Neki potezi koji bi trebali uslijediti ne samo da su nerazumno nego su i protuustavni, jer za posljedicu imaju gubitak prava na rad i neka druga prava što je garantirano ustavom. Možda njima to zvuči privlačno, ali zar cijele porodice trebaju trpjeti nedaće koje su snašle jednog njihovog člana koji nije uspio savladati poslovne prepreke i nedaće koje je također proizvela neka prošla garnitura političara. Naravno ni tu nema jednakosti, jer neki i dalje uživaju naklonost politike i nastavljaju raditi po startom, a opraštati će im se i kamate na postojeće dugovanje državi.

 

Neki dan je jedan istaknuti član Vlade priznao kako je jednu tvrtku trebao poslati u stečaj još 2002. godine, a nije, pa će to sada učiniti. Normalno povezujući neke druge njegove prijedloge postavlja se jedno posve logično pitanje. Znače li svi dosadašnji promašaji koje su učinili pojedini političari da bi im trebalo zabraniti da se sljedećih deset godina bave politikom, jer su zemlju doveli na rub propasti? Ili recimo mnogi od njih su i vlasnici tvrtki koje su također u problemima, ali to rješavaju na neki drugi način što nije nepoznato u javnosti, pa se postavlja pitanje tko bi se trebao malo pozabaviti načinom na koji posluju njihove tvrtke, ali to se naravno neće dogoditi. Stradati će sitnaver koji se i dalje bori za opstanak, a ukoliko dođe do određenih nerazumnih mjera propadati će i oni koji nisu ništa skrivili, ali takva je želja pojedinaca iz politike.

 

Možda me najviše smeta da se svi ponašaju kao da je to posve normalno u jednoj demokratskoj zemlji. Problemi koji će proizaći iz takvih i sličnih odluka pojedinaca o kojima bi se itekako moglo raspravljati uništiti će i ono malo poduzetnika koji su nam preostali, a nisam sigurna da će i ostale posljedice biti male. Ravnopravnost u ovoj zemlji godinama je relativan pojam, a mudraci žele da se takvo stanje i produbi što svakako nije odlika demokracije i želje da se zemlja oporavi i izađe iz krize. Pretpostavljam da pojedini političari više vode računa o svojim i interesima svojih prijatelja nego o interesu svih građana. Nisam sigurna da će prođu li ovakva rješenja ostati samo velike tvrtke do nekog vremena, jer to su ionako napuhani baloni koji će puknuti kada im mali i srednji dobavljači kojima ne plaćaju i po nekoliko mjeseci prestanu davati robu i usluge, a onda nam zbilja ne preostaje ništa drugo do bankrota, ali ne pojedinaca već države.