Neki inteligetni ljudi na upornost gledaju uskogrudo. Problem je u pogrešnom fokusiranju. Uporni rad kojim se želi pod pod svaku cijenu uspjetu u košarci nije upornost. To je fanatizam. Upornost znači uspjeti u sportu.

Ako košarka nije za vas, izmjenjajte još pet, šest,… petneast sportova dok se ne pronađete u badmintonu ili nekom drugom od 35 olimpijskih i na stotine drugih sportova. Ako treba izmislite i svoj sport. Novi sportovi nastaju kao kombinacija nekoliko postojećih, vrlo vjerovatno zato što se osnivač nije postigao “značajne rezultate” u nijednom. Ali i obratno, jer se smorio pošto je osvojio sve što se osvojiti može. Bitna je kategorija, ne pojedinačna oblast ili disciplina. Bitno je uspjeti u biznisu, ne u prodavanju italijanske keramike. Bitno je uspjeti u muzici, ne kao basista rok benda.

Da bi smo saznali zašto inteligentni ljudi na upornost gledaju jednostrano, moraćemo se vratiti u prvi razred osnovne škole. Po društvenim normama inteligetni su oni koji od malih nogu sa najvišom ocjenom polažu različite testove. Odlikaši. Oni su tokom odrastanja i formiranja ličnosti fokurisani na uski set tuđih ciljeva: završiti sa najvišim ocjenama osnovnu školu da bi se upisali u prestižnu srednju školu, završiti srednju sa najvišim ocjenama da bi se upisali na prestižni fakultet, studirati sa najvišim ocjenama da bi se zaposlili na vrhunskom radnom mjestu…). Sve se unaprijed zna. U čitavom tom procesu svaka greška se oštro sankcioniše, samim tim svi odlikaši sistematski nisu naučeni da griješe.

To su oni poznati primjeri kad školski sistem namješta rezultate tako što razrednica traži od profesora fizičkog da zakržljalom ćori prepravi trojku na peticu, ne bi li ovaj imao pet nula prosjek. Tim potezom mu je upravo drastično smanjila šanse da uspije u stvarnom životu. Neki inteligetni ljudi prožive čitav vijek pod protekcijom nekog višeg sistema: nakon fakulteta idu korporacija i brak. Strah koji se rađa iz nenaviknutosti na greške sprečava ih da rizikuju. Sistematski su naučeni da upornost gledaju kao na samo jednu, eventualno dvije-tri stvari u dužem vremenskom roku: biti najbolji đak u odjeljenju i savladati muziciranje violinom.