Turizam je sigurno jedna od najvažnijih gospodarskih grana naše zemlje. Završetkom jedne sezone započinju pripreme za onu sljedeću. Očekivanja se veoma velika, a posebno ove godine kada nam financijska situacija i nije baš najbolja. Ne želim sada nabrajati koje se sve akcije provode sa ciljem što boljeg dolaska gostiju, jer je to zasigurno gotovo svima poznato. Nekoliko sam dana provela zbog bolesti u krevetu i bila ipak isključena iz aktualnih događanja, pa sam jučer ponovo počela pratiti što se sve kod nas događa. Trajekt udario u pristanište u Splitu bila je izgleda najvažnija teme dana, ukoliko preskočimo već tradicionalna stranačka prepucavanja koja ionako ne donose nikome koristi, ali eto ljudi se zabavljaju.

Nesreće se događaju i na zemlji i u zraku, a bome i na moru, pa je tako i ova srećom prošla bez većih posljedica. Iscurilo je pogonsko gorivo, ali je brzom reakcijom spriječena veća šteta. Sreća je i u tome što se to dogodilo u Splitu gdje se je moglo brzo i efikasno reagirati, ali taj događaj neminovno povlači neka pitanja koja traže odgovor. Kako jedna zemlje koja mnogo nade polaže upravo u turizam nema razrađenu jedinstvenu efikasnu strategiju reagiranja u slučaju teže havarije. Nevjerojatno je da nismo sposobni bili kroz protekle godine osigurati barem kakvu takvu zaštitu našeg mora. Danas se postavljaju mnoga pitanja vezana uz taj problem, ali konkretnog odgovora nema. Nije važno tko je kriv kao što to ne bi bilo ni u slučaju, da se havarija nekog broda dogodila na nekom udaljenijem mjestu od obale. Krivci će odgovarati, ali tko će biti kriv za propast turizma ne samo za jednu, već je moguće i za nekoliko godina? Taj odgovor nitko ne traži, a on je zapravo bit cijelog problema.

Mislim da nije potrebno govoriti što bi to značilo za cijelu zemlju. Krajnje je vrijeme, da se počnemo ponašati kao dobri gospodari, te da počnemo čuvati ono što nam je dato. Posljednje pomorske havarije morale bi nam biti upozorenje kako nismo dobri gospodari i da je uvijek bolje spriječiti nego liječiti. Osobno naprosto ne smijem ni pomisliti koje bi štete trpjeli propašću nekoliko turističkih sezona, a da o našem čistom plavom moru ni ne govorim, jer taj bi epitet veoma brzo izgubio. Stoga se nadam, da će umjesto besplodnih rasprava ipak nekome pasti na pamet, da je zadnji tren kada se mora osigurati, da do većih posljedica po našem turizmu zbog nebrige odgovornih ne dođe, jer nikakve kazne neće nam nadoknaditi ono što možemo izgubiti.