Izdržljivost naroda izgleda nema granica. Unatoč svim nedaćama koje ih prati u ovoj recesijskoj i gospodarskoj situaciji stoički podnose nedaće iz dana u dan. Premda mnogi tvrde kako kod građana ne postoji optimizam prema njihovom ponašanju može se zaključiti nešto posve drugo, jer bi u protivnom svoje nezadovoljstvo pokazali na drugi način. Zaključak bi ipak bio kako vjeruju u bolje sutra i nadaju se promjenama.

 

Ipak činjenica kako postoji oko 170.00 zahtjeva za ovrhe govori o pravoj financijskoj situaciji u kojoj se nalazimo, a stižu i najave o novim zahtjevima. Možda ni to ne bi predstavljalo problem kada bi se u slučaju provođenja ovrha provodio i poštivao zakon. Naime zakonom je propisano kako se od prihoda građana može oduzeti zbog ovrhe samo jedna trećina prihoda i to onih ostvarenih radom, ali događa se nešto posve drugačije. Ovrhama se liježe na sve prihode u njihovoj potpunosti, dakle 100 posto svih primanja, pa čak i na ona zaštićena zakonom i na taj se način građani ostavljaju bez sredstava za puko preživljavanje. Žalosno je da već nekoliko mjeseci nadležni organi ne poduzimaju ništa sa ciljem zaštite građana od ovakve prakse.

 

Zamislite samo kada se nekome oduzmu kompletni prihodi koje ima na svojem računu što slijedi nakon toga. Naravno dolazi do stvaranja novih novčanih obaveza koje je nemoguće podmiriti, a time i do nove mogućnosti za sljedeće ovrhe. Mislim da nije potrebno ni spominjati kako ti ljudi izdržavaju svoju obitelj, a posebno kada imaju djecu koja su tobože posebno zakonom zaštićena. Jednostavno rečeno cijela je situacija jedan paradoks, a pravna država kao da spava. Briga za zaštitu prava građana potpuno je zakazala.

 

Znam da će biti onih koji će zaključiti kako su oni koji su se našli u ovoj situaciji sami za to krivi, ali je li to baš tako. Nemojmo zaboraviti ekonomsku situaciju koja itekako ima utjecaj na financije građana. Ne zaboravimo brojku nezaposlenih. Ništa bolje nije ni sa tvrtkama u blokadi koje nitko ne pita kako do poslova i naplate potraživanja koja rastu iz mjeseca u mjesec, a to također ima itekakve posljedice na vlasnike tvrtki i zaposlene u njima. Velika je to borba za preživljavanje, ali imam osjećaj kako to nikoga od odgovornih za gospodarsku situaciju ne brine, ali narod se bori i dalje vjeruje u bolje sutra. Nade bez pokrića? Vjerujem da ne.