Turizam svakako spada u jednu od najvažnijih grana hrvatskog gospodarstva. Danas kada turistički radnici nastoje stvoriti uvjete za što uspješniju turističku sezonu ostaje niz nerješenih pitanja koja traže što brži odgovor. Jedno od njih je i konkurentnost hrvatskog turizma. Konkurentnost nije moguća bez investiranja i dovršetka privatizacije turističkih tvrtki koje su još u državnom vlasništvu.

U razdoblju od 1993. godine do kraja trećeg mjeseca ove godine inostrane investicije u turizam iznosile su 20,3 milijarde eura. Najveći investitor u hrvatski turizam je Austrija čiji udio iznosi 28,3 posto. Austrijski turisti s oko 814.000 dolazaka i 4,2 milijuna noćenja zauzimaju visoko četvrto mjesto među stranim turistima. Austrija i u financijskom sektoru zauzima prvo mjesto, pa stoga ne treba zanemariti njihov interes za daljnje investiranje u turizam.

Poznato je da nisu sve privatizacije u turističkom sektoru provedene na zadovoljavajući način. Određen broj stranih investitora pokupovao je turističke objekte, a onda su na njih jednostavno “zaboravili”. Posljedica toga su hoteli koji stoje neuređeni i koji svakim danom sve više propadaju. Odgovornost za takvo ponašanje osim na njima leži i na onima koji su im te objekte prodali i ne inzistiraju na poštivanju sklopljenih ugovora. Posebno je zanimljivo nereagiranje lokalnih zajednica koje su na taj način ostale bez određenih turističkih kapaciteta koji su im donosili toliko potrebna sredstva, ali osiguravali i radna mjesta.

Često se u posljednje vrijeme mogu slušati prigovori stranih investitora zbog problema na koje nailaze, jer prema njihovom mišljenju još uvijek nemamo razrađenu strategiju razvoja turizma. Ministarstvo turizma obećava, da će do kraja godine donijeti strategiju razvoja, ali i predložiti zakon o turističkom zemljištu što bi trebalo olakšati probleme svim investitorima.

Zašto sam spominjala Austriju i njezine investitore, pa eto jednostavno zato dok jednima gledamo kroz prste drugima, a to je u ovom slučaju projekt Punta Skala austrijske Falkensteiner Tourism Group što je jedna od najvećih investicija u hrvatski turizam nikako da pomognemo rješiti probleme. Njihovih stotine uloženih milijuna eura nisu im osigurali da nakon devet godina završe projekt i započnu sa radom. Problemi su se bez njihove krivice redali jedan za drugim, a oni danas smatraju, da će trebati dugi niz godina da povrate novac uložen u ovu investiciju, a uzmak im je sada nemoguć.

Naš najveći problem je što su sa svim zavrzlamama vezanim za ovaj projekt upoznate sve međunarodne financijske institucije i teško da će naše olako shvaćanje tog problema privući nove investitore, da ulaze u slične projekte. Jedino moguće rješenje nalazi se u donošenju potrebne zakonske regulative, koja će jasno odrediti urbanističke i druge uvjete vezane za izgradnju turističkih objekata.