Prošlo je nekoliko godina kako sam posjetila Slavoniju, Baranju i Kopački rit taj biser prirode, ali osim prirode malo se moglo vidjeti, a razonodu da i ne spominjem. Za sve one koji neznaju taj park prirode nalazi se na području većem od 23.000 hektara, od čega 7.100 hektara zauzima zološki rezervat i veoma vrijedno prirodno močvarno područje, jedno od rijetkih u Europi. Njegova je glavna posebnost što predstavlja izuzetan primjer nastanka i evolucije močvarnih ekosustava i poplavnih područja. Posjetitelj mora biti očaran nepreglednim trščacima i raznovrsnim šumama prošaranim barama, jezerima i močvarama.

Bogatstvo flore i faune predstavlja 293 vrsta ptica, 44 vrste riba, različite divljači i preko 2.000 različitih bioloških vrsta od kojih su mnoge rijetke i ugrožene na svjetskoj razini. Upravo zbog tog bogatstva Kopački rit je 1989. godine uvršten na međunarodnu listu ornitološki značajnih područja, a 1993. godine uvršten je na popis međunarodno značajnih močvarnih područja.

Prije nekoliko dana susrela sam se sa prijateljima iz Baranje koji su poslovno posjetili Zagreb. Malo pomalo i povela se priča o Kopačkom ritu i programima koji su pokrenuti kako bi se dodatno turistima približile ljepote tog svjetski poznatog rezervata. Programi su doista zanimljivi i zbog toga zavređuju, da se o njima napiše koja riječ.

Pametni ljudi iskoristili su predpristupne fondove Europske unije za ostvarenje svojih inovativnih ideja za revitalizaciju turizma tog kraja. Ideje se polako počinju realizirati, a predviđen je foto-safari, birdwatching, biciklističke staze, vožnja čamcima, jahanje, vožnja kočijama i više neznam što sve ne. Postoji tu i projekt “Razvoj prekograničnog turizma u srednjem Podunavlju,” a koji je kako su mi rekli u završnoj fazi. To je tražilo suradnju, pa su je tako uspostavili s turističkim radnicima iz Sombora, pa nude i programe u Vojvodini. Posebno ushićeno govorili su o njegovanju starih zanata tog kraja, jer to prema njihovom mišljenju povezuje prirodu, kulturu i tradiciju s obje strane Dunava. U sve je uključeno lokalno stanovništvo koje živi na tradicionalan način njegujući stare zanate i poštujući zakone prirode, te žive u skladu sa njima.

Oduševljenje mojih prijatelja rezultatima koje su postigli i onima koje očekuju da će usljediti prešlo je na mene, pa sam nekoliko dana nakon tog susreta i nehtijući razmišljala o tome. Prisjetila sam se snimaka sa televizije koji su pokazivali razne priloge o seoskom turizmu upravo na tom području, pa se iskreno nadam da će tamošnje stanovništvo znati iskoristiti priliku koja im se pruža u tom segmentu turizma. Naime sve je više stranih i domaćih turista koji žele odmor u tišini i prirodi bez puno buke i vreve, pa je vrijeme da se i to iskoristi. Vjerujem da ću imati priliku, da se osobno uvjerim u rezultate njihovih napora koji su uložili u realizaciju svojih ideja. Posebno se nadam da će to rezultirati i određenom financijskom koristi za stanovništvo tog kraja za koje se nadam, da će se aktivno uključiti i iskoristiti priliku koja im se pruža.