Inteligencija vs upornost

Neki inteligetni ljudi na upornost gledaju uskogrudo. Problem je u pogrešnom fokusiranju. Uporni rad kojim se želi pod pod svaku cijenu uspjetu u košarci nije upornost. To je fanatizam. Upornost znači uspjeti u sportu.

Ako košarka nije za vas, izmjenjajte još pet, šest,… petneast sportova dok se ne pronađete u badmintonu ili nekom drugom od 35 olimpijskih i na stotine drugih sportova. Ako treba izmislite i svoj sport. Novi sportovi nastaju kao kombinacija nekoliko postojećih, vrlo vjerovatno zato što se osnivač nije postigao “značajne rezultate” u nijednom. Ali i obratno, jer se smorio pošto je osvojio sve što se osvojiti može. Bitna je kategorija, ne pojedinačna oblast ili disciplina. Bitno je uspjeti u biznisu, ne u prodavanju italijanske keramike. Bitno je uspjeti u muzici, ne kao basista rok benda.

Da bi smo saznali zašto inteligentni ljudi na upornost gledaju jednostrano, moraćemo se vratiti u prvi razred osnovne škole. Po društvenim normama inteligetni su oni koji od malih nogu sa najvišom ocjenom polažu različite testove. Odlikaši. Oni su tokom odrastanja i formiranja ličnosti fokurisani na uski set tuđih ciljeva: završiti sa najvišim ocjenama osnovnu školu da bi se upisali u prestižnu srednju školu, završiti srednju sa najvišim ocjenama da bi se upisali na prestižni fakultet, studirati sa najvišim ocjenama da bi se zaposlili na vrhunskom radnom mjestu…). Sve se unaprijed zna. U čitavom tom procesu svaka greška se oštro sankcioniše, samim tim svi odlikaši sistematski nisu naučeni da griješe.

To su oni poznati primjeri kad školski sistem namješta rezultate tako što razrednica traži od profesora fizičkog da zakržljalom ćori prepravi trojku na peticu, ne bi li ovaj imao pet nula prosjek. Tim potezom mu je upravo drastično smanjila šanse da uspije u stvarnom životu. Neki inteligetni ljudi prožive čitav vijek pod protekcijom nekog višeg sistema: nakon fakulteta idu korporacija i brak. Strah koji se rađa iz nenaviknutosti na greške sprečava ih da rizikuju. Sistematski su naučeni da upornost gledaju kao na samo jednu, eventualno dvije-tri stvari u dužem vremenskom roku: biti najbolji đak u odjeljenju i savladati muziciranje violinom.

Permanent link to article.30 August 2008 |

12 Komentara

  1. Berislav Lopac 82 days ago

    Vidim tko nije bio odlikaš u školi… ;)

  2. eniac 82 days ago

    Ili nauciti jos jedan jezik :) Ma mene je to bas sjebalo, kao pametan sam, umesto ocena ja sam postao buntovnik bez razloga, sa zeljom da promeni svet i ode od kuce… Hvala bogu pa sam ucio na greskama

  3. Nemesis 82 days ago

    Malo si pomješao odlikaše i inteligentne osobe. Nisu svi odlikaši inteligentni, a niti su svo inteligentni odlikaši. Inteligentni ljudi proispituju dobivene informacije i uzimaju u obzir sve mogućnosti, a tek onda biraju najbolje rješenje koje paše za njih.

    Odlikaši, ovakvi kakvi su opisani u tvojem postu, poput ovaca slijede mamina i tatina pravila o tome kako je bolje završiti školu koja ih ne zanima kako bi mogli raditi posao koji ih ne zanima samo kako bi se roditelji mogli kurčiti susjedima kako dobru djecu imaju. Što je u najmanju ruku jadno…

    To se vidi kasnije kada inteligentni ljudi počinju proučavati kako sistem funkcionira i kako ga mogu okrenuti u svoju korist. Za to vrijeme odlikaši dižu kredite za automobile i stanove koje će cijeli život vraćati svojim mizernim plaćama iz državnog sektora u kojih su ih uvalili njihovi roditelji…

    I za kraj, inteligentni ljudi na upornost gledaju negativno jer ih svi oko njih, sumnjajući u njihovu inteligenciju, filaju informacijama da je jedino upornost bitna…

    Ali imamo isto mišljenje o odlikašima :)

  4. Adis A. 82 days ago

    Odličan tekst, koji me je ostavio bez reči.
    Nisam odlikaš, niti sam inteligentno dete a shvatio sam šta je pisac hteo da kaže. :)

    P.S. Zanimljiv blog.

  5. milansmudja 82 days ago

    Profesorka iz sociologije je imala obicaj reci : “I ovce su mirne, al’ su ipak ovce.”

    ‘Sistem’ se bazira na netalasanju. A ako pocnes talasati, bolje unovci i idi do kraja, inace mrka kapa…

  6. nikola 82 days ago

    većina odlikaša nema veze s inteligencijom pogotovo u današnjem školstvu gdje je i većina profesora ko da je iz knjige izašla i ne znaju objasniti ništa osim onoga što piše u knjizi …

  7. BluesRocker 81 days ago

    Osim što “odlikaš” i inteligentan nisu isto, takođe ni odlikaš i obrazovan, koji ima znanje, stručnjak nisu isto. Odlikaš je neko ko je celog života ispunjavao cilj roditelja da ima dobre ocene. Najčešće ne poseduje trajno znanje već sve što nabuba kratko traje. Većina prosvetara ne vrednuje znanje sa razumevanjem već samo privremeno memorisano i ponovljeno što je profesor pričao. Naravno postoje izuzeci. Jedan lik što je išao sa mnom u razred je u 16 razreda osnovne i srednje škole imao prosek 5.00, ETF završio u roku sa 9.20 i sad je senior programer, skupio je za stan i tako … :)

  8. Bojan 81 days ago

    “razred je u 16 razreda osnovne i srednje škole”... taj mora da je ponavljao 4 godine :) .. sala na stranu…
    Odlican tekst ja sam u 8 godine osnovne skole imao 5.0 prosjek.. i onda sam skontao da je to bilo dovoljno da zadovoljim roditelje rodbinu itd..
    Problem koji si opisao se ne moze generalizovati jer znam dosta primjera uspjesnih i manje uspjesnih pa i propalih “odlikasa” .. Mislim da je veci problem sto sistem podrzava takav nacin obrazovanja, ali kao sto neko od prethodnika rece bitno je da se ne zatalasa..

  9. healthy.bloger.hr 81 days ago

    Odlican prikaz “domace” organizacije posla:

    http://www.healthy.bloger.hr/post/organizacija-posla/963344.aspx

  10. Deda 79 days ago

    Tekst je odlican, morao sam 2x da ga procitam.

  11. Goran Dukić 78 days ago

    E, bre, Marko – sve si pobrkao.

    Odlikaši iliti štreberi su najčešće uporni i vredni tipovi, dok većini inteligentnih obično fale radne navike jer se često izvlače na pamet i razne fore. :)

    Inteligencija je samo potencijal da brže i lakše rešiš probleme od drugih. Međutim, taj potencijal će propasti ukoliko ga ne prate radne navike, upornost i snalažljivost (neki bi rekli EQ).

  12. milansmudja 77 days ago

    Previse je stvar komplikovana da bi se sabilo u par rjeci.

    Ukoliko nekoga interesuje napredna psihologija neka procita desetak knjiga Borisa Sidisa: http://sidis.net/boris_sidis_archives.htm

    Marketinski nastrojenim posetiocima biznis bloga
    preporucujem “Studiju Mase”: http://sidis.net/mobstudy.htm

Vaš komentar








this is not Spam. Remember

Pregled poruke

Advertajzing

e magazin: Čekajući Godoa

Nastavak odlične serije tekstova dr Kukrike. Prava magija je nešto što je oduvek strpljivo čekalo da se stvore svi uslovi za ispunjenje našeg života i konačno prekine sa životarenjem. Snovi i ciljevi u našoj glavi moraju da budu nešto posebno. Oni treba da budu u skladu s našom ličnošću, kao što i svaki ključ odgovara određenoj bravi.

Paul Graham: Snaga marginale

Insajderi vs autsajderi, česta nit koja se provlači kroz Grahamove eseje. U osnovi koja je razlika, ko određuje šta znači biti "unutra" i "napolju", šta definiše elitu, anti-testovi, koncept "manje". Ključno pitanje ovog eseja jeste zašto savršeni marginalci prave savršene proizvode. Socijala, i klošar do pola.

R.A.S.M.C.: Kapitalizam

Trka za polozajem, novcem, nekretninama, uticajem, privilegijama je vec u punom jeku. Dobro dosli u trku! Iz pera Antonija Pušića.