Posljednji događaji samo pokazuju koliko smo jadni. Oni koji bi trebali voditi računa o prosperitetu zemlje bave se sami sobom i svojim nemoralnim ponašanjem. Zabavlja se narod tako raznim crnim torbama, vrećama i papirima izvađenim iz zemlje kamo su bili sklonjeni od očiju nadležnih organa, ali i od javnosti, a život je svakim danom sve teži za one koji nisu imali privilegiju dobiti barem komadić kolača od tih famoznih milijuna koji su iskreno rečeno upravo njima otkinuti od usta.

 

Tako dok se svijet posebno Europa brine kako izbjeći novu krizu i spasiti euro mi se bavimo i zabavljamo slušajući i čitajući nesuvisla opravdanja onih koji bi trebali brinuti za zemlju, a ne za vlastite probitke. Nikoga ne zanima što nas to očekuje ulaskom u EU. Badava hvale o doprinosu pojedinaca koji su nam kao omogućili da nas Europa prihvati. Kako će jedna ovako kriminalom opterećena zemlja bez vidnog napretka u suzbijanju gospodarske krize zauzeti vjerodostojno mjesto u toj zajednici? Možda kako sam već nekoliko puta napisala uđemo na koljenima kao jadnici koji se hvataju za slamku, ali ponavljam nikoga od tih vrlih političara to uopće zanima.

 

Neki se već vjerojatno vide u nekom od tijela EU sa dobrim primanjima i neopterećeni hrvatskom stvarnošću sanjaju novi život daleko od svih naših problema. Grozim se naprosto načina na koji neki pokušavaju uvjeriti javnost, da su upravo oni ljudi čistih ruku, a kriminal stanuje negdje drugdje, a oni se zdušno bore protiv njega. Što će tek biti kada počne predizborna kampanja u kojoj će biti svi krivi osim onih pravih krivaca. Ipak vjerujem kako će narod znati prepoznati one koji će se zalagati za prave vrijednosti i ponuditi programe za konačno pokretanje gospodarstva, jer to je jedini način na koji možemo riješiti naše probleme.