Teško je reći koliko je u Saboru RH doneseno zakona na nezadovoljstvo građana. Sjetimo se samo nekih od onih koji su izglasani i nakon nekog vremena promijenjeni kao ma primjer onaj o radnom vremenu trgovina, zabrani pušenja, medicinski potpomognutoj oplodnji i drugih. Kada se to sve sagleda postavlja se pitanje da li se prilikom donošenja zakon vodi računa o eventualnim posljedicama i koliko se ozbiljno i temeljito o njima raspravlja. Osjećaj javnosti je da saborski zastupnici nedovoljno vode računa o onima koji su ih tamo izabrali.

 

Najnoviji primjer je zakon prema kojem se uvode profesionalni ovršitelji, a koji je izazvao nezadovoljstvo velikog broja građana. Nevjerojatno je i zamisliti tko je takav zakon uopće pustio u saborsku proceduru, ali i o razmišljanjima onih koji su za takav zakon podignuli svoje ruke. Zakon o javnim ovršiteljima izazvao je negodovanje i pojedinih pravnih stručnjaka, ali i nekih predstavnika političkih stranaka, pa i samog Predsjednika Josipovića. Ukratko postavlja se pitanje kome se ovim zakonom pogoduje i tko će eventualno odgovarati za sve posljedice koje će proizaći ukoliko dođe do njegove primjene.

 

Možda je ipak najzanimljivije da je država sebe debelo zaštitila od zakona kojega kao da želi primijeniti samo na građane i to upravo one koje je svojom nedjelotvornom gospodarskom politikom dovela do toga da postaju dužnici i koji ne vide izlaz iz situacije u kojoj su se našli. Svakako to je pravna država i nije ju briga što je netko svojevoljno podigao kredit ili ne može plaćati komunalije, jer je ostao bez posla, ali se ona pobrinula da se to pošto poto naplati pa koga briga što će se za ono što će biti ovršeno postići daleko manja cijena od onoga što stvarno vrijedi i što će pojedine obitelji ostati bez kruha. Uglavnom sada neka građani dobro promisle što rade oni koje su izabrali u Sabor da zastupaju njihove interese.

 

Najbolje od svega je da izabrani ovršitelji za svoj rad i eventualne štete odgovaraju samo svojom imovinom i da će novac od ovrha sjedati na njihov račun, da nije tužno bilo bi smiješno. Zašto je to tako odgovora nema do dana današnjeg. Zamislite da neki poduzetnik na svoj osobni račun naplaćuje račune od tvrtke. Naravno, on bi odmah bio krivično gonjen, ali kada država odluči da netko to može raditi to je u redu. Možda bi svakome tko je učestvovao u pisanju i donošenju ovog zakona bilo bolje da pročita komentare građana koji nisu nimalo ugodni i koji ukazuju da su mnogi spremni poduzeti i drastične mjere u obračunu sa svakime tko im želi oduzeti imovinu koju su ionako teško stekli.