Jučer sam pisao vezano za investicije i želju da se privuku krupne ribe, veliki, bogati ulagači. Naime do sada smo uvijek imali situaciju da smo planirali velike projekte za velike ulagače, dok je općenita investicijska klima bila u drugom planu. Pa došlo je vrijeme da se počnu koristiti nove ideje za privlačenje investitora. A kako ?

Uzbuna koju je izazvalo jačanje CHF kod mnogih korisnika kredita u toj valuti samo je bila jedna od popratnih pojava u financijskom sektoru. Briga onih koji su podigli kredite u toj valuti daleko je manja od onih koje očekuju Švicarsku. Naime prema dostupnim podacima banke u toj zemlji su u ozbiljnoj krizi i očekuje se otpuštanje ni manje ni više nego 10.000 zaposlenih u njima. Rezultat je to sve većeg nepovjerenja u Švicarski bankovni sustav koji je do nedavno štitio imena i račune onih koji su držali novac u njihovim bankama, a nakon ukidanja te povjerljivosti podataka znatno su pali i štedni ulozi.

Ovo je jedan stari blog od prije godine dana. Brojke koje čitate, stavite kao polazne a sve ostalo je isto. Poslovi u padu, naplata u padu sa time da je sada došlo i do onog da više nemate ni od koga što naplatiti kada svi izbjegavaju naručivati bilo što. Jednom riječi ovo je druga godina katastrofe. Dali će tako ostati ?

Evo kako je to izgledako prije godinu dana:

Nema dana , a da nam iz političkih krugova ne stigne neki novi biser. Srećom narod je već na to navikao, pa je i zaprepaštenje svakim danom sve manje. Evo jučer smo uspjeli saznati još nekoliko stvari. Popis građana koji se obavlja svakih deset godina platila je Vlada reče premijerka. Zbilja, još samo da nam se dostavi podatak koliko je koji od članova Vlade uplatio za taj posao!

10.06.2011. u 12,08 sati povjerenik Europske komisije za proširenje objavio kako su završeni pregovori sa hrvatskom za ulazak u EU. Hrvatska će prema svemu sudeći u EU ući 1.srpnja 2013. godine. Vijest je naravno dočekana sa oduševljenjem iako je već unaprijed bilo poznato da će takva odluka biti objavljena.

Može li se profitirati od politike pitanje je koje se postavlja samo po sebi. Žele li političari doista samo pomoći zemlji za koju obavljaju neku političku dužnost ili imaju i neke druge osobne razloge predmet je česte rasprave među običnim ljudima. Prije nekoliko dana slučajno sam radeći nešto uz upaljeni televizor slušala...

Možda će se opet naći netko tko će reći kako se u posljednje vrijeme postovi na ovom blogu bave politikom. Žao mi je zbog takvih stavova, ali svatko tko poznaje ukupnu situaciju mora priznati kako se sve kod nas isprepliće sa politikom. Politika se inkorporirala u sve pore gospodarskog i svakog drugog vida našeg života.

Godinama slušamo kako će se povećati broj zaposlenih tj. smanjiti nezaposlenost. Tako je bilo i prije nego nas je zahvatila gospodarska kriza i recesija, a tako je i danas. Brojka od 320 tisuća nezaposlenih sa tendencijom daljnjeg rasta doista je zabrinjavajući podatak. Ništa manje ne zabrinjava ni činjenica da smo po broju nezaposlenih druga zemlja u svijetu i teško da će nam taj primat tako brzo netko uzeti. Naravno demanti odgovornih stigao je veoma brzo uz obrazloženje kako se radi o netočnosti koju je uzrokovala različita primjena statističkih parametara.

Jedna od zadnjih najava vlade jeste "uvođenje reda" među poduzetnike kojima je računu duže vrijeme u blokadi. Konačno su stečeni uvjeti za uvođenje mjere pokretanja skračenih stečajeva. Slažem se, ali samo sa idejom. Naime meni ta izjava u kontekstu "uvođenja reda" ne zvuči kao nešto što će pomoći poduzetnicima već kao novi sustav odnosa spram onih koji nisu imali sreće.

Aktualna globalna kriza natjerati će brojne ljude na promjene dosadašnjih navika koje su stekli. Ovo se posebno odnosi na našu zemlju, jer naši su ljudi navikli kroz desetljeća raditi u jednom mjestu i veoma se teško odlučuju na promjenu prebivališta zbog dobivanja posla. Naravno nisu oni krivi, jer kad jednom dođeš u neki veći grad stvoriš određene navike i zasnuješ obitelj veoma se teško odlučiti na odlazak u neku novu sredinu, ali i to će se zbog postojeće krize morati mijenjati.

One su elita, krema društva, njegova savjest, one odlučuju o svima, a posebno o malim običnim ženama i muškarcima koji imaju ambiciju dokazati se i živjeti isključivo svojim radom. One su saborske zastupnice, ministrice i ustavne sutkinje. One su izložene teškim uvjetima rada, patnji za naciju i tko zna čemu sve ne, a posebno su podložne utjecaju stresa zbog silnih briga, pa su odlučile zajedno sa svojim muškim kolegama skratiti rokove za svoj odlazak u mirovinu.

Hrvatskoj su neophodne nove investicije to je odavno poznato, ali trebalo je proći mnogo vremena da se konačno donese jedna takva odluka. Vlada je ipak konačno najavila investicijski program no tu će biti još dosta problema oko same realizacije barem što se odnosi na početak radova, jer potrebno je mnogo više od odluke vlade.

Zašto nam nedostaje optimizma pitanje je koje možemo čuti ovih dana. Kako očekivati optimizam nakon svakojakih izjava koje se mogu slušati od naših političara. Oni prvo zastraše ljude nekim novim još nedefiniranim mjerama, pa onda nakon toga drugi sve demantiraju, a ljudi misle gdje ima dima ima i vatre. Zabrinutost nakon toga pokušavaju suzbiti svojim nonšalantnim možda i lažnim optimizmom, osmjesima i pjesmom.

Svakim se danom sve više pitam imaju li naši i EU birokrati nekog ozbiljnijeg posla u ovim teškim vremenima. Sigurno vas zanima zašto se to pitam. Odgovor je veoma jednostavan. Godinama smo slušali nebuloze kako povrće treba izrasti upravo po želji EU birokrata jednako veličinom, izgledom i tko zna čime sve ne. Krastavci, rajčica, tikvice i da ne nabrajam sve ostalo povrće moralo je imati određene dimenzije i oblik inače se mirne duše moglo škartirati, jer kao nepodobno nije moglo doći na police trgovina.

Google nastavlja sa svojom ekspanzijom i širenjem tržišta. Nakon uspješnog rješenja spora sa Kinom i njezinim vlastima nakon odluke, da popuste u nekim svojim stavovima i ponekim sporom zbog raznih tužbi za narušavanje privatnosti putem Google Street View koji ih izgleda previše ne uzbuđuje nastavljaju sa daljnjim projektima. Ovih su se dana upustili u znanstvenu provjeru knjiga koje su skenirali za Google Books za što su odvojili su oko 1 milijun dolara u sljedeće dvije godine koje će biti podijeljeni sveučilištima koja će taj posao obavljati idu i dalje.

Prije nešto više od pola godine premijerka je izjavila kako će se članovi nadzornih odbora ubuduće birati putem javnih natječaja. Trebala je to biti svojevrsna depolitizacija kontrole rada javnih poduzeća kao i onih u djelomičnom ili potpunom vlasništvu države. Vjerojatno je bilo malo onih koji su u to povjerovali, jer postavljanje jedne članice u nadzorni odbor FINE bilo je opet učinjeno na stari način tj. bez natječaja. Iako je objašnjenje bilo kako je to samo privremeno rješenje malo tko je u to povjerovao. Sada nakon proteka vremena pokazalo se kako su sumnje bile opravdane.

Jeste li se ikada zapitali imate li mogućnosti unajmiti poslovni prostor u Zagrebu u Arena centru. Ukoliko jeste moram vas razočarati ukoliko ste mali ili srednji hrvatski poduzetnik. Za uzimanje prostora u tom objektu ili morate imati puno novaca ili morate biti mazohist koji će godinama plaćati svoje ambicije. Tvrtka TriGranit Zagreb d.o.o. koja djeluje u sastavu međunarodne kompanije TriGranit Development Corporation sa sjedištem u Budimpešti iznajmljuje poslovne prostore u tom objektu veličine 104 i 140m2.

Iako je prošlo podosta godina kako razni stručnjaci upozoravaju na neodrživo stanje u državnoj upravi što zbog njezine glomaznosti i neefikasnosti, što zbog troškova koje ona generira sada je to uočila i premijerka. Hrvatska ima 15 ministarstava i preko 90 raznih agencija, zavoda i uprava, pa se konačno očekuje i rezanje tog glomaznog neučinkovitog aparata u kojem za pojedine segmente nitko zapravo i ne zna što rade i čemu služe.

Koliko uspješno pronalazimo mjere koje treba poduzeti za izlazak iz krize trebalo bi značiti i priznanje koje nam je dao MMF. Zadovoljstvu koje vjerojatno osjećaju oni koji su radili na tom programu sigurno nema kraja. Pohvala jedne takve institucije nije mala stvar, jer poznato je kako oni vole one koji neprekidno krešu određena prava i tako provode štednju. Sve je to dobro. Naravno, da svi moraju dati svoj doprinos da zemlja izađe iz krize, ali postavlja se pitanje koliko je to ravnomjerno raspoređeno na sve građane.

Tvrditi da je dosadno živjeti u Hrvatskoj bila bi prava utopija. Scena se mijenja iz dana u dan. Godinama prešućivane i zanemarivane zloporabe svakim danom isplivaju na površinu. Postavlja se samo pitanje, a gdje je kraj tome? Vjerojatno će nas još dugo vremena mediji izvještavati o novim uhićenjima, ali slaba nam je to utjeha, jer štete koje su počinjene teško će biti nadoknađene, a ceh ionako plaćamo mi koji ga nismo ni napravili.

14,6 milijardi kuna zvuči veoma privlačno. Velika su to sredstva koja su predviđena za investiranje u tijeku ove godine. Odluka vlade zatekla je mnoge, ali i odmah povukla pitanje kuda će taj novac biti uložen. Prema najavama predsjednice vlade o sudbini tog novca izvršiti će se potrebne konzultacije i dogovori sa socijalnim partnerima. Posve očekivano počela su i nagađanja, da će se taj novac uglavnom utrošiti u trenutno zaustavljene kapitalne objekte u zemlji.

Ukoliko ste vlasnik stana mnogi vas u današnje vrijeme sigurno smatraju sretnim. To što vjerojatno otplaćujete kredit sa ne baš malim kamatama brzo se zaboravlja, jer je to još uvijek bolje nego biti podstanar. Mnogima je san imati vlastiti krov nad glavom, a to postaje sve teže i teže ostvarivo. Biti vlasnikom stana ponekad baš i nije uvijek prevelika sreća kako to mislimo.

Nastavlja se hrvatska političko-gospodarska saga. Prijepori oko predsjedničkog savjetničkog tima koji ga treba savjetovati i upoznavati sa stanjem u gospodarstvu i mogućim rješenjima ne da se ne stišava nego se dapače još više pojačava. Javljaju se svi koji sebe smatraju pozvanim komentirati tim. Neprestano se ponavlja, da nikako ne dolazi u obzir da se članovi tima «guraju» u poslove vlade. Doista nevjerojatno nerazumna situacija.

Možete li zamisliti situaciju u kojoj imate mogućnost zabraniti konkurenciju u svojem poslovanju. Vjerojatno ne. Tko od vas ima mogućnosti određivati tko će otvarati neki posao i baviti se njime, a da zbog toga ne snosi neke posljedice. Jedini odgovor koji bih mogla od vas čuti je, pa što to ovoj pada na pamet. Možda da ipak malo proširim tezu. Zamislite, da vlasnici trgovina mogu određivati da se u blizini njihovih objekata ne mogu otvarati trgovine sa istom ili sličnom robom.

Ok razumijem da je teško, smanjena naplata, prodaja i bla bla, ali samo u jednom mjesecu 30 % to mi baš nekako i ne leži. Nažalost ako pogledamo da je u isto vrijeme moguće od Trešnjevke do krematorija normalno se vozeći, doći za cijelih 14 minuta i to oko 15 sati, to postaje vrlo zabrinjavajuće

Dali je deflacija ili inflacija ? Dali utjecati na kamate ili ostaviti da se reguliraju same ? Ostaviti harače ili ukinuti ? Smanjiti ili povećati pdv ? Nova porezna opterećenja ili ne ? Poticaji ? Ma stotine još ovakovih pitanja kojima nas zabavljaju dok se i dalje na velikom lancu državnog proračuna nalazi ogromno sidro.

Danas sam čuo jednu vrlo interesantnu informaciju, vezanu uz otvaranje novih tvrtki. Nije iz prve ruka ali kao i da jeste, moja draga igrom slučaja našla se u razgovoru sa referenticom za poslovne korisnike jedne velike HR banke. Žena sva onako užurbana uspjela je u par minuta mojoj gospoji objasniti da nikada nije imala veću gužvu sa otvaranjem novih transakcijskih računa za poslovne korisnike.

 

A koliko danas vrijedi 30 sekundi reklame ? Uzeti ću primjer oglašavanja oglasnim spotom na nekoj slušanijoj radio postaji. U vrijeme kada je posao tekao redovnim prometima oglašivači su se izmjenjivali neki uobičajenim tempom, te su oglašivači bili izloženi u nekom zamišljenom omjeru 50:1. Znači od 50 minuta različitih oglašivača vaša je bila minuta i koštala vas je xxxx kn. Danas ta ista minuta košta vas xx kn.

Gledajući cijene na tržištu danas jedino tko inzistira da cijene nastave padati su agenti za nekretnine, kojih je svakoga dana sve manje. Ne postojanje tržišta starih stanova većinu ih je bacilo u probleme i prisililo da privremeno potraže drugi izvor prihoda.

Rasprava će svakako u središte pozornosti staviti i pravnu zaštitu softvera. Postoji velika mogućnost, da će se za njega ubuduće teže dobivati patent, jer softver je kao zaštićeni patent proces u kojem se nešto radi, a ne fizički izum. To uopćeno govoreći znači, da bi se mogao izgubiti postojeći softver patent ili da će ga u sudskim parnicama biti mnogo teže obraniti.

Forex tržište. Svijet zarada i gubitaka. Jedna od najbrže rastućih online ponuda danas u svijetu. Pa može li se zaraditi?