Političari će izgleda nadvladati mišljenje ekonomskih savjetnika predsjednice vlade samo da zadovolje svoje biračko tijelo. U igri su mnoge opcije koje bi trebale povećati prihodovnu stranu, ali su gotovo zanemarive one koje će smanjiti toliko potrebnu rasterećenja rashodovnu stranu. Ministarstva su napravila projekcije moguće uštede, ali to je pravi sitniš u odnosu na potrebna sredstva za normalno izvršenje proračuna.

Iako nam se čini kako samo kod nas caruje korupcija i mito posljednjih dana svjedoci smo kako se to događa veoma često i u drugim zemljama. Novac i želja za povećanjem bankovnih računa cilj su kojem ne mogu odoljeti oni koji nemaju brige za svoju egzistenciju. Razne afere na tu temu sve su češće postale javne nakon globalne krize koja je zavladala gotovo svim zemljama. Pod povećalom istražnih organa našli su se mnogi do tada ugledni političari i uspješni poslovni ljudi diljem svijeta.

Godinama sa više ili manje interesa pratimo rad raznih udruga za zaštitu prirode. Mnogima se njihov rad čini gotovo besmislenim, jer ga smatraju pomodnim ili čak i nepotrebnim gubitkom truda i vremena. Nesvjesni posljedica koje nam nosi svakodnevno devastiranje okoliša olako se prelazilo preko mnogih negativnih pojava, a one su počele u 18. stoljeću kada se vjerovalo da su prirodni resursi neiscrpni i da pod svaku cijenu trebaju služiti čovjeku koji je bio stavljen u centar svega na ovom planetu premda je već Pitagora upozoravao na potrebu skladnog suživota sa prirodom.

Pojavila se nova superbakterija kojoj su nadjenuli ime NDM-1. Navodno je otporna na više vrsta poznatih antibiotika, pa čak i na one koji se upotrebljavaju kod tvrdokornih infekcija, a ima i osobine koje prema mišljenju britanskih stručnjaka koji su je i izolirali mogu biti itekako opasne. Bakterija proizvodi enzim nazvan New Delhi koji je već izoliran prošle godine na sveučilištu u Cardiffu kod jednog pacijenta koji se liječio u Indiji.

Sezona je kiselih krastavaca kako to vole reći novinari. Godišnji odmori smanjili su broj događaja i političkih, ali i ekonomskih. Mediji se bave uglavnom žutim temama, ali posljednjih je dana na repertoaru hrana. Kakve nas cijene očekuju ove jeseni za prehrambene proizvode pitanje je kojim se uglavnom svi bave. Radi li se doista o zabrinutosti zbog eventualnih poskupljenja ili je opet u pitanju neki probni balon koji bi trebao pokazati mišljenje građana o toj temi može se samo nagađati.

Koliko se situacija na tržištu nekim robama može samo u kratkom vremenu promijeniti najbolje nam pokazuje slučaj sa cijenom pšenice. Gotovo još jučer poljoprivrednici su nastojali svim silama postići za njih prihvatljivu cijenu od 1,20 kuna, a danas moraju razmišljati prodati je po toj cijeni ili ne, jer po svemu sudeći već sutra bi ona mogla biti daleko veća. Razlog tome je u vremenskim prilikama ili bolje rečeno u neprilikama koje su poharale neke zemlje i tako nas ponovo približile situaciji kakva je bila 2007. i 2008. godine.

Slavonci nikako na zelenu granu figurativno rečeno. Nekada naša najbogatija regija danas grca u problemima praćenim stalnim obećanjima o tome kako će biti bolje. Nije im naklonjeno ni vrijeme ni vlast ni itko drugi. Preostaje im samo da se pouzdaju sami u sebe, ali i to je gotovo nemoguće, jer nedaće im to ne dozvoljavaju. Što im preostaje? Ništa samo da prosvjeduju, ali i to uglavnom čine sa više ili manje neuspjeha. Badava im sve, oni su izgleda predodređeni da još neko vrijeme trpe sve nedaće koje ih prate godinama.

Ponekad se pitam zašto se pojedini ljudi dive hakerima koji prouzroče velike štete kako građanima tako gospodarskom i sigurnosnom sistemu pojedinih zemalja. Pokazao je to nedavni slučaj kod naših susjeda kada su troje njihovih građana završila pod istragom koju je pokrenuo FBI zbog zloupotreba koje su proizveli kreiranjem programa kojim su zaraženi kompjutori širom svijeta i kojim su njihovi kompanjoni iz Španjolske izvlačili ili bolje rečeno krali novac sa računa u bankama diljem svijeta i ulazili u sigurnosne i državne sisteme.