Kako su financije složena kategorija najbolje pokazuje dosadašnje punjenje državnog proračuna. Unatoč posebnom porezu na plaće i ostale prihode koji je uveden prošle godine, ali i povećanom PDV-u proračunski prihod je manji za 1,16 milijardi kuna ili za 3,2 posto nego što bio lani. Posebno je zanimljiva činjenica da je i prihod od PDV-a je unatoč povećanju manji za 0,3 posto u odnosu na isti period prošle godine. Porez na dobit je pao za čitavih 24,2 posto i iznosi 3,08 milijardi kuna. Smanjeni su i prihodi od poreza na dohodak što nije nikakvo čudo ako se uzme u obzir broj radnika koji su ostali bez posla, a automatski to je utjecalo i na smanjenje doprinosa. Svakako na punjenje proračuna utjecao je pad i drugih prihoda

Sve su ovo podaci koje je objavilo Ministarstvo financija. I što sada? Najavljena je prodaja državnog vlasništva koje ne prelazi 25 posto u pojedinim tvrtkama. Prema odluci vlade izvršenje tog zadatka prepušteno je Fondu za privatizaciju, ali i to otvara mnoga pitanja. Jedno je to što država nema registar imovine koju posjeduje, a osim toga iz dosadašnjih iskustava možemo zaključiti, da će fond taj posao ako ga i obavi izvršiti po prilici za nekoliko godina, a novac je državnom proračunu potreban sada. Postavlja se i pitanje koliko će se novaca dobiti za to vlasništvo. Da li će to biti realna cijena koja odgovara vrijednosti ili će se prodavati po sistemu daj što daš. Uostalom u posljednje se vrijeme o ovoj prodaji gotovo ni ne govori.

Što na kraju reći? Možda podsjetiti, da su neki stručnjaci i predviđali ovakav tijek događaja, ali njihova su mišljenje bila marginalizirana. Država troši daleko više nego što bi smjela, ali ipak se dosadašnjim potezima kao uspješnim baš ne može pohvaliti, jer sve što se čini još više pogoršava financijsku situaciju, pa bi zbog toga trebala djelovati što brže i zaista usmjereno na oporavak gospodarstva. Samo jako gospodarstvo može otvarati radna mjesta i zapošljavati ljude, jer ova zapošljavanja o kojima slušamo posljednjih dana rezultata su potražnje za sezonskom radnom snagom i ne predstavljaju veliku nadu u znatni pad nezaposlenosti. Možda bi bilo dobro, da svi odgovorni za vođenje ove države zaborave ove godine na godišnje odmore i posvete se izvlačenju zemlje iz krize.