Kako zaustaviti pad u ponor 400 000
Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža:
Nema par tjedana kada sam nakon jedne analize objavio da će biti vrlo tužan Božić. Naime vjerujem da se samo čistom odvažnošću može zaustaviti slobodan pad gospodarstva i zaposlenosti. Evo danas smo na brojci od 346K nezaposlenih i ovim tempom...Nema par tjedana kada sam nakon jedne analize objavio da će biti vrlo tužan Božić. Naime vjerujem da se samo čistom odvažnošću može zaustaviti slobodan pad gospodarstva i zaposlenosti. Evo danas smo na brojci od 346K nezaposlenih i ovim tempom pred sam Božić biti ćemo na 395K a u siječnju oboriti ćemo onaj nemili rekord iz 2002. Od 411K. A što se može učiniti ?Pa za početak mislim da bismo trebali izvući neke zaključke i utvrditi neke nepobitne činjenice.
Prvo nema rasta gospodarstva jer nema rasta potrošnje. Naša lijepa je svoju gospodarsku sliku u velikom dijelu oslonila na unutrašnju potrošnju koja pada. Pada jer nema novaca. Novaca nema jer se ne troši. Zatvoreni krug kada govorimo o jednom od glavnih motora koji smo prestali hraniti novcem. Iako ispada da je to neki perpetum mobile to i nije bas tako ali značajan je dio onog što smo imali prije nego smo krenuli dolje. Potrošnja građana bila je jedna od stvari koje nisu poticale rast, ali su držale situaciju na pozitivnoj nuli. Dok je za rast bio zadužen turizam i kapitalne investicije. Sada je nažalost situacija takva da ni najbolji rezultati turizma a ni investicije ono malo što ih ima ne mogu pokriti onaj pad koji generira pad potrošnje. Svi kažu nije potrošnja toliko važna ako imaš proizvodnju i izvoz. Istina ali ne u našem slučaju. Mi prvo moramo ostvariti pozitivnu nulu na vlastitoj potrošnji a onda se polako i sigurno početi brinuti o generiranju plusa kroz razvoj proizvodnje, izvoza i jačanju turizma. Izvoz nije nešto što je lako postići, trebaju godine da se uspostavi povjerenje i dobar poslovni odnos sa kupcima te da proizvod postane nešto o čemu kupac iz inozemstva jedino i želi razmišljati. To je proces, koji traje, to su tisuće i tisuće sati odrađenog posla koji će garantirati uspjeh. Ali nažalost mi nemamo vremena za te tisuće sati. Mi moramo sami nešto poduzeti i to mora biti jako hrabro.Uzmimo drugu činjenicu da su nezaposleni ljudi na burzi ne samo veliki manjak u potrošnji veći i izrvan trošak državi i proračunu. Neki imaju staž, većina zdravstveno, neki primaju naknade. Znači oni su tamo gdje jesu i niti zarađuju niti troše i ako pogledamo realno oni ne donose baš ništa državnom proračunu, a to je za ovo razmišljanje jedna od bitnijih stvari. I dolazimo na treću činjenicu, većina poduzetnika nema dovoljno novaca da pokrene rast. Ako i nađu neku rezervu da povećaju proizvodnju, nemaju dovoljno gotovine za platiti ljude koji će tu proizvodnju odraditi pa stoga i ništa ne pokreću. Možda će neki naći i uspjeti ostvariti dovoljno prihoda da pokriju trošak pogona i neto plaču ali većina neće imati i za skupe troškove države. I eto kada ovu sliku ovako posloženu sagledamo ponovo postavljam pitanje a što učiniti ?Eto ja bih iskoristio ono što ionako ništa ne donosi državi i stvara joj trošak a moglo bi pomoći poduzetnicima. A na kraju i državnom proračunu. Zašto ne bismo jednostavno stavili dvogodišnji (tro ili peto) moratorij na plaćanje svih davanja na plače novozaposlenih koji dolaze sa burze. Bez papira, bez administracije i birokracije, bez gotovine. Svaki poduzetnik koji uposli radnika istome ne mora obračunavati niti jedno davanje iz i na plaču. Država preuzima obvezu zdravstvenog osiguranja a svega ostalog se odriče, mirovinskog, poreza, prireza, ma svega osim da omogući što je više moguće da ljudi krene raditi u privatnom sektoru. Naravno u konačnici države se neće odreći onog velikog dijela kolača koji će dobiti kroz porast potrošnje i naplatu pdv.a koji će nastati kada sve te tisuće ljudi krenu trošiti svoje plače koje do jučer nisu imali.Naravno da je ovo ipak hrvatska i da neke stvari treba postaviti tako da se neki ne bi olako zaigrali. Pa tako da nekom ne padne na pamet otpustiti ljude i ponovo ih zaposliti. Takva stvar se može lako riješiti obzirom da svaki poduzetnik ima svakog mjeseca predati evidenciju broja zaposlenih neka taj broj bude startna osnova. Imaš deset zaposli još deset pa ce cijena rada u iduće dvije godine u konačnici biti daleko jeftinija za cijelu tvrtku i time ojačati konkurentnost tvojeg poslovanja.A na kraju da sljedeća tri mjeseca uposlimo 150K ljudi sa samo prosječnih 3000.oo kn neto plače u financijski sustav bismo ubrizgali novih 450M kn mjesečno, sa kojima ćemo potaknuti potrošnju i time se približiti pozitivnoj nuli. A pozitivna nula dati će nam vremena da krenemo ozbiljno razvijati naše gospodarstvo, izvoz, poljoprivredu i turizam.Ova cijela pričaj je nažalost toliko jednostavna i hrabra da mislim da je nitko neće uzeti kao nešto što bi moglo funkcionirati. Nažalost kod nas vrijedi pravilo što kompliciranije da izgleda bolje a jednostavna rješenja nisu popularna.
