Divota jedna, ipak smo dobili ministricu zaštite okoliša koja povremeno govori za medije. Koliko smo zadovoljni njezinim radom teško je reći, jer rezultata još nema ukoliko izuzmemo ono sakupljanje smeća sa ostalim članovima Vlade. Inače sve su njezine ideje dobre, ali postoji veoma veliki ali. Kako provesti ideje, a da se one opet ne svale kao novi troškovi na već iscrpljeno građanstvo i gospodarstvo. Dosadno je slušati pričice o tome kako se mnogo toga vezanog uz zaštitu okoliša već godinama provodi u nekim uljuđenijim zemljama nego što je naša, ali što, kada, kako i na čiji račun nema ni riječi.

 

Prvo smo imali temu zbrinjavanja otpada i to je doista potrebno, ali nismo saznali na koji će se način građani rješavati korisnog otpada koji sakupe, jer danas barem što se tiče starijeg dijela Zagreba kontejnera za koristan otpad gotovo ni za lijek, a svi znamo da upravo u tim dijelovima grada živi starija populacija građana koja nije u stanju tražiti kilometrima kontejnere za papir, staklo, plastiku i slično, jer ostaje činjenica da će biti veoma teško pronaći tehničko rješenje postavljanja brojnih kontejnera, a da se pri tome ne naruši estetski izgled  ulica. Stoga bi bilo dobro da konačno saznamo kako ministrica misli realizirati ove svoje ideje, a da o stanju na Jakuševcu ni ne govorim, jer neki su dan stanovnici tog mjesta uspjeli saznati da su njihove nade da se uskoro riješe smrada i opasnih otrova od spaljenog smeća uzaludne barem za sljedećih desetak godina.

 

Onda su na red došle plastične vrećice. Naravno da je to jedan od veoma važnih problema, ali opet i tu ima jedan veliki ali. Što će zamijeniti vrećice u koje su se pakirale veće količine robe. U cilju smanjivanja njihove potrošnje uvodi se i plaćanje od navodno 2-3 kune što će opet malo popuniti proraču, pa tko plastične većice voli ili ih treba neka izvoli. Papirnate vrećice ne bi trebale doći u obzir, jer dobro znamo da se zbog papira ruši drveće i tako uništavaju pluća zemlje. Naravno ni nakon ovog izlaganja nije nam bilo ponuđeno adekvatno rješenje. Znam mnoge ljude koji imaju izvrsne ideje, ali kada je u pitanju njihova realizacija nastaje problem. Tako meni osobno izgleda i situacija u Ministarstvu zaštite okoliša.

 

No i tu nije kraj ne samo da smo nacija koja previše troši alkohol, već to činimo i sa vodom. Ma nemoj vidi tko bi rekao. Činjenica da samo u Zagrebu u zemlju odlazi iz dotrajalih instalacija preko 40% pitke vode nikoga ne zabrinjava, jer se ovaj problem rješava poskupljenjem koje ionako plaćaju potrošači. Slično je i sa pranjem ulica čovjeka zaboli srce kada vidi kamion za pranje ulica priključen na hidrant sa pitkom vodom, a na kraju su za sve krivi građani koji ne štede vodu, već je troše kao pijani milijarderi. Ma nemojte vi koji brinete o ekologiji molim vas kriviti za sve nas koji ionako sve pa i vaše propuste plaćamo. Možda je došlo vrijeme da krenete doista brinuti o okolišu, ali na način da zbog silnih propusta počnete poduzimati mjere protiv onih koji upravljaju prirodnim resursima i onih koji bi trebali štititi okoliš, jer su za to i plaćeni. Mnogo bi se još moglo pisati o problemu zaštite okoliša, ali i prirodnih resursa koje posjedujemo i ostaje nam samo nada da se i oni neće olako privatizirati, jer kod nas je ionako običaj da se zbog jednog šnicla ubije krava.