Nastavi li se ovako Hrvatska ima sve šanse da malo pomalo izgubi gotovo sve svoje prirodne ljepote i bogatstva, a sve zahvaljujući onima koji tobože u interesu daljnjeg razvoja gospodarstva pogoduju malim grupama privatnih osoba koje će iz ovakvih akcija izvući kapital, a nitko iz vladajućih garnitura onih prijašnjih i ovih sadašnjih ne vodi računa da su to naša zajednička dobra i ostavština koju smo i mi naslijedili i nemamo pravo na njezino uništenje, već je trebamo ostaviti u nasljeđe našim potomcima. Nastavi li se ovako kako to rade ili pokušavaju raditi pojedinci iz vlasti svijetu šaljemo poruku kako smo spremni na sve, pa i na to da budemo kanta za smeće bogatih zemalja.

 

Na ove konstatacije naveli su me i planovi da se provede regulacija prirodnog toka Mure, Drave i Dunava koja sve u svemu nema pravog opravdanja i predstavlja veliku opasnost za eko-sustave koji su vezani uz te rijeke, a koristi od ovakvih projekata imati će samo mali broj onih koji će se na ta tri projekta obogatiti. Naravno zaštita ovih prirodnih resursa ostati će samo mrtvo slovo na papiru unatoč prosvjedima svih onih udruga koje se zalažu za očuvanje prirodne baštine, ali i protivljenja bivše ministrice zaštite okoliša gđe. Holy. Umjesto ulaganja u proizvodnju izgleda da je najjednostavnije novac ulagati u ovakve projekte i malo pomalo uništavati ono sa čime se danas još uvijek možemo pohvaliti pred svijetom.

 

Osobno me zanima da li je itko osim nas običnih ljudi zainteresiran za opstanak Parka prirode Kopački rit koji bi projektom regulacije Dunava naprosto nestao. Potvrdili su to prije nekog vremena i strani stručnjaci koji su posjetili ovo područje sa željom da i oni daju svoj doprinos očuvanju ovog močvarnog bisera jedinstvenog u Europi kojeg godišnje posjeti više desetaka tisuća turista iz cijelog svijeta kako bi uživali u njegovoj ljepoti i zabavljali se lovom i ribolovom, ali i snimajući jedinstvene fotografije koje je danas teško pronaći u ostalim dijelovima starog kontinenta. Upozorili su oni kako je i Njemačka prije nekoliko desetaka godina krenula sa sličnim projektima regulacije rijeka, a danas ulaže veoma velika sredstva u pokušaju vraćanja na prijašnje stanje. Unatoč svemu izgleda da ni ta upozorenja nisu pala na plodno tlo.

 

Nastavimo li ovako svi su nam izgledi da u skoroj budućnosti više nećemo kao građani imati pravo na zajedničku baštinu prirodnih resursa, jer prema onome kako se danas čini sve će ono što smo baštinili postati vlasništvo onih koji će na tome trenutačno zarađivati, a što će biti u budućnosti koga briga. Privatiziranjem svega i svačega samo dokazujemo kako smo nesposobni za ozbiljnije gospodarske poteze i da smo zbog punjenja proračuna spremni uništiti i ono što bi nam sutra itekako moglo donositi velike prihode. Ima onih koji smatraju da smo dajući svoj glas nekome na izborima automatski pristali na sve što oni rade, ali nije tako. Dajući glas nekome smatramo da će postupati kao dobar gospodar i čuvati naše interese, a da pri tome ne uništavaju sve čega se dohvate, ali neka ne zaborave kazna uvijek stiže, pa makar i sa zakašnjenjem.