Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža:
Stanogradnja je hit tema ovih dana. Najava da bi država mogla kreditirati zainteresirane kupce stanova sa prosječnih 200 eura za kvadratni metar sa počekom od 20 godina izazvala je mnoge kontraverze. Postavljaju se razna pitanja od onih kako će to...Stanogradnja je hit tema ovih dana. Najava da bi država mogla kreditirati zainteresirane kupce stanova sa prosječnih 200 eura za kvadratni metar sa počekom od 20 godina izazvala je mnoge kontraverze. Postavljaju se razna pitanja od onih kako će to biti realizirano do onih koji se pitaju pomaže li vlada građanima ili vlasnicima neprodanih stanova. Trenutačno prema nekim procjenama u Hrvatskoj ima oko 12.000 neprodanih, a sagrađenih stanova. Vlada uopćeno mišljenje, da je cijena tih stanova nerealno visoka u odnosu na kvalitetu. Nepoznata je i visina kamata koju će građani plaćati na dobivene kredite državi, a tu su i bankovni krediti i kamate koje nisu previše povoljne. Kako će biti regulirano plaćanje kamata za vrijeme grace perioda od 20 godina ni to nije još poznato, ali teško je vjerovati, da će biti u ovoj situaciji puno onih koji će se usuditi upustiti u ovakvu kupnju stana. Prema predviđanjima Vlade tijekom ove godine moglo bi se prodati na ovaj način 1.000 stanova. Malo je vjerojatno, da će biti veći broj onih koji će stan kupovati gotovinom i pri tome koristiti vladin kredit.
Osobno me ovo podsjetilo na razgovor koji sam vodila sa jednom poznanicom prije nekoliko mjeseci. Razgovarale smo o kupnji stana iz Programa društveno poticajne stanogradnje (POS) i šansama da netko uključen na listu na taj način kupi stan. Bila je veoma rezignirana i na moje pitanje što je muči, jer kao rođena u Zagrebu, a i prema drugim uvjetima ostvaruje dosta bodova, pa time ima šansu, da će povoljno riješiti stambeno pitanje svoje obitelji postala je još nervoznija. Njezin me je odgovor zaprepastio. Možda mi nećete vjerovati, ali ja sam podstanar u jednom od tih POS stanova i masno plaćam najamninu vlasniku stana. Ma nije moguće, a gdje stanuje vlasnik stana ili je možda otišao u inostranstvo upitala sam. Ma kakvo inostranstvo čovjek ima drugi stan, a ovaj renta odgovorila mi je. Dakle i opet je do izražaja došlo naše već uobičajeno "snalaženje" i nikome ništa. Kasnije sam razmišljala koliko je ovakvih slučajeva bilo. Vjerojatno to nije jedini, a postavlja se onda pitanje kako je bilo moguće da se takve stvari događaju i da to odgovorne ne zanima, jer su ti stanovi građeni državnim poticajima za one koji su u nemogućnosti kupiti stan na slobodnom tržištu. Odgovor neću nikada dobiti, ali sada se pitam kako će se odvijati i kome će koristiti ova mjera vlade. Prema nekim mišljenjima samo onima koji su sagradili stanove i nisu u mogućnosti prodati ih po visokim cijenama i bankama koje će dobro zaraditi na visokim kamatama.
Kako čovjek može biti siguran, da će ova mjera koja je ionako kap u moru građevinskih problema doista pomoći onima koji danas plaćaju visoke cijene najma stana i sve režije, a stanodavci ih još ne žele ni prijaviti, jer izbjegavaju plaćanje poreza na najamninu. Možda bi se netko ipak u ovoj situaciji mogao dosjetiti, da uz sve ono što građani plaćaju kao redovne obaveze, ali i kao krizni porez i dodatak na zdrastveno osiguranje, a da ne spominjem sve ono što su dužni plaćati poduzetnici kroz poreze i neporezna (parafiskalna) davanja pronađu načina, da onima koji iznajmljuju stanove naplate porez. Možda bi se i državni proračun mogao malo podebljati tim sredstvima, ali bojim se ujedno, da će i taj trošak pasti na leđa podstanara, jer će ga lukavi vlasnici ukalkulirati u cijenu najamnine. Poznato mi je da u Europskim zemljama nema šanse, da se nekoga uzme za podstanara, a da ga se uredno ne prijavi policiji u prijavno-odjavnoj službi, da stanuje na toj adresi. Osim toga postoji i kategorizacija stanova kojom se određuje cijena najamnine koju je moguće naplaćivati. Stalno se hvalimo kako želimo pratiti i provoditi proeuropske zakone i vjerujem da bi i ovo ukoliko se primjeni u praksi kod nas moglo poslužiti kao ilustracija tih naših težnji.
Kako će teći realizacija vladinog programa zasada nije moguće danas reći. Moramo ipak dočekati detaljnije podatke o uvjetima pod kojima će ga biti moguće realizirati i onda ćemo moći realnije ocijeniti i program i njegovu eventualnu realizaciju. Željela bih vjerovati, da će oni koji žive u zaista teškim stambenim problemima imati šansu, da riješe svoj problem uz što povoljnije uvjete.
