Nekoliko mjeseci svjedoci smo neuspješnog pregovaranja o skraćivanju radnog tjedna za jedan dan. Najveći problem leži u pitanju tko i kako treba snositi trošak ovog poteza koji je u aktualnoj gospodarskoj situaciji gotovo neophodan. Neke su tvrtke i bez bilo čije pomoći sa ciljem očuvanja svog poslovanja uvele skraćeni radni tjedan. Poznato je da se ovakav potez dosada pokazao veoma uspješnim u nekoliko europskih država, a neke još vrše pripreme za njegovo uvođenje.

Uvođenje skraćenog radnog tjedna državu bi stajalo prema nekim procjenama ekonomista između 600 i 700 milijuma kuna godišnje, ali u ovoj situaciji kada se novac iz proračuna traži sa svih strana pitanje je kako ga pronaći. Situaciju ne ublažava ni činjenica da gubitak jednog radnog mjesta stoji 27.000 kuna, a na to se nadovezuju i svi drugi problemi koji prate nezaposlenost, a ona je iz mjeseca u mjesec sve veća. Nezaposleni prestaju biti potrošaći i tako se začarani krug gospodarskih problema još čvršće steže i zatvara.

Skraćivanjem radnog tjedna pomoglo bi se uglavnom tekstilnoj i drvnoj industriji koje su bile u teškoćama i prije krize, a zatim i metalskoj, kemijskoj, brodograđevnoj i elektroindustriji koje su zbog pada izvoza, a time i prihoda posebno pogođene recesijom. Svemu ovome još se pridružila i unutarnja nelikvidnost koja pogađa gotovo sve subjekte na tržištu, pa se sve veći broj kvalitetnih tvrtki našao u zeškoćama.

Možda bi sufinanciranje četiri radna dana u mjesecu tj. kraćenje radnog tjedna s 40 na 32 sata i preusmjeravanje značajnog dijela sredstava namjenjenih naknadama za novo nezaposlene u zadržavanje postojećih radnih mjesta bila značajna potpora ovoj mjeri. Procjene govore da bi ovu mjeru trebalo uvesti u oko 2000 tvrtki u kojima je zaposleno približno 50.000 radnika.

Ekonomska kriza ne zaobilazi ni jedan segment gospodarstva, a onda počinju što je i normalno zahtjevi za raznovrsnim financijskim pomoćima. Svi traže novac, ali postavlja se uvijek i staro pitanje kako do novca doći u situaciji kada se ima ovako prenapregnuti proračun. Na ovo pitanje redovno odgovora nema. Sljedeći krug pregovora o skraćivanju radnog tjedna očekuje se za nekoliko dana, ali ishod je gotovo nemoguće predvidjeti bez obzira na sve činjenice koje govore u prilog ove mjere.