Možete li zamisliti situaciju u kojoj imate mogućnost zabraniti konkurenciju u svojem poslovanju. Vjerojatno ne. Tko od vas ima mogućnosti određivati tko će otvarati neki posao i baviti se njime, a da zbog toga ne snosite neke posljedice. Jedini odgovor koji bih mogla od vas čuti je, pa što to ovoj pada na pamet. Možda da ipak malo proširim tezu. Zamislite, da vlasnici trgovina mogu određivati da se u blizini njihovih objekata ne mogu otvarati trgovine sa istom ili sličnom robom. To je utopija sigurno mislite, ali nije tako. Stariji se pretpostavljam još uvijek sjećaju bivših vremena kada su općine odlučivale gdje se što od objekata može otvoriti, a eventualne prenamjene prostora bile su gotovo nezamislive. Nije to bilo kao danas, da se jedan prostor bez posebnih prenamjena može pretvarati od ureda preko kafića do trgovina i tako redom ,da ne nabrajam dalje. Normalno potrebno je ispuniti zakonom predviđene tehničke i ostale uvjete i možete raditi. Nikoga nije briga ima li u susjedstvu jedan ili deset takvih objekata.

Sigurno se pitate zašto sam načela ovu naizgled bezveznu temu. Naravno da nije bez veze. Ponukali su me na nju taksisti. Prohujala je Zagrebom vijest da jedna tvrtka iz Rijeke dolazi sa svojom taxi službom u Zagreb. Naravno najavljene su i puno niže cijene vožnje, pa je to uznemirilo taksiste. Godinama su oni usudila bih se reći tamo od 50-tih godina prošlog stoljeća imali poseban položaj. Funkcionirali su gotovo po principu kaste. Godinama su bili monopolisti. Određivali su broj taksija koji mogu raditi na području grada, cijene prijevoza, određivali tko se može učlaniti u njihovo udruženje i sl.. Dijelili stajališta, uglavnom bili su prave gazde u svom poslu, a kada su naišli na određene otpore pribjegavali su prijetnjama štrajkom. Tko se nije pridržavao njihovih pravila mogao je zaboraviti taj posao, ali vidi vraga promijenio se zakon i više oni ne odlučuju tko će i kako i po kojim cijenama obavljati taxi službu. Teško se je odreći starih navika, a posebno ako se radi o osobnim interesima. Nisu imali konkurencije, pa dosada nije bilo panike. Neke međusobne sukobe lako su rješavali, jer su uspješno pacificirali oponente u svojim redovima i godine su prolazile.

Tržišna ekonomija njih se nije dotakla proteklih godina i oni su nastavljali raditi po starom. Nikada nije ostvarena ideja da se taxi služba u Zagrebu barem donekle uniformira. Nisu određeni modeli vozila koja se mogu koristiti kao što nije provedena odluka da svi moraju biti bijele boje i tako redom. Nenaviknuti da im netko konkurira najava dolaska nove tvrtke koja će im postati konkurencija izazvala je njihovo negodovanje. Prijete ljudi štrajkom. U redu, pa štrajk je njihova osobna stvar, a ljudi će se u tom slučaju snaći kao i inače. Ipak ne sviđaju mi se njihove najave blokiranja grada. Otkuda im pravo, da se u društvu koje proklamira tržišnu ekonomiju protiv konkurencije prijete blokadama grada. Otkuda im pravo da ograničavaju kretanje građana i prometa u gradu. Možda bi oni malo trebali promisliti i o izjavama koje daju o vlasniku taxi tvrtke iz Rijeke, jer za sve što kažu trebaju imati dokaze, ali ne one rekla-kazala nego pravomoćne presude. Nije me briga niti znam tko je taj čovjek, ali kao građanin Zagreba voljela bih da me taksisti ne "vozaju" i da plaćam nešto što mi ponekad nije jasno što to plaćam, a znam da slično iskustvo imaju i drugi građani. Danas sam čula na jednoj radio stanici izjavu jedne gospođe koja ima iskustvo i sa Zagrebačkim i Riječkim taksistima, pa je komentirala svoja iskustva. Platiti do pet kilometara 20 ili deset kilometara 40 kuna u Rijeci ili kako ona kaže 1,5 km u Zagrebu 100 kuna nije nebitna razlika. Stoga je vrijeme, da konačno i taxi služba dobije konkurenciju, a o njezinoj kvaliteti usluge odlučiti će korisnici tj. građani grada Zagreba.