Depresivna istina
Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža:
Pitanje koje sama sebi postavljam gotovo svaki dan postavio mi je u četvrtak jedan od posjetitelja Biznisbloga. Konstatirao je kako su moji postovi u posljednje vrijeme depresivni i imao je pravo. Postavio je i pitanje ima li i kakva dobra vijest, da...Pitanje koje sama sebi postavljam gotovo svaki dan postavio mi je u četvrtak jedan od posjetitelja Biznisbloga. Konstatirao je kako su moji postovi u posljednje vrijeme depresivni i imao je pravo. Postavio je i pitanje ima li i kakva dobra vijest, da ima to je sigurno uspješno spašavanje rudara u Čileu zarobljenih duboko pod zemljom, ali što se odnosi na vijesti iz naše zemlje malo je toga pozitivno čime se možemo pohvaliti.
Moj odgovor je bio kako sam po prirodi optimist, ali nažalost taj moj optimizam nimalo ne pomaže. Donedavno sam često pisala o planovima koji bi trebali pomoći razvoju i poboljšanju gospodarske situacije u zemlji, a kad ono danas svi ti planovi kao da su pali u vodu. Ništa nije poduzeto na njihovoj realizaciji iako su igri bila i strana ulaganja i što onda da mislim. Kako protumačiti da pojedini projekti ili padaju u zaborav ili više o njima nema ni riječi.
Opći je dojam se više vodi računa kako dobro isplanirati razne političke igre nego se brinuti o budućnosti građana i ove zemlje. Jedino što možemo slušati je ponavljanje kako se od zacrtanih planova neće odustati, ali konkretnih rezultata nije moguće vidjeti. Tjeramo svojim kompliciranim propisima i raznim birokratskim ponašanjem, ali i velikim davanjima ono malo stranih, ali i domaćih ulagača, a želimo pomoći gospodarstvu. Usudila bih se reći kako se tu radi o običnom farizejstvu koje nam se plasira gotovo svakodnevno. Stoga ne želim podržati one koji to čine i to je odraz mojeg pisanja u posljednje vrijeme.
