Strava i užas prve su asocijacije kada se pogledaju snimke Brača jednog od naših najljepših otoka. Vatra je progutala prema procjenama oko 4000 hektara borove šume, maslinika i ostalog raslinja. Odgovorni su navodno neki turisti koji su poželjeli malo roštiljati, ali pitanje je da li su doista samo oni odgovorni? Teško je i pretpostaviti da će prihod koji će biti ostvaren na tom našem otoku biti veličine štete koja je nastala zbog požara.

Ah, kako smo sretni kada strani mediji proglašavaju naše more i pojedina mjesta uz njega među najljepšim na svijetu. Ponosimo se time kao da smo osobno tome pridonijeli, ali postavlja se pitanje koliko doista brinemo da sačuvamo to naše blago.

Zgražali smo se nad svim dosadašnjim akcidentima koji su ugrozili egzistenciju ljudi na području gdje žive. Posljednji je prije ovog najnovijeg u Japanu svakako onaj u Meksičkom zaljevu uzrokovan svakako ljudskim nemarom i pohlepom, pa je na kraju zbog sitnog neodržavanja postrojenja na naftnoj platformi prouzročena ogromna kako financijska tako i ekološka šteta.

Svijet je već kako to obično i biva zaboravio eksploziju naftne platforme BP-a u Meksičkom zaljevu kada je u more iscurilo prema nekim procjenama oko 4,9 milijuna barela sirove nafte i prouzročilo veliku ekološku katastrofu za to područje. Brzo se zaboravljaju ovakvi ekocidi i malo koga zanima razlog zbog kojeg se oni događaju.

Razvoj moderne tehnologije donio je i određene ekološke probleme. Osnovno je pitanje kako se riješiti tog opasnog otpada uz što manje zagađenje okoliša, ali i manje troškove. Bogate zemlje koje raspolažu sa sve većim količinama tog otpada unatoč propisima koje su same donijele pronašle su rješenje u njegovu izvozu. Izvozi se naravno u manje razvijene zemlje kao i u one koje baveći se demontažom tih uređaja pronalaze dobru zaradu.

Nakon svih vremenskih neprilika koje su u posljednje vrijeme zahvatile jadranske gradove ovih smo dana bili svjedoci još jedne neugodne situacije. Dijelove obale i mora južnog dijela Jadrana zatrpale su gomile smeća koje je doplovilo najvjerojatnije iz Albanije, ali to je možda zasada najmanje bitno, jer ovo se ne bi više smjelo ponoviti. Ovim se problemom bavi i albansko Ministarstvo za ekologiju koje želi utvrditi kako je uopće došlo do ove apsurdne ekološki opasne situacije.

Ovih dana odluka o smještaju radioaktivnog otpada iz cijele zemlje u Institut Ruđer Bošković u Zagrebu izazvala je i aktivan otpor građana tog dijela grada, ali i raznih udruga za zaštitu okoliša. Naravno odgovorni su šutke prešli preko tih prosvjeda, ali im se pridružila ravnateljica tog instituta za koju nitko ne bi smio reći da nije kompetentna izreći svoje mišljenje o ovoj odluci donesenoj zbog zatvaranja 15. poglavlja pregovora za ulazak u EU.

Tvrdnje kako je drvna industrija izašla iz recesije samo su bezvezne tlapnje. Godinama tu granu naše industrije doslovno se prepušta propadanju. Izvozimo uglavnom neprerađeno i piljeno drvo dok se veoma rijetko izvoze gotovi proizvodi. Godinama uvozimo ne samo namještaj dobrog dizajna, ali uglavnom upitne kvalitete, a da o našem kvalitetnom parketu koji teško prolazi na našem tržištu i ne govorimo.

Uništimo sve, jer važan je kapital i dobit, a to što se sutra neće moći ta lova potrošiti izgleda da malo koga zanima. Odnosi se to u na sve moguće ekocide i akcidente koji se događaju u posljednje vrijeme širom svijeta i sve su pogubniji za ljudski rod. U žiži interesa kod nekih ljudi nije bitna posljedica za ljude, već samo briga o tome kolika će biti cijena otklanjanja posljedica.

Godinama sa više ili manje interesa pratimo rad raznih udruga za zaštitu prirode. Mnogima se njihov rad čini gotovo besmislenim, jer ga smatraju pomodnim ili čak i nepotrebnim gubitkom truda i vremena. Nesvjesni posljedica koje nam nosi svakodnevno devastiranje okoliša olako se prelazilo preko mnogih negativnih pojava, a one su počele u 18. stoljeću kada se vjerovalo da su prirodni resursi neiscrpni i da pod svaku cijenu trebaju služiti čovjeku koji je bio stavljen u centar svega na ovom planetu premda je već Pitagora upozoravao na potrebu skladnog suživota sa prirodom.

Prošlo je 40 dana, a nafta i dalje neometano izlazi u more meksičkog zaljeva. Zagađenje okoliša je takvo da se neće moći sanirati nekoliko desetljeća. Možda nekada prije dok smo čitali ili gledali filmove katastrofe i apokalipse koja bi mogla zahvatiti planet nitko o tome nije previše razmišljao, ali događaji koji se dešavaju posljednjih godina morali bi sve na ovom svijetu itekako ozbiljno zabrinuti. Katastrofe svih vrsta postale su dio naše svakodnevnice.

Ekološka katastrofa koja se dogodila u Meksičkom zaljevu poprima sve veće razmjere. Sve poduzete mjere od strane BP-a pokazale su se neuspješnim. Nezadovoljstvo američke javnosti sve je veće, jer velike količine nafte koja i dalje nekontrolirano izlazi iz bušotine ugrožava egzistenciju stotinama tisuća ljudi i u ovom trenutku gotovo nije moguće predvidjeti konačne posljedice koje će im ova havarija donijeti.

Odavno je poznato da ljudska glupost inepromišljenost nema granica. Mnogi će reći da se to odnosi na ljude koji nisu obrazovani i koji su nižeg koeficijenta inteligencije, ali u tome veoma griješe. Osobine su to koje ne zaobilaze ni one najpametnije. Mnogo bi se takvih primjera moglo navesti iz povijesti, ali i iz današnjih dana. No kada to čine ljudi koje smatramo veoma pametnima i uspješnim, jer su to dokazali svojim dosadašnjim radom svakako da nas to iznenađuje.

Nema tome tako davno kako sam pisala o izlijevanju nafte iz oštećenog trajekta u Splitu. Akcija čišćenja je srećom uspješno provedena zahvaljujući spremnosti odgovornih službi, ali i činjenici, da se je havarija dogodila u samoj luci gdje ju je bilo moguće sanirati. Istovremeno sam postavila pitanje što bi se dogodilo u slučaju, da se to ili nešto veće dogodi na otvorenom moru ili na nekom drugom mjestu na Jadranu gdje nema adekvatne opreme za saniranje štete.

Ovih su dana Zemlja i klimatske promjene na njoj u žiži događaja. Zasluga je to summita u Kopenhagenu. Slučajno ili ne uz ovaj se događaj vežu i mnogobrojni drugi događaji vezani uz klimu i njezine promjene. U Njemačkoj je pušteno u rad najjače svjetsko računalo za predviđanje klimatskih promjena.